Bečki novogodišnji koncert
Bečki novogodišnji koncert (njemački Das Neujahrskonzert der Wiener Philharmoniker) tradicionalni je koncert klasične glazbe sa širokim televizijskim prijenosom koji se održava 1. siječnja svake godine u Beču. Koncert, koji u Zlatnoj sali Bečkog glazbenog društva (njem. Wiener Musikverein) izvodi orkestar Bečke filharmonije, prije svega posvećen je djelima skladatelja iz obitelji Strauss (Johann Strauss stariji, Johann Strauss mlađi, Eduard Strauss i Josef Strauss), ali povremeno uključuje i djela drugih skladatelja brzog, optimističnog opusa: valcera, polki, mazurki, marševa.
Novogodišnji koncert Bečke filharmonije je, pored godišnjeg festivala Pjesme Eurovizije, vjerojatno najpoznatiji prijenos Eurovizije, distributivne mreže Europske radiodifuzne unije. Koncert se direktno televizijski prenosi u 44 zemlje širom svijeta ukupnoj publici od oko milijardu gledatelja (2006.).
Sadržaj |
Koncert[uredi]
Središnje mjesto u programu svakog Bečkog novogodišnjeg koncerta zauzimaju djela obitelji Strauss, uz koja se svake godine postavlja i težište na nekoliko djela odabranog skladatelja, poput recimo Josefa Lannera ili Josepha Hellmesbergera. Obično se izvodi oko dvanaest djela, s pauzom oko polovice programa. U skorije vrijeme, koncert počinje u 11:15 sati, a ukupno trajanje programa s pauzama je (2007.) oko dva i pol sata.
U drugom dijelu programa orkestru se u televizijskom prijenosu pridružuju parovi iz Baleta Bečke državne opere i Bečke narodne opere, koji plešu na različitim čuvenim mjestima u Austriji, kao što je dvorac Schönbrunn.
Službeni program uvijek prati ritualiziran dodatak od tri bisa. Prvi bis je brza polka po izboru dirigenta, koji će prije izvođenja publici u dvorani navesti skladatelja i naziv djela. Drugi je čuveni valcer Na lijepom plavom Dunavu Johanna Straussa mlađeg, čijih prvih nekoliko taktova publika prekida pljeskom. Tada se dirigent obraća gledateljima u dvorani i širom svijeta, prvo kratkom prigodnom porukom koja se može odnositi na aktualni trenutak (poput recimo proširenja Europske unije), a potom će im skupa sa filharmoničarima uglas poželjeti sretnu Novu godinu (Prosit Neujahr!). Obraćanja i želje za sretno novo ljeto nerijetko će biti i na drugim jezicima osim njemačkog. Nakon izvođenja valcera Na lijepom plavom Dunavu, filharmoničari završavaju koncert svirajući Radetzky marš, izuzetno poznato, brzo i veselo djelo tokom kojeg se dirigent u pravom trenutku okreće i "dirigira" publici, koja ritmičnim pljeskanjem sudjeluje u izvođenju.
Odgovarajući pljesak kojim publika traži biseve nikada ne izostaje, ali je koncert 2005. godine pod palicom Lorina Maazela ipak okončan bez izvođenja Radeckog marša u znak poštovanja prema žrtvama cunamija u Indijskom oceanu od 26. prosinca 2004.
Zlatnu koncertnu dvoranu Bečkog muzičkog društva (Muzikferajna) za priliku Novogodišnjeg koncerta ukrašavaju obilni cvjetni aranžmani koje bečki cvjećari sastavljaju od cvijeća koje je od 1980. godine tradicionalni poklon talijanskog grada Sanrema. Od 1991. godine, za režiju Bečkog novogodišnjeg koncerta zadužen je engleski režiser Brian Large.
Program Bečkog novogodišnjeg koncerta se zapravo izvodi svake godine tri puta: 30. prosinca kao pretpremijera, rezervirana za pripadnike austrijske vojske, 31. prosinca navečer kao Koncert novogodišnje večeri i napokon 1. siječnja kao Novogodišnji koncert.
Dirigenti[uredi]
| Clemens Krauss (1893.–1954.) | 1939., 1941.–1945., 1948.–1954. |
| Josef Krips (1902.–1974.) | 1946., 1947. |
| Willi Boskovsky (1909.–1991.) | 1955.–1979. |
| Lorin Maazel (*1930.) | 1980.–1986., 1994., 1996., 1999., 2005. |
| Herbert von Karajan (1908.–1989.) | 1987. |
| Claudio Abbado (*1933.) | 1988., 1991. |
| Carlos Kleiber (1930.–2004.) | 1989., 1992. |
| Zubin Mehta (*1936.) | 1990., 1995., 1998., 2007. |
| Riccardo Muti (*1941.) | 1993., 1997., 2000., 2004. |
| Nikolaus Harnoncourt (*1929.) | 2001., 2003. |
| Seiji Ozawa (*1935.) | 2002. |
| Mariss Jansons (*1943.) | 2006., 2012. |
| Georges Prêtre (*1924.) | 2008., 2010. |
| Daniel Barenboim (*1942.) | 2009. |
| Franz Welser-Möst (*1960.) | 2011., 2013. |
Povijest i mjesto u kulturi[uredi]
Koncert je prvi put izveden 31. prosinca 1939. godine pod dirigentskom palicom Clemensa Kraussa. Od druge godine, 1. siječnja 1941., koncert se izvodi oko podneva prvog dana nove godine. Prema mrežnoj stranici Filharmonije, bečki filharmoničari nastoje ponuditi "muzički definitivne interpretacije" izvedenih djela, te biti poslanici austrijske kulture u svijetu. Glazbeni program je u isto vrijeme živahan i nostalgičan, a na početku Nove godine njegove razigrane skladbe bude optimizam i zadovoljstvo. Veliki broj Bečkih novogodišnjih koncerata u počecima izveden je u mračnom i teškom razdoblju za Austriju.
Televizijski prenos iz Musikvereina, prvi put realiziran 1959. godine, ostvaruje austrijska televizija ORF u suradnji sa njemačkom ZDF, odakle se dalje prenosi putem Eurovizije. Uživanje u prijenosu Bečkog novogodišnjeg koncerta postalo je tradicionalni dio novogodišnjeg rituala mnogih obitelji.
Bečki novogodišnji koncert je popularan svugdje u Europi i u novije vrijeme širom svijeta. Potražnja za kartama je tako visoka da se zainteresirani prijavljuju godinu dana unaprijed kako bi sudjelovali u lutriji u kojoj će sretni dobitnici biti u prilici da kupe ulaznice za koncert narednog siječnja. Prenosile su ga PBS u Sjedinjenim Američkim Državama, BBC 2 u Ujedinjenom Kraljevstvu, NHK u Japanu, itd. Od 2006. godine, prenosi se i u nekoliko afričkih (Bocvana, Zambija, Zimbabve, Lesoto, Malavi, Mozambik, Namibija, Svazilend) i južnoameričkih zemalja (Bolivija, Ekvador).
Koncert se, naravno, svake godine snima i izdaje u zvučnom i video zapisu.
Osim Bečke filharmonije, danas i veliki broj drugih orkestara izvodi svoje novogodišnje koncerte. Njihov program može biti oblikovan po ugledu na bečki ili može biti zasnovan na lokalnoj glazbenoj baštini.
