Bajka o zlatnom pjetliću
Bajka o zlatnom pjetliću
| |
|---|---|
_rv.gif) Prigodna kovanica Zlatni pjetlić, Bjelorusija, 2009. | |
| Naziv izvornika | Сказка о золотом петушке |
| Autor | Aleksandar Sergejevič Puškin |
| Država | Rusko Carstvo |
| Jezik | ruski |
| Rod (stil, žanr) |
bajka |
| Datum (godina) izdanja |
1835. |
| Vrijeme (mjesto) nastanka |
1834. Sankt Peterburg |
Bajka o zlatnom pjetliću (rus. Сказка о золотом петушке) - bajka koju je napisao Aleksandar Sergejevič Puškin, a ujedno i zadnje njegovo djelo takve vrste. Bajku je napisao 1834., a prvi put je objavljena sljedeće godine u časopisu "Biblioteka za čitanje" (tom IX, knjiga 16).[1]
Siže[uredi | uredi kôd]
Car Dadon je stalno trpio neočekivane napade neprijatelja. Za obećanje da će mu ispuniti bilo koju želju, dobio je od mudraca-zvjezdoznanca zlatnog pjetlića koji ga je vjerno izvještavao o približavanju neprijateljske vojske. Budući da se starac dugo nije pojavljivao i ništa nije tražio zauzvrat, Dadon se umirio i zaboravio na svoje obećanje. Međutim, kad je odlučio oženiti djevojku neviđene ljepote, caricu od Šamahana, starac se pojavio i zatražio upravo nju. Car je pokušao odvratiti mudraca od namjere, ali taj je bio uporan, te ga je car u naletu srdžbe ubio. Za osvetu ga je zlatni pjetlić na samom ulazu u grad napao i ubio.
Podrijetlo sižea[uredi | uredi kôd]
U povijesti proučavanja Bajke o zlatnom pjetliću važnu je ulogu odigrao manji članak Ane Ahmatove "Zadnja Puškinova bajka",[2] u kojoj kao izvor sižea bajke navodi novelu Legende o arapskom zvjezdoznancu» W. Irvinga,[3][4] a također upućivanje V. Sipovskog u članku "Ruslan i Ljudmila" (1906.)[5] na Priču o Zlatnom pijetlu Friedricha Maximiliana von Klingera.[6] Osim toga, puškinisti vide u djelu utjecaj satirika Krilova (pripovijest Kaib) i bajkovite motive Kneginjice Miluše pjesnika i dramaturga Pavla Katenina.[7]
Također je bio razotkriven praizvor sižea koji počinje u folkloru Kopta, očuvanom u arapskom povijesnom zborniku Kitab ahbar azzaman va-l-adjaib al-buldan koji je preveo Pierre Vattier prema rukopisu iz sabranih djela kardinala Mazarina, prepisanog 1584. Ova legenda prenosi pripovijedanje u vremena drevnog Egipta:
U tim knjigama Kopta spominje se među carevima - poganska svećenica po imenu Borsa koja je dijelila pravdu sjedeći na plamenom tronu. Kada bi ju netko dolazio moliti za pravdu i ako je stvar bila pravedna i čovjek govorio istinu, vatra bi se odmicala od njega. Kad je, pak, čovjek bio lažac i prevarant, on bi, kad bi se približio vatri, istog časa izgorio.[8]
Ta čarobnica naređuje da se iz tvrdog crvenog kamena napravi vrtljivi kip ovna u obliku mlinskog žrvnja, a nad probušenim pijedestalom podigne željezna šipka s brončanim pijetlom na oštrici. Građevina se nalazila na gori koju su nazvali "gorom Ovna" (gdje je kasnije bila izgrađena džamija Ibn Tuluna). Kada bi neprijatelj krenuo u napad na Egipat, kameni ovan bi gledao u pravcu iz kojeg dolazi protivnik, dok bi istovremeno pjevao.
Niz istraživača primjećuje u bajci nedvosmislena upućivanja na sektu eunuha: zvjezdoznanac je bio "eunuh", a grad Şamaxı je odavno bio mjesto progona i naseljavanja sektaša-eunuha iz raznih mjesta Rusije.[9][10]
Kazališne predstave i ekranizacije[uredi | uredi kôd]
- Bajka o zlatnom pjetliću - opera Rimskog-Korsakova, napisana 1908.[11]
- Bajka o zlatnom pjetliću - sovjetski animirani film iz 1967. (Sojuzmultfilm)[12]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ Biblioteka za čitanje, Bajka o zlatnom pjetliću, Google Books, preuzeto 8. lipnja 2013.
- ↑ Ahmatova, A., Zadnja Puškinova bajka, Zvezda, 1933., №1., str. 161-176
- ↑ Bojko, K., Ob arabskom istočnike motiva o zolotom petuške v skazke Puškina, Vremennik Puškinskoj komissii, Nauka, Lenjingrad, 1979., str. 113-120.
- ↑ Bondi, S., Bajka o zlatnom pjetliću, Sabrana djela u 10 tomova, ur. D. Blagoj, GIHL, 1959., Ruska virtualna biblioteka
- ↑ Sipovski, V., Ruslan i Ljudmila: l literaturnoj istorii poemy, Puškin i jego sovremenniki, Sankt Peterburg, 1906., br. 4., str. 82.
- ↑ Aleksejev, M., Puškin i povest' F.M. Klingera "Istorija o zolotom petuhe", u: Aleksejev, M., Puškin i mirovaja literatura, Nauka, Moskva, 1987., str. 502.
- ↑ Bajke ruskih pisaca 19. stoljeća, A.S. Puškin Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. svibnja 2013. (Wayback Machine), Prosveščenije, preuzeto 8. lipnja 2013.
- ↑ Kračkovski, I., Izbrannyje sočinenija, Moskva-Lenjingrad, 1957., tom IV, str. 13-14
- ↑ Rozenkov, J., Skopcy - ošibka traktovki, Duhovnyj vestnik vysšej školy, br. 1 (17)
- ↑ Etkind, A., Hlyst: sekty, literatura i revoljucija, Moskva, 1998.
- ↑ Belcanto.ru, Zlatni pjetlić, preuzeto 8. lipnja 2013.
- ↑ Animator.ru, Bajka o zlatnom pjetliću, preuzeto 8. lipnja 2013.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- FEB: Bajka o zlatnom pjetliću
- Web-Yan: Bajka o zlatnom pjetliću Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. lipnja 2015. (Wayback Machine) s ilustracijama B. Dehtereva, GIDL RSFSR, Moskva, 1953.
| ||||||||||||||||||||||||||||
