Babonići
|
Babonići |
|
|---|---|
| Država | Hrvatska |
| Etničko podrijetlo | hrvatsko |
| Naslovi | banovi |
| Utemeljenje | 12. stoljeće |
| Sadašnji rodonačelnik | poslijednji umro 1898. |
Babonići (Babonegi) su hrvatska velikaška obitelj koja se u izvorima javlja krajem 12. stoljeća. Posjedi obitelji prostirali su se na području srednjovjekovne Slavonije.
Sadržaj |
Babonići [uredi]
Prvi po imenu poznati član ovoga roda je Stjepan I. Prvotni posjedi Babonića nalazili su se na području desne obale Kupe između današnjeg Karlovca i Siska. Najstariji im je posjed bila Vodica, prema kojoj su nazivani vodičkim knezovima. Kasnije važno uporište bio im je grad Steničnjak (danas Sjeničak) prema kojemu su nosili i pridjevak "de Stenischnach".
Godine 1241. Babonići su primili darovnicu od kralja Bele IV. kojom su bili oslobođeni plaćanja poreza i izuzeti od banske vlasti, a smatra se da je razlog tomu bila njihova pomoć kralju prilikom povlačenja pred Tatarima preko Zagreba do jadranske obale. Uspon obitelji bilježi se krajem 13. stoljeća za vrijeme prijestolonasljednih borbi između zadnjeg Arpadovića, Andrije III. Mlečanina i Anžuvinaca, kada Babonići koriste konfuzne okolnosti i postaju, uz knezove Bribirske, najmoćnija vlastela u Hrvatskoj. U to vrijeme često se sukobljavaju s Gisingovcima i Gut-Keledima s kojima izmijenjuju bansku čast. Vrhunac moći dostižu pod Stjepanom IV., banom "čitave Slavonije", kada im se posjedi prostiru od Kranjske do Vrbasa i od Save do Gvozda.
Slavonski ban Ivan Babonić sudjelovao je 1322. godine u bitki kod Blizne protiv hrvatskog bana Mladena II. Bribirskog, nako čega je imenovan banom "čitave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije", ali već iduće godine izgubio je bansku čast i ubrzo se sukobio s kraljem."[1]
Knezovi Blagajski [uredi]
Blagajski knezovi su odvjetak hrvatske velikaške obitelji Babonića, nastao u 14. stoljeću.
Pridjevak Blagajski (de Blagay) dobili su prema novom sjedištu, gradu Blagaju na Sani (danas Blagaj Japra).
Rodonačelnik knezova Blagajskih je Dujam Babonić (umro oko 1370.), sin Radoslava II. Babonića. Vladao je područjem Dubice, Vodice i Sane. Taj posjed mu je kao baštinski i nasljedni potvrdio ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinski.
Za velikog sukoba ugarskih i hrvatskih feudalaca protiv kraljice Marije, Blagajski pristaju uz njih i Žigmunda Luksemburgovca. Tijekom 15. stoljeća knezovi Blagajski sudjeluju u protuturskim ratovima, ali izloženi osvajanju i pustošenjima svojih posjeda krajem 16. stoljeća sele se u Kranjsku, gdje se od 1582. godine ubrajaju u red kranjskih staleža. Zadnji potomak Babonića bio je grof Ludvig Blagajski (umro u Ljubljani 1898.). "[2]
Banovi iz roda Babonića [uredi]
- Stjepan II., primorski ban (1243.-1249.)
- Stjepan III. (II.), slavonski ban (1288.-1295.)
- Stjepan IV. (III.), slavonski ban (1299., 1310.-1316.)
- Radoslav I., slavonski ban (1287.-1293.)
- Ivan, slavonski ban (1316.-1323.) i hrvatski ban (1322.-1323.)
Bilješke [uredi]
Literatura [uredi]
- Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb, 1983.'
- 'Povijest Hrvata - srednji vijek, Školska knjiga, Zagreb, 2003.
