Bernardo Bernardi

Izvor: Wikipedija
Bernardo Bernardi
Arhitekt / Graditelj
Bernardo Bernardi
Nacionalnost Hrvat
Rođenje 16. prosinca 1921., Korčula
Smrt 20. srpnja 1985., Bol
Stvaralaštvo
Nagrade i priznanja Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada "Viktor Kovačić"
Portal o životopisima

Bernardo Bernardi (Korčula, 16. prosinca 1921.Bol, 20. srpnja 1985.), hrvatski arhitekt i oblikovatelj.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Bernardo Bernardi- Obiteljske kuće u Kumrovcu (1955.)

Bernardo Bernardi rođen je 16. prosinca 1921. godine u Korčuli. Klasičnu gimnaziju završio je u Dubrovniku. 1940. godine upisao je Odjel za arhitekturu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Nakon diplome 1948. godine ostao je na fakultetu kao asistent arhitekta Zdenka Strižića na Katedri za projektiranje. 1951. godine napušta fakultet i otada do smrti djeluje kao slobodni umjetnik.

Od 1956. do 1957. godine boravi na studijskom usavršavanju u Parizu. Tijekom 1960. godine na studijskom je putovanju po Skandinaviji. Boravio je u Danskoj, Finskoj i Švedskoj. 1978. godine odlazi i na studijsko putovanje u SAD.

Isticao se u oblikovanju namještaja za industrijsku proizvodnju (za TVIN u Virovitici) i interijera. U arhitekturi je uvažavao mjerilo ambijenta, poštujući tradiciju (hotel Marko Polo u Korčuli). Jedan je od osnivača Exata 51 (1951- 1956), ULUPUH-a (1957.), zagrebačkog centra za oblikovanje (1964.) i Društva dizajnera (1985.). 1953. godine daje ime stručnom arhitektonskom časopisu Udruženja arhitekata hrvatske naziv „Čovjek i prostor“.

Sudjelovao je na mnogim izložbama u Hrvatskoj i izvan nje. Bernardo Bernardi, odmilja Bern, je bio ukorak s vremenom arhitektonskog i dizajnerskog svijeta. Surađivao je s mnogim hrvatskim umjetnicima. Među inim s Vladimirom Kristlom, Ivanom Piceljom, Vjenceslavom Richterom i Božidarom Rašicom.

U Hrvatskoj se dodjeljuje nagrada za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja koja nosi Bernardijevo ime.

Projekti i ostvarenja[uredi | uredi kôd]

Bernardo Bernardi- Hotel Marko Polo, Korčula (1961.)

Arhitektura[uredi | uredi kôd]

  • 1955.- Stambeni objekti za učitelje u Kumrovcu
  • 1961.- Hotel „Marko Polo“, Korčula
  • 1964.- Hotel „Tiha“, Brela
  • 1967.- Zračna luka Zadar
  • 1971.- Hotel „Park, Korčula
  • 1974.- Obnova samostana i crkve Gospe Sinjske, Sinj
  • 1975.- Multimedijalni centar, Savska cesta, Zagreb
  • 1977.- Upravna zgrada SIMPO- Vranje, Beograd
  • 1980.- Projekt hotela „Liburna“, Korčula
  • 1981.- Rješenje memorijalnog kompleksa, Korčula

Interijeri[uredi | uredi kôd]

Bernardo Bernardi- Interijer hotela Marko Polo, Korčula (1971.)
Bernardo Bernardi- Interijer restorana Lovački rog, Zagreb (1969.)
Bernardo Bernardi- Ormarić za dnevni boravak (1954.)
  • 1951.- Interijer dječjeg vrtića u Habdelićevoj ulici, Zagreb
  • 1954.- Adaptacija i namještaj interijera prostorija Udruženja hrvatskih arhitekata, Trg bana Jelačića 3, Zagreb
  • 1955.- Kavana „Neboder“, Gajeva ulica/ Trg bana Jelačića, Zagreb
  • 1955.- Interijer škole u Kumrovcu
  • 1960.- Adaptacija i interijer „Labirint bara“, Dubrovnik (koautor)
  • 1961.- Interijer Radničkog sveučilišta „Moša Pijade“ ( danas Otvoreno sveučilište ), Av. Grada Vukovara, Zagreb
  • 1962.- Restoran „Taverna“, Gornji grad, Zagreb
  • 1965.- Interijer hotela „Maestral“, Brela
  • 1966- Interijer Zračne luke „Zagreb“, Zagreb
  • 1968.- Interijer restorana „Lovački rog“, Ilica, Zagreb
  • 1969.- Interijer hotela „Berulija“, Brela
  • 1971.- Interijer hotela „Marko Polo“, Korčula
  • 1972.- Interijer kule Dioklecijanove palače, Split
  • 1972.- Interijer ceremonijalnog objekta na Novom groblju, Novi Sad
  • 1973.- Interijer jugoslavenskog veleposlanstva u Londonu
  • 1973.- Interijer nove pristanišne zgrade Zračne luke „Zagreb“, Zagreb
  • 1975.- Uređenje soba 2. i 3. kata Gradske skupštine u Zagrebu
  • 1975.- Birobutik, Karlovac
  • 1976.- Interijer redakcije „Start“ u zgradi Vjesnika, Slavonska avenija, Zagreb
  • 1977. Kavana „Evergreen“- „Lovački rog“, Ilica, Zagreb
  • 1977.- Izložbeni salon „TVIN-a“, Virovitica
  • 1977.- Interijer crkve sv. Ivana, Zadar
  • 1977.- Interijer robne kuće “PRIMA II.“, salon namještaja, Split
  • 1978.- Interijer zgrade Predsjedništva vlade NR Angole u Luandi
  • 1978.- Interijer Mornaričkog školskog centra „Lora“, Split
  • 1979.- Interijer hotela „Goričini“, Kupari
  • 1980.- Interijer kuće Delalle, Trogir
  • 1982.- Interijer Doma Mornaričkog centra „Maršal Tito“, Split
  • 1984.- Interijer crkve sv. Petra, Split
  • 1985.- Interijer crkve sv. Antuna (Sveti Duh) u Zagrebu

Dizajn[uredi | uredi kôd]

Bernardo Bernardi- Stolac (1956.)
  • 1952.- Tipski namještaj za škole i upravne prostorije u Hrvatskoj
  • 1953.- Namještaj za upravu X. gimnazije u Zagrebu, Križanićeva 1
  • 1954.- Namještaj i adaptacija interijera prostorija Udruženja hrvatskih arhitekata, Zagreb, Trg bana Jelačića 3
  • 1955.- Oprema stana za serijsku produkciju
  • 1967.- Dizajn sistema kancelarijskog namještaja SKAN
  • 1976.- Program namještaja „DINA“ u „TVIN- u“, Virovitica
  • 1977.- Sistem namještaja za opremu stanova i hotela DORMA – TVIN, Virovitica
  • 1978.- Dizajn i oprema za radne prostore- program BETATVIN, TVIN, Virovitica

Izložbe[uredi | uredi kôd]

  • 1983.- Izložba „Riznica zagrebačke katedrale“, Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg, Zagreb
  • 1984.- Postava i koncepcija izložbe „Drevna kineska kultura“, Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg, Zagreb
  • 1985.- Izložba „2000 godina nigerijske umjetnosti“, Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg, Zagreb

Natječaji[uredi | uredi kôd]

Bernardo Bernardi – Doma program moduliranog namještaja (1977. – 1979.)
  • 1952.- Natječaj za individualne stanove, Crna Gora, 3. nagrada
  • 1953.- Natječaj za hotel na Plitvičkim jezerima, 1. nagrada
  • 1954.- Natječaj za školu u Podsusedu, 1. nagrada
  • 1955.- Natječaj za dizajn suvremene kuhinje, 2. nagrada
  • 1958.- Natječaj za spomenik u Jajincima, Srbija, (koautor), 3. nagrada
  • 1960.- Natječaj za suvremeni jugoslavenski namještaj, 1. nagrada
  • 1960.- Natječaj za stan bliske budućnosti, 1. nagrada
  • 1968- Natječaj za školski namještaj, 1. nagrada

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

  • 1955.- Prva nagrada na 1. zagrebačkom trijenalu
  • 1959.- Prva nagrada na 2. zagrebačkom trijenalu
  • 1961.- Nagrada grada Zagreba za interijer Radničkog sveučilišta „Moša Pijade“
  • 1961.- Orden rada sa zlatnim vijencem
  • 1961.- Počasna diploma BIO Ljubljana za dizajn namještaja BER
  • 1965.- Povelja zaslužnog člana SAH-a
  • 1965.- Nagrada grada Zagreba za interijer hotela „Maestral“, Brela
  • 1966.- Priznanje Zagrebačkog salona
  • 1967.- Nagrada Vladimir Nazor za interijer Zračne luke „Zagreb“
  • 1970.- Plaketa grada Zagreba
  • 1978.- Diploma „Dobar dizajn“ za program BETATVIN na Međunarodnom sajmu namještaja u Beogradu
  • 1980.- Plaketa grada Zagreba
  • 1983.- Plaketa tvornice TVIN u Virovitici
  • 1984.- Nagrada „Viktor Kovačić“ za životno djelo

Stručne dužnosti[uredi | uredi kôd]

Bernardo Bernardi- Interijer crkve sv. Ivana, Zadar (1977.)
  • 1958. – 1967.- predsjednik ULUPUH-a
  • 1967. – 1970.- predsjednik SLUPUJ-a
  • 1968. – 1974.- član Komisije za kulturne veze s inozemstvom
  • 1972. – 1976.- predsjednik Umjetničkog savjeta ULUPUH-a
  • 1977. – 1985.- predsjednik radne grupe za osnivanje Fakulteta za dizajn u Zagrebu
  • 1979. – 1985.- predstavnik SAH- a u Savjetu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu
  • 1982. – 1985.- član redakcije časopisa „Čovjek i prostor“
  • 1983. – 1985.- predsjednik društva dizajnera
  • 1984. – 1985.- potpredsjednik „Centre Mediterraneen – Arst & Architecture“
  • 1985.- član Republičkog savjeta za pitanja obrazovanja, nauke i kulture
  • 1985.- član Organizacijskog odbora Zgraf-a i Zagrebačkog salona

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Stane Bernik- Bernardo Bernardi, Zagreb, 1992.
  • Feđa Vukić- Stoljeće hrvatskog dizajna, Meandar, Zagreb, 1996.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]