Bernard Katz

Izvor: Wikipedija

Sir Bernard Katz (Leipzig, 26. ožujka 1911.London, 20. travnja 2003.), njemački biofizičar.

Poznat po svome radu na području biokemije živca. 1970. g. dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu zajedno s Juliusom Axelrodom i Ulfom von Eulerom.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Leipzigu, u Njemačkoj, gdje je i diplomirao medicinu 1934.g. Ubrzo zatim bježi (zbog svog rusko-židovskog porijekla) pred nacističkim režimom u Veliku Britaniju. Svoj je rad nastavio na sveučilištu u Londonu kod Archibald Vivian Hilla. Nakon što je 1938.g. nakon što je postao doktor znanosti, dobio je stipendiju i otišao raditi u Australiju kod John Carew Eccles u bolnici u Sydneyu. Postao je naturalizirani građanin Australije 1941.g. i 1942.g. pridružio se australskim zračnim snagama. Čitav rat proveo je na Tihom oceanu kao časnik za radarom. Nakon braka s Marguerite Penly vratio se ponovno u Englesku gdje je radio s Alan Lloyd Hodgkinom i Andrew Huxleyem. Do kraja života ostao je u Londonu.

Istraživanja[uredi | uredi kôd]

Njegova istraživanja otkrila su osnovna svojstva rada sinapse, spoja pomoću kojih živčane stanice šalju signale jedna drugoj i drugim stanicama. Do 1950ih istraživao je biokemiju i djelovanje acetilkolina, signalne molekule koja povezuje sinapse motornih živaca i mišića, sa stimuliranjem kontrakcije.

Katz je Nobelovu nagradu dobio za svoje otkriće da je otpuštanje neurotransmitera na sinapsi "kvantno" - što znači da je količina neurotransmitera otpuštenog u pukotinu višekratnik određenog najmanjeg broja koji može biti otpušten. Danas znanstvenici znaju da se molekule neurotransmitera prije nego budu otpuštene u sinaptičku pukotinu, nalaze "zapakirane" u molim paketima poznatim kao sinaptički mjehurići.

Katzov rad imao je izrava učinak na istraživanje organofosfata i organoklorida, osnova za poslijeratno istraživanje bojnih otrova i pesticida.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]