Berislavići Malomlački

Izvor: Wikipedija
Hrvatska velikaška obitelj
Berislavići Vrhrički i Malomlački
Država Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom
Etničko podrijetlo hrvatsko
Matična kuća Ćubrinići
Utemeljenje 15. stoljeće
Izumrli 1713.

Berislavići Vrhički ili Malomlački su hrvatski feudalci od plemenitog roda Čubranića (de genere Ciprianorum), koji spominju se od još davne 1337. godine[1] Pridjevak Vrhrički dobili su po svom posjedu Vrhriki (danas Vrlici).[2] Prvotno su imali posjede na području srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske, u županjima Hlivno i distriktu Vrhrika u kninskoj županiji, odakle su se povukli u vrijeme osmanskog vojnog napredovanja i krajem 15. stoljeća dobili posjed Mala Mlaka na prostoru Turopolja, po kojem su prozvani Malomlački,[1] ali i u drugim dijelovima zagrebačke i varaždinske županije.

Po doseljenju u nove krajeve istaknuo se Stjepan II. "Beryzlawich de Vrhreka" (o.1486.-o.1509.) u službi hrvatsko-ugarskog kralja Matijaša Korvina (1458. – 1490.) i njegova sina Ivaniša, kao kaštelan Lukavca i Medvedgrada, te kapetan medvedgradski, rakovečki i lukavečki. Naslijedio ga je sin Juraj koji je preuzeo nosi pridjevak Malomlački po obiteljskom imanju Maloj Mlaci. Jurjev sin Stjepan III. (o.1560. – 1628./30.) bio je zagrebački i križevački župan, hrvatski podban (1591. – 1596.) i vicepronotar Kraljevstva.[3]

Stjepanov sin Franjo Aleksandar (o.1631. – 1678.) bio je kapetan grofa Petra Zrinskog i sudjelovao je u zrinsko-frankopanskoj uroti, ali ga je kralj Leopold I. Habsburg (1655. – 1705.) pomilovao 1671. godine.[2]

Franjo Antun (o.1662. – 1710.), sin Stjepanova brata Ivana, bio je podkapetan banske čete i vojvoda u Degoju. Smrću njegova sina Jurja 1713. godine izumire rod Berislavića Malomlačkih u muškoj lozi[4]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]