Badem
| Badem | ||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Cvijet badema
|
||||||||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
| Područje života | ||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||
|
... |
Badem (Amygdalus prunus, Amygdalis communis, bajam, mindul, mjendul, mendula, mendul, omiendul i dr.) je drvenasta biljka iz porodice ruža (Rosaceae), jestive jezgre ploda.
Sadržaj |
Opis biljke [uredi]
Biljka dosegne visinu od 4-9 m, s bijelo-ružičastim cvjetovima i koštuničavim plodovima. Potječe s Bliskog Istoka, gdje je kultiviran još u starom vijeku (3000. - 2000. g. pr. Kr.), a proširena je po cijelom Sredozemlju s velikim brojem sorata različite dobi dozrijevanja i tvrdoće ljuske. Poznat je i badem s mekom korom (mekoč).
U nas se uzgaja u primorskoj Hrvatskoj, a kasno cvjetajuće sorte i u nekim kontinentalnim predjelima.
Plod [uredi]
Postoje dvije osnovne podvrste:
- gorki badem (Amygdalus amarus; koristi se u alternativnoj medicini), i
- slatki badem (koristi se za prehranu, posebno kod izrade kolača).
Gorki badem (Amygdalus amarus) [uredi]
Razlikuje se od slatkog samo po tome što u njegovu sjemenu ima heterozida amigdalozida, a u sjemenu ga slatkog badema nema. U slatkom bademu, osim toga, ima više šećera i ulja.
Njegovo je sjeme gorko i otrovan je, a žvakanjem se osjeća miris po cijanovodičnoj kiselini i benzaldehidu.
U liječenju s gorkim bademom se mora zbog otrovnosti upotrebljavati vrlo oprezno i najčešće pomiješan sa slatkim bademom. Oba umiruju bolove živaca.
Sjeme gorkog badema sadrži i do 55% masnog ulja, nešto šećera, oko 25% bjelančevine, zatim amygdalina, sluzi, gume i cijanogenetskog heterozida koji daje gorčinu, a najveća ljekovitost je baš u njemu.
S vodom i encimom emulzinom hidrolizira se u cijanovodoničnu kiselinu, benzaldehid i eterično ulje (Oleum amygdalae amarae aethereum).
Voda gorkih badema (Aqua amygdalarum amarum) je sedativ, a najveća dozvoljena doza za odraslog je 6 grama. Bademovo ulje sadrži oko 80% trioleina.
Od slatkog badema dobiva se emulsio amygdalarum dulcium, a od bademova ulja emulsio amygdalina oleosa.
Sirup amygdalinus i emulsio amygdalina oleosa uzimaju se protiv kašlja.
„Mlijeko“ gorkog badema uzima se protiv groznice, bolesti želuca i crijeva, umiruje srčane bolove.
Slatki badem (Amygdalus prunus) [uredi]
Poznati slatkiši od badema su marcipan i nugat.
Važniji sastojci u plodu: bjelančevine (16 g), fruktoza, nezasićene masnoće (51 g, od toga 41 g oleinske, tj. omega – 9, a 10 g linolne masne kiseline, tj. omega – 6), kalij, kalcij, fosfor, cink, željezo, vitamini E, B1, B2[1]
Svjetska proizvodnja 2002. iznosi 1,85 milijuna tona (procjena FAO). Najveći proizvođači su Sjedinjene Američke Države, Grčka, Iran, Italija i Maroko. Proizvodnja u SAD je koncentrirana u Kaliforniji.
Izvor [uredi]
- Hrvatska enciklopedija, Broj 1 (A-Bd), str. 536.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-31-2
