Baltazar Adam Krčelić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Baltazar Adam Krčelić

Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kraj Zagreba, 5. veljače 1715. - Zagreb, 29. ožujka 1778.)[1], hrvatski povjesničar, književni povjesničar, teolog i pravnik. Pisao je i pod imenom Adalbert Barić (Barits).[2] Bio je pristaša prosvijećenog apsolutizma.[2]

U Zagrebu se školovao kod isusovaca i u biskupskoj gimnaziji.[2] Kao nadarena učenika poslali su ga studirati u Hrvatski kolegij u Beču.[2] Poslije je četiri godine studirao u Bologni u Ilirskom kolegiju.[2] Doktorirao je filozofiju i bogoslovlje. [2]

Vrativši se u Hrvatsku kao prvu duhovničku dužnost imao je u crkvi sv. Martina pod Okićem gdje je bio kapelanom.[2] Poslije je bio župnikom u Selima kod Siska.[2] Nedugo zatim postao je prefektom zagrebačkoga sjemeništa, a zatim i zagrebačkim kanonikom.[2] Nešto poslije postao je rektor Hrvatskog kolegija u Beču, a na to ga je mjesto postavio biskup Juraj II. Branjug (1747.).[2] Napredak u domovini Krčelić je dočekao kad je zagrebački biskup postao barun Franjo Ksaver Klobušicki, koji je ga imenovao za svog pobočnika.[2] Sreća se preokrenula kad je za biskupa došao Franjo Thauszy, koji ga je opstruirao na svim poljima: znanosti, crkvenom radu, častima i prihodima.[2] Zbog toga je Krčelić svoju privatnu knjižnicu oporukom ostavio Kraljevskoj akademiji, te je danas osnovicom hrvatske Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.[2]

Krčelć je pisao na latinskom jeziku i kajkavskom narječju hrvatskog jezika, a glavna su mu djela posvećena zagrebačkoj crkvenoj povijesti do polovice 17. stoljeća i političkoj povijesti Kraljevine Hrvatske do 1564.

Krčelićev ljetopis "Annuae sive Historia – Zapisi po godinama ili Povijest, od uključivo 1748. i slijedećih (do godine 1767.) na znanje potomstvu"[2] dragocjen je izvor za povijest naznačena razdoblja, s mnoštvom podataka o prilikama u Hrvatskoj, osobito o seljačkim i krajišničkim bunama.

Ističu se još djela Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis - Povijest Zagrebačke stolne crkve te De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares - Prethodne bilješke o kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, u kojem namjerava dokazati da nasljednici ugarske krune (Habsburgovci), imaju pravo na krunu u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, ali i Bosni i Srbiji.[2]

Autor je jednog od najstarijeg prijegleda povijesti hrvatske književnosti. Napisao ga je na latinskom jeziku, objavio u Varaždinu, a obuhvatio je hrvatske pisce od l4. do konca 17. stoljeća (od Augustina Kažotića do Pavla Vitezovića).[2] Biskupom Kažotićem bavio se i poslije. O njemu je napisao djelo na hrvatskom jeziku: Živlenje blaženoga Gazotti Augustina, zagrebačkoga biskupa.[2]

Nakon Vitezovića, najistaknutija je ličnost hrvatskoga kulturnog života svojega doba.

Izvori[uredi VE | uredi]