Bengalski jezik
| Bengalski jezik | |
| বাংলা Bangla' | |
| Države | Bangladeš, Indija |
| Regije | Južna Azija |
| Govornici | materinski jezik: 189 milijuna strani jezik: oko 230 milijuna |
| Rang | 6. |
| Razredba | indoeuropski |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1 | bn |
| ISO 639-2 | ben |
| Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) | |
Bengalski jezik (bangala, bangla, bangla-bhasa; ISO 639-3: ben) indoarijski jezik Južne Azije koji je evoluirao iz sanskrta, palija i prakritskog jezika. Ponekad se za njega, pod utjecajem engleskog, koristi izraz bengali, dok ga sami Bengalci nazivaju bangla.
Pripada bengalsko-asamskoj podskupini. Postoji više narječja: barik, bhatiari, chirmar, kachari-bengali, lohari-malpaharia, musselmani, rajshahi, samaria, saraki, siripuria (kishanganjia). 181 272 900 govornika, od čega 110 000 000 u Bangladešu (2001 popis); 70 600 000 u Indiji (1997.; Zapadni Bengal; Bihar; Meghalaya, planine Garo; Mizoram; Nagaland; Assam); 23600 u Nepalu (popis 2001.); 600 u Singapuru (1985.) od 14 000 etničkih (Johnstone and Mandryk 2001.)[1]
Piše se bengalskim pismom. Uči se u osnovnim i srednjim školama.