Bazilika sv. Pavla izvan zidina

Koordinate: 41°51′31″N 12°28′38″E / 41.85861°N 12.47722°E / 41.85861; 12.47722
Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "vjerski objekt".
(Primjeri uporabe predloška)
Povijesno središte Rima, posjedi Svete Stolice u Rimu i Bazilika Svetog Pavla izvan zidina
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1980. (4. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:91
Koordinate41°51′31″N 12°28′38″E / 41.85861°N 12.47722°E / 41.85861; 12.47722
Bazilika sv. Pavla izvan zidina na zemljovidu Rima
Bazilika sv. Pavla izvan zidina
Bazilika sv. Pavla izvan zidina
class=notpageimage|
Lokacija Bazilike sv. Pavla izvan zidina u Italiji

Bazilika sv. Pavla izvan zidina (talijanski: Basilica di San Paolo fuori le Mura) jedna je od četiri velike rimske bazilike, zajedno s Bazilikom svetog Spasitelja i sv. Ivana Krstitelja i Ivana evanđeliste, Bazilikom sv. Marije Velike i Bazilikom sv. Petra. Sama bazilika smještena je u Rimu, izvan granica Aurelijevih zidina, odakle i dolazi "izvan zidina" u naslovu. Iako izvan Vatikanskog Grada, Lateranskim ugovorom bazilici je dodijeljen poseban eksteritorijalni status kao vlasništvo Svete Stolice.

Klaustar bazilike iz 13. st.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Izgradnja bazilike započela je u vrijeme cara Konstantina Velikog na mjestu povijesnog groba sv. Pavla. Na mjestu te bazilike, oko 386. god., podignuta je veća. Na mozaiku slavoluka bazilike zapisano je kako je car Teodozije I. započeo njenu izgradnju, Honorije završio, a da je u doba pape Lava I. (440. – 461.) Placidija baziliku obnovila i ukrasila. Uništena je u požaru 1823. god., a obnovljena je prema drevnim nacrtima u doba pape Pija IX., 1845. god.

Odlike[uredi | uredi kôd]

Ispred bazilike se nalazi grandiozan četverostrani trijem (kvadriportik), koji obrubljuje 150 stupova, u stilu starokršćanskih bazilika, u čijem središtu je skulptura sv. Pavla s isukanim mačem. Pročelje je ukrašeno mozaicima u kojima dominira zlatno nebo i sjaj. Jedna od trojih vratiju su brončana, tzv. Sveta vrata, djelo Antonija Marainija (1930.).

Unutrašnjost te petorobrodne bazilike doima se veličanstveno s beskonačnim redovima stupova između kojih dopire svjetlost s dvostrukog reda prozora od alabastra. Strop je u renesansnom stilu ukrašen bijelim i zlatnim bojama, a pod je od reflektirajućeg mramora. Ispod slavoluka nalazi se urešeni brončani gotički baldahin (Arnolfo di Cambio) na četiri porfirna stupa iz 13. st., koji se tamnom bojom ocrtava na zlatnoj pozadini mozaika u apsidi. Mozaik na slavoluku je u 5. st. dala izraditi carica Gala Placidija. Između prozora i stupova nalazi se dugi red mozaičnih medaljona s portretima papa, od sv. Petra do pape Ivana Pavla II.

Ispod papinskog oltara, u konfesiji Arca Marmorea čuvaju se relikvije sv. Pavla. Zdesna se ulazi u kozmatski klaustar koji je uredio Vasselleto (1205. – 1241.), koji se zbog rafiniranosti profila vijenaca te bogatstvu i eleganciji rezbarija i mozaika, smatra ponajboljim klesarskim djelom svoga vremena. Pročelje prema Ostijskoj cesti (Via Ostiense) i zvonik su rad Polletija iz 1850. god.

Liturgija[uredi | uredi kôd]

Posveta bazilikâ sv. Petra i Pavla
Spomendan 18. studenoga
Portal o kršćanstvu

Baziliku sv. Pavla posvetio je papa Siricije između 384. i 399. godine. Od 11. stoljeća u katoličkoj liturgiji 18. studenoga slavi se spomendan posvete bazilikâ sv. Petra i Pavla, apostola.[1]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Obljetnica posvete bazilika Petra i Pavla u Rimu, hkm.hr, arhivirano 4. rujna 2019., pristupljeno 15. studenoga 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Bazilika sv. Pavla izvan zidina
Mrežna mjesta

v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bazilika_sv._Pavla_izvan_zidina&oldid=6846299"