Banatskobugarski jezik
 palćena bâlgàrsćijà jázić, banátsća bâlgàrsćijà jázić |
|
| Države govorenja: |
Rumunjska, Srbija |
| Regije govorenja: |
Europa |
| Etnicitet | {{{etnicitet}}} |
| Broj govornika: | oko 15 tisuća |
| Rang: | |
| Razredba: | indoeuropski
|
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | |
| ISO 639-2: | |
| ISO 639-3: | / |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima |Dodatak: Popis jezika | |
Banatskobugarski jezik (bul-ban; banatskobug.: Palćene bâlgàrsćijà jázić, ili banátsća bâlgàrsćijà jázić, bug.: банатски български език, mađ.: bánáti bolgár, ili bánsági bolgár nyelv, njem.: Banater Bulgarische Sprache, rum.: limba bulgari bănăţeni, srp.: банатски бугарски језик) je autonomno narječje bugarskog jezika, ima književni jezik i široku književnost. 1998. godine je Jáni Vasilčin dekan i svećenik u Starom Bišnovu preveo Novi zavjet na banatskogbugarski: Svetotu Pismu Novija Zákun. Govornici su banatski Bugari, koji žive u Rumunjskoj i Srbiji, u Banatu i svi su katolici.
Sadržaj |
Izvor[uredi]
Banatski Bugari u 18. stoljeću došli su u Banat, u Ugarsku zbog Turaka iz Nikopolja. Marija Terezija kraljica im je dala povlastice. Zbog vjere i različitosti rupćansko narječje, kojim su govorili katolički Bugari, se osamostalilo.
Govornici[uredi]
Broj govornika službeno 6500 u Rumunjskoj i 1659 u Srbiji. Bugarski podatci tvrde da u stvarnosti živi 15.000 Bugara, 12.000 u Rumunjskoj i 3000 u Srbiji.
Najstarije i najvažnije središte banatskih Bugara je Stari Bišnov, a također i Vinga. Druga naselja su još: Brešća (Breştea), Telepa (Colonia Bulgară), Dénta. Živjeli su još Bugari u Temišvaru i Smiklušu (Sânnicolau Mare). U Srbiji u naseljima Ivanovo, Konak (Kanak), Jaša Tomić i Skorenovac govore banatskobugarski.
1878. godine, kad se Bugarska osamostalila, veliki broj Bugara se je vratio u materinsku državu. 1868. godine još je bilo 35.000 Bugara u Banatu, zatim 18.298.
Osobine[uredi]
Banatski Bugari su dobila svećenike prvo iz Hrvatske i u crkvi upotrijebili hrvatski jezik.
U 19. stoljeću su upotrebili slavensko-ilirski jezik od Stanka Vraza, zašto banatskobugarski jezik je primio nove hrvatizme (kao što je već bio slučaj sa katoličkim Bugarima u Bugarskoj [1]) i također slovenizme. Banatskobugarski jezik upotrebljava danas također latinicu, koja je danas istovjetna sa hrvatskom abacedom.
Veliki broj riječi je posudio od mađarskog i njemačkog jezika. 1868. godine ima službeni standard. 1918. godine su proglasili Banatsku republiku, gdje je službeni jezik bio također banatskobugarski jezik.
Danas u školama u vjerouku studiraju banatskobugarski, u drugima školskim predmetima rabe rumunjski i srpski jezik.
Abeceda[uredi]
| Banatskobugarska latinica U ćirilici IPA |
А а Ъ /ɤ/ |
Á á А /а/ |
B b Б /b/ |
C c Ц /ts/ |
Č č Ч /tʃ/ |
Ć ć Ќ (кь) /kʲ/ |
D d Д /d/ |
Dz dz Ѕ (дз) /dz/ |
Dž dž Џ (дж) /dʒ/ |
E e Е /ɛ/ |
É é Ѣ /e/ |
| Latinica Ćirilica IPA |
F f Ф /f/ |
G g Г /g/ |
Gj gj Ѓ (гь) /gʲ/ |
H h Х /h/ |
I i И /i/ |
J j Й ,Ь /j/ |
K k К /k/ |
L l Л /l/ |
Lj lj Љ (ль) /lʲ/ |
M m М /m/ |
N n Н /n/ |
| Latinica Ćirilica IPA |
Nj nj Њ (нь) /ɲ/ |
O o О /ɔ/ |
P p П /p/ |
R r Р /r/ |
S s С /s/ |
Š š Ш /ʃ/ |
T t Т /t/ |
U u У /u/ |
V v В /v/ |
Z z З /z/ |
Ž ž Ж /ʒ/ |
Primjer[uredi]
-
-
- Baštá náš, kojtu si na nebeto: Imetu ti da se pusveti.
- Kraljéstvotu ti da dodi. Olete ti da badi,
- kaćétu na nebeto taj i na zemete.
- Kátadenjšnija leb náš, dáj mu nám dnés.
- I uprusti mu nám náša dalgj,
- kaćétu i nija upráštemi na nášte dlažnici.
- I nide mu uvižde u nápas,
- negu mu izbávej ud zlo.
- Baštá náš, kojtu si na nebeto: Imetu ti da se pusveti.
-
|
||||||||||||||
Izvori[uredi]
- ↑ Ante Marinović: Filolozi i književnici o hrvatskom jeziku, Forum 36 (1997.), knj. 69, 9/10, str. 1296-1297
