Bazilije Veliki

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ikona Bazilija Veligkog

Sveti Bazilije Veliki je (grčki: Μέγας Βασίλειος; Cezareja, Kapadocija, Mala Azija, 329. - Cezareja, 1. siječnja 379.) kršćanski svetac, crkveni otac, učitelj Crkve.

Utemeljitelj je kršćanskog redovništva na istoku, čije su postavke o redovničkom životu bile su temeljem i uzorom svim kasnijim velikanima koji su utemeljili kršćanske redove, među ostalim i što je sveti Bazilije bio duboko redovnik u duši, znajući da ne može biti nikakva pravilna redovnička života bez raznih pobožnih vježaba i molitava.

Spada među četiri najveća istočna oca. Zajedno ga se slavi, na zajednički spomendan, sa svetim Grgurom Nazijanskim, s kojim je bio nerazdvojan prijatelj za života. Ta nerazdvojnost je počela od doba kada su sveti Bazil i sveti Grgur skupa bili na studiju, a zbližila ih je pobožnost i istovjetnost misliju.

Oboje su bili prisiljeni napustiti samoću te preuzeti biskupska sjedišta u Carigradu i u Cezareji u Kapadociji.

Spomendan mu je: 2. siječnja.

Istočne crkve ga slave na 1. siječnja, a u zapadnim crkvama ga se prije slavilo na 14. lipnja, kada je bio proglašen svetim.