Benjamin Tolić

Izvor: Wikipedija
Benjamin Tolić

Benjamin Tolić (Osoje, BiH, 8. srpnja 1943.Zadar, 11. kolovoza 2022.) bio je hrvatski književnik, novinar, filozof, diplomat, prevoditelj, publicist, esejist i pisac ogleda. Objavio je osam autorskih knjiga.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Benjamin Tolić rodio se u Osoju u Bosni i Hercegovini 1943. godine. Mati mu je ostala udovicom u Drugom svjetskom ratu. U Donjim Andrijevcima pohađao je osnovnu školu. Ondje je upoznao svoju buduću suprugu Dubravku Oraić, s kojom je poslije zajedno studirao u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Studirao je germanistiku i filozofiju, a Dubravka rusistiku i filozofiju.[1] Vjenčali su se 1965. godine.[2] Oboje su emigrirali 1967. godine u Beč nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, gdje su nastavili studirati filozofiju.[2] Dubravka se vratila u Hrvatsku 1969., a Benjamin 1970. godine za Hrvatskoga proljeća.[2] Optužen je za „neprijateljsku djelatnost“, ali je na Vrhovnom sudu oslobođen krivnje. Zaposlio se kao profesor njemačkoga jezika. Radio je po raznim školama u Zagrebu i okolici. Uređivao je Osmojezični enciklopedijski rječnik na području za njemački jezik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža.[2] Otac je nagrađivane biologinje Ive Tolić.[3]

Izabran je na prvim demokratskim izborima 1990. na listi HDZ-a u Skupštinu grada Zagreba, gdje je obnašao dužnost Predsjednika društveno-političkoga vijeća. Radio je u Središnjici HDZ-a kao politički tajnik za odnose sa srodnim strankama u inozemstvu. Tijekom 1990-ih radi u hrvatskoj diplomaciji. Bio je ministar-savjetnik u Hrvatskome veleposlanstvu u Bonnu od 1992. do 1994. godine.

Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman imenovao ga je 30. ožujka 1995. godine za konzula, šefa Konzulata Republike Hrvatske u Švicarskoj konfederaciji, sa sjedištem u Zürichu.[4] Promaknut je 22. studenoga 1995. godine na višu diplomatsku funkciju, na dužnost generalnoga konzula Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji, sa sjedištem u Zürichu, s konzularnim područjem koje obuhvaća kantone: Zürich, Schaffhausen, Thurgau, St. Gallen, Appenzell, Zug, Schwyz, Glarus, Luzern, Nidwalden, Uri, Obwalden i Graubünden.[5] Predsjednik Tuđman razriješio ga je te dužnosti 15. svibnja 1998. godine zbog odlaska na novu dužnost, a odluka je stupila na snagu 1. srpnja 1998. godine.[6]

Odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana postavljen je 29. srpnja 1998. godine za veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, s time da je odluka stupila na snagu 15. rujna 1998. godine.[7]

Obnašao je dužnost glavnog i odgovornog urednika hrvatske novinske agencije HINA-e. Na dužnost je postavljen za HDZ-ove vlade Zlatka Mateše 22. listopada 1998. godine.[8] S dužnosti je razriješen nakon što je HDZ nakon deset godina otišao s vlasti, za koalicijske vlade (SDP, HSLS, HNS i dr.) Ivice Račana 13. srpnja 2000. godine.[9] Smrt predsjednika Tuđmana nije bila dojavljena HINA-i pa je Tolić protestirao hrvatskim vlastima zbog "iznevjerenja", a ravnatelj Ljubomir Antić dao ostavku na položaj jer je time "povjerenje u HINA-u bilo povrijeđeno".[10]

Nakon pobjede Ive Sanadera na unutarstranačkim izborima u HDZ-u 2002. odlazi iz stranke, napušta mjesto veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova i angažira se kao politički tajnik u stranci Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku. Bio je član stranke nasljednice Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku. Na parlamentarnim izborima 2003. sudjelovao je na zajedničkoj listi HIP-a i Hrvatskoga bloka – Pokreta za modernu Hrvatsku kao 4. na kandidacijskoj listi za 7. izbornu jedinicu.[11]

Godine 2007. bio je na parlamentarnim izborima na listi Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku nositelj kandidacijske liste u 5. izbornoj jedinici, a na  parlamentarnim izborima 2011. bio je 2. na zajedničkoj listi Akcije za bolju Hrvatsku, Hrvatske demokršćanske stranke i Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku. Koalicije desnih stranaka nisu prelazile izborni prag.

Pisao je dvadeset godina kolumne za Hrvatsko slovo, hrsvijet.net,[12] portal Hrvatskog kulturnog vijeća,[13] javno.hr (sada dalje.com) i druge hrvatske portale. Objavio je osam autorskih knjiga, od čega knjige Tko smo mi?, Sanaderova dionica i Kraj neovisnosti po Damiru Pešordi predstavljaju "nenamjernu trilogiju".[14]

Kao trilogija koja prati hrvatsku politiku nakon ulaska u Europsku uniju mogu se promatrati knjige simboličnih naslova Vesele karmine, Kolonijalno koprcanje i Tiranija prostote.

Po svojim političkim stajalištima držao se izvornoga pravaštva Ante Starčevića i sukladno s time pozivao je na Savez za Hrvatsku nasuprot Savezu za Europu.[14][žargon?]

Umro je u Zadru 2022. godine od posljedica bolesti COVID-19.[15]

Djela[uredi | uredi kôd]

Napisao je knjige:

Uredio je knjige:

  • 100 pitanja i odgovora (PDF) Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu hrvatsku, 2003.
  • Za uspravnu Hrvatsku, ISBN 9539942519 (izbor priopćenja Hrvatskoga bloka). Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku, 2005.
  • Državotvorno okupljanje, ISBN 9539942535 (izbor iz priopćenja za medije i komentara koji su od travnja 2005. do ožujka 2006. objavljeni na mrežnim stranicama Hrvatskoga bloka). Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku, 2006.

Preveo je s njemačkoga na hrvatski jezik:

  • Wilhelm Reich: Spolna revolucija: Prilog karakternoj samoupravi čovjeka. Zagreb: Naprijed,  1985.
  • Gottfried August Bürger: Pustolovine baruna Münchhausena. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1988.
  • Hermann Bahr: Dalmatinsko putovanje. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1991.
  • Max Scheler: Ideja čovjeka i antropologija: Izbor tekstova (suprevoditelj). Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1996.
  • Robert Musil: Pomutnje gojenca Törlessa. Zagreb: Liber, 1979.; Naklada Jutarnjeg lista, 2004.

Suradnik je na projektima:

  • Osmojezični enciklopedijski rječnik, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Dubravka Oraić-Tolić, FFZG
  2. a b c d Iva Marija Tolić-Norrelykke - Biografija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2014. Pristupljeno 8. listopada 2014.
  3. Odluka o dodjeli odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića dr. sc. Ivi Mariji (Benjamin) Tolić. narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 11. rujna 2022.
  4. Odluka o imenovanju za konzula, šefa Konzulata Republike Hrvatske u Švicarskoj konfederaciji, sa sjedištem u Zurichu, Narodne novine br.: 25, 14. travnja 1995.
  5. Odluka o imenovanju Benjamina Tolića za generalnog konzula Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji, Narodne novine br.: 97, 1. prosinca 1995.
  6. Odluka o razrješenju Benjamina Tolića dužnosti generalnog konzula Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji, Narodne novine br.: 73, 22. svibnja 1998.
  7. Odluka o postavljenju Benjamina Tolića za veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, Narodne novine br.: 107, 11. kolovoza 1998.
  8. Rješenje o imenovanju Benjamina Tolića glavnim i odgovornim urednikom Hrvatske izvještajne novinske agencije "HINA", Narodne novine br.: 140, 26. listopada 1998.
  9. Rješenje o razrješenju glavnog i odgovornog urednika Hrvatske izvještajne novinske agencije »HINA«, Narodne novine br.: 70, 18. srpnja 2000.
  10. Kurspahić, Kemal. 2003. Prime Time Crime: Balkan Media in War and Peace (engleski). US Institute of Peace Press. str. 181. ISBN 978-1-929223-38-1
  11. Hrvatski parlamentarni izbori 2003.Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. listopada 2014. (Wayback Machine), kandidacijska lista HIP-Hrv. blok, izbori.hr
  12. Hrsvijet.net Kolumne - Benjamin Tolić
  13. Tolić, Benjamin - Portal Hrvatskog kulturnog vijeća
  14. a b (HINA): Predstavljena knjiga Benjamina Tolića "Kraj neovisnosti" Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2014. (Wayback Machine), dnevno.hr, 28. listopada 2011.
    Predstavljači knjige: novinari i publicisti Mate Kovačević i Damir Pešorda
  15. D. Krpina: Oproštaj od dragoga prijatelja, Benjamina Tolića, hkv.hr, 26. kolovoza 2022., pristupljeno 5. rujna 2022.
  16. Odluka o odlikovanju Redom hrvatskog trolista broj 01-051-96-15-6/1, Narodne novine br.: 56, 11. srpnja 1996.
  17. Odluka o odlikovanju Spomenicom domovinske zahvalnosti broj 01-051-96-18-6/1, Narodne novine br.: 56, 11. srpnja 1996.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hkv.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je iz osobnog arhiva Dubravke Oraić Tolić. Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Dubravka Oraić Tolić.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2022120510007205.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Benjamin Tolić
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Benjamin Tolić