Belgijsko kolonijalno carstvo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Karta belgijskog kolonijalnog carstva

Belgijsko kolonijalno carstvo je činilo skup belgijskih kolonija od 1901. do 1962. U usporedbi sa drugim državama, belgijski kolonijalizam se razvio relativno kasno, buduća da je Belgija postala nezavisna država tek 1830. godine, a prije je bila dio Nizozemske.

Kolonije, protektorati i koncesije[uredi VE | uredi]

Belgija je imala dvije značajne kolonije u Ekvatorskoj Africi:

Također je pod njezinom vlašću bio i manji, zapadni dio Njemačke Istočne Afrike.

1901. godine, Belgija je dobila koncesijsku zonu u Tiencinu (kineski: 天津, pinjin: Tiānjīn) zajedno sa nekoliko drugih europskih sila i SAD-om, kao rezultat Bokserske pobune.

1919. godine, belgijskom kralju je dan otok Comacina (talijanski: Isola Comacina) koji je vraćen 1920. godine, Italiji.

Osobne kolonije[uredi VE | uredi]

Naselja[uredi VE | uredi]

U 19. stoljeću su u SAD-u stvorena naselja u Wisconsinu, Illinoisu, Pennsylvaniji i Louisiani.

Također postoji flamanska zajednica na Azorima i valonska u Švedskoj.

Povijest[uredi VE | uredi]

Na Berlinskoj konferenciji 1885. godine, je dogovorena predaja Konga belgijskom kralju Leopoldu II., kao osobni posjed pod imenom Slobodna Država Kongo. 1908. ovaj posjed je prešao u ruke države pod nazivom Belgijski Kongo. Bogatu pokrajinu Katangu je izvorno iskorištavala druga kompanija. Privremeno je pod najmom Belgije bila i enklava Lado u Angloegipatskom Sudanu.

Belgijski Kongo je 1916. godine, okupirao bivše njemačke kolonije Ruanda-Urundi. Njih je u mandat Belgiji dala, 1924. godine, Liga naroda, pa poslije UN.

Nakon Kongoške krize, Belgijski Kongo je postao nezavisna država 1960. godine, a Ruanda-Urundi 1962. godine, kao države Ruanda i Burundi.

I nakon nezavisnosti ovih država, Belgija je s njima održala snažne političke i gospodarske odnose.