Balistika

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
razne putanje.

Balistika (iz starogrčkog βάλλειν bállein - bacati) je grana fizike, koja izučava gibanje bačenih tijela, napose o brzini, stazi (putanji) i dometu projektila ispaljenih iz vatrenog oružja. U posljednje vrijeme bavi se i projektiranjem projektila kako bi se postigao željeni učinak.

„Ocem" balistike se slovi talijan Niccolò Fontana Tartaglia. Otkrio je mogućnost razgradnje pojedinih komponenti u kretanju bačenih tijela, a time mogućnost za izračunavanje njihovog kretanja.

Balistika se dijeli na slijedeće osnovne grane:

  • Unutarnja balistika. Proučava izgaranje baruta u cijevi, nastali tlak, kontrukciju cijevi koje trebaju izdržati tlak, brzinu zrna i sl..
  • Vanjska balistika. Proučava gibanje projektila nakon izlaska iz cijevi, koristeći se Newtonovim zakonima mehanike.
  • Balistika na cilju (terminalna balistika). Proučava učinak djelovanja projektila na cilj (metu). Ovisno o načinu proučavanja pojava i procesa, balistika se dijeli na:
  1. Teorijsku (koja matematički modelira procese i pojave).
  2. Pokusnu (koja proučava metode i bilježi pojave pri opaljenju i kretanju projektila).

Galileo Galilei (1638. g.) otkrio da je staza (putanja) bačenog tijela parabola, ako se zanemari otpor zraka. Uz taj uvjet proračun putanje, brzine u bilo kakvoj točki, dometa i dr., vrlo je jednostavan. Međutim, zbog usporavanja zrna kao posljedice otpora zraka, skretanja zbog vjetra (Magnusov efekt) i zbog vlastite vrtnje zrna točan proračun staze (putanje) projektila vrlo je složen.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Hrvatska enciklopedija, Broj 1 (A-Bd). Za izdavača:Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2000., ISBN 953-6036-29-0 (cjelina) i 953-6036-32-0

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]