Baton
Baton I. Dezitijat je bio Ilirski vojskovođa koji je poveo Dezitijate[1] u Velikoj Ilirskoj pobuni poznatoj i kao "Batonski rat" protiv Rimskog Carstva od 6.-9. godine.
On je najvjerojatnije rođen između 35. i 30. pr. Kr. u današnjoj Središnjoj Bosni i pripadao je starosjedilačkom plemenu Dezitijata koji su od 33. pr. Kr. bili pod risko vlašću kao polu-neovisno stanovništvo (peregrine civitas). Njihovo područje je potpadalo pod rimsku provinciju Ilirik (Illyricum) čije je središte bilo u Saloni (današnji Solin).
Batonski rat [uredi]
Podrobniji članak o temi: Batonski rat
God. 6., Rimljani su planirali napasti germansko pleme Markomane (u današnjoj Sloveniji), te je za to car August naredio mobilizaciju susjednih Ilira. No u proljeće iste godine Ilirske snage u Bosni pod zapovjedništvom Batona su se pobunile[2].Njima se pridružilo ilirsko pleme Breuci u panonskom dijelu Ilirika, čiji se vođa također zvao Baton (Baton Breučki).
Rim je bio primoran poslati 10 legija i isti broj savezničkih snaga i plaćenika kako bi skršio ovaj ustanak. Čak su bili primorani kupiti i osloboditi tisuće robova kako bi imali dovoljno vojnika; što se nije dogodilo još od Bitke kod Kane 200 godina ranije. Vrhovni vođa rimskih snaga je bio budući rimski car,Tiberije. Nakon dvije godine ratovanja, u ljeto 8. godine, Baton Breučki se predao Tiberijevoj vojsci na obali rijeke Bathinus (vjerojatno Bosna). Baton je nauspješno opsjedao Salonu, i naposlijetku ga je porazio Marko Valerije Mesala, koji je napao sa sjevera udruživši se s prevrtnički Batonom Breučkim. Nakon poraza Baton je uspio zarobiti i pogubiti Batona Breučkog, ali su slijedeće godine Tiberije, i njegov nećak Germanik, pokrenuli veliku ofanzivu protiv Dezitijata. Nakon žestokih bitku, u rujnu 9. godine, samo nekoliko dana prije poraza u Teutoburškoj šumi protiv Germana, Baton i Dezitijati su se predali Tiberiju. Navodno je na Tiberijevo pitanje zašto su se pobunili, Baton rekao: "Vi ste Rimljani krivi jer ste umjesto pastirskih pasa poslali vukove da čuvaju vaše stado." Baton je proveo ostatk života u talijanskom gradu Raveni gdje su obično bili zarobljeni neprijateljski vojskovođe.[3]
Poveznice [uredi]
Izvori [uredi]
- ↑ J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992., str. 216., ISBN 0631198075.
- ↑ J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992., str. 207, ISBN 0631198075.
- ↑ Smith, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology
- Velleius Paterculus II., CX, 4.-5.
- Ovidije, Ex Ponto, II., I., 46.
- Suetonije. Tib. 20.
- Cassius Dio (LV., 29., 2.; LV., 32., 3.; LV., 34., 4.; LVI., 12., 2.-3.; LVI., 13., 2.; LVI., 16., 1.-3.).
- Strabo Geografija (VII., 5., 3.), te natpis CIL V 3346 u Veroni.
|
|||||||||||||||||||||||