Banski dvori

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Banski dvori - sjedište Vlade Republike Hrvatske

Banski dvori naziv je za povijesnu zgradu na zapadnoj strani Trga sv. Marka u Zagrebu (Trg sv. Marka br. 1) koja je bila dom hrvatskih banova od 1809. do 1918. godine. Banski dvori su dugačka barokna jednokatnica, a zajedno s palačom koja se na nju nadovezuje (Trg. sv. Marka 2) čine danas sjedište Vlade Republike Hrvatske. Banske dvore danas čini kompleks od dviju četverokrilnih gradskih palača, sagrađenih u drugoj polovini 18. i početkom 19. stoljeća nadogradnjom starijih srednjovjekovnih građevina, a omeđeni su Trgom sv. Marka i ulicama - Freudenreichovom - Matoševom - Brezovačkog. Istaknuti su primjer baroknog klacisizma.

Pojam Banski dvori u prenesenom značenju može označavati Vladu Republike Hrvatske, odnosno politiku koju ona provodi.

Povijest[uredi VE | uredi]

Ban Pavao Rauch i dostojanstvenici na Trgu sv. Marka u Zagrebu. U pozadini se vide Banski dvori

Povijest Banskih dvora započinje početkom 19. stoljeća, kada Sabor, koji je zajedno stolovao sa Zagrebačkom županijom do 1807. godine, donosi zaključak da se kupi kraljevinska kuća u kojoj će se uz Sabor moći smjestiti i najviši sudovi i banovi. Slijedom toga zaključka, godinu dana kasnije ban Ignjat Gyulay prodao je saborsku palaču zagrebačkoj županiji i kupio kuću bana Ferdinanda Kulmera na zapadnoj strani Markovog trga, kako bi dobio novu kraljevinsku kuću za trajan stan banova, sjedište sudova, pohranu javnih spisa i kraljevinskih knjiga, odnosno saborskih zapisnika. Kupoprodajni ugovor o prodaji palače skopljen je 1. kolovoza 1808. No tu ipak nije bilo dovoljno prostora za saborska zasjedanja, a takvim je rasporedom u prvom redu riješeno pitanje stana za bana pa je palača i dobila naziv "banska palača", a kasnije "banski dvori".[1] Do početka 1809. palača je renovirana i nadograđena te su u njoj smješteni kraljevski Zemaljski arhiv, Banski i zemaljski sudbeni stol, te hrvatska sabornica. Godine 1837. od obitelji Rauch kupljen je i sjeverni kompleks, sjeverno krilo sadašnjih Banskih dvora, a nakon dogradnje zapadnog i sjevernog krila zgrade u taj dio palače premješta se Banski i Sudbeni stol. Posljednja velika nadogradnja i proširenje sjeverozapadnog dijela kompleksa obavljena je 1882., pri kraju banovanja prvog bana pučanina Ivana Mažuranića. Nakon toga na Banskim dvorima nije bilo većih zahvata kojima bi se mijenjao volumen i prostorni odnosi kompleksa zgrada.[2]

Stilski namještaj i oprema Banskih dvora uništeni u raketiranju 7. listopada 1991. U pozadini je fotografija Hrvoja Kneza. (Muzej grada Zagreba)

U vrijeme NDH, Banski dvori su bili mjesto gdje je stolovao Poglavnik i ustaška vlada, dok su za vrijeme SFRJ bili sjedište izvršne vlasti i predsjedništva SR Hrvatske.

1990. godine Banski su dvori postali sjedište predsjednika Republike Hrvatske te hrvatske Vlade. 7. listopada 1991. godine Banske dvore raketirao je zrakoplov JNA, s ciljem atentata na tadašnjeg predsjednika Republike Tuđmana predsjednika predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića i predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Antu Markovića. Svi su preživjeli pukom slučajnošću, a zgrada je pretrpjela znatna materijalna oštećenja. Raketiranje Banskih dvora bio je povod da Sabor Republike Hrvatske već sljedeći dan - 8. listopada 1991. - donese Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, kojom je Republika Hrvatska postala nezavisna i samostalna država.[3] 1992. godine predsjednik Republike seli se u novu rezidenciju - Predsjedničke dvore, te su od tada Banski dvori sjedište Vlade Republike Hrvatske.

Banski dvori nalaze se na listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Obnovljeni su 2008 godine (pročelje).

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Koordinate: 45°48′58″N 15°58′23″E / 45.8161710195218°N 15.9729731082916°E / 45.8161710195218; 15.9729731082916

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Banski dvori