Betel
| Betel | ||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Lišće betela
|
||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||
| Sistematika | ||||||||||
|
||||||||||
|
|
||||||||||
| Piper betle L. |
||||||||||
| Područje života | ||||||||||
Betel je sredstvo za žvakanje, uživa ga oko 200 milijuna stanovnika južne Azije i obale istočne Afrike. Žvakalo se priređuje od sjemenke areke, lista biljke Piper Betle L. (uzgaja se u Indiji i na Malajskom arhipelagu) i od vapna. Često se dodaje još i đumbir, a kadšto i duhan, znatno rjeđe koji drugi začin ili miris. Najviše je rašireno žvakanje betela među malajskim narodima.
[uredi] Priprema
Način je priređivanja ovog neobično raširenog uživala različit kod različitih naroda. Obično se na svježi list betela-papra stavlja sloj vapna, a na njega komadić arekine sjemenke i đumbira, pa se sve to zamota u zalogaj i stavlja u usta. Žvakanjem se betela razvija u ustima vrlo intezivna crvena slina, od koje postaju i zubi crveni. U čemu se zapravo sastoji užitak kod žvakanja betela nije potpuno jasno. Vjerojatno je da se s njim razvija ugodno osjećanje, slično onome kod uživanja duhana.[1]
[uredi] Izvori
- ↑ http://blogs.panda.org/coral_triangle/2010/07/25/making-lime-for-betelnut-chewing-in-mbuke-manus-png/ pristupljeno 22. lipnja 2011.
Ovaj članak uključuje tekst iz Hrvatske enciklopedije, objavljivane od 1941. do 1945., koja je javno dobro.
