Bijeli Hrvati

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Optimalan prostor srednjovjekovne Velike ili Bijele Hrvatske (9. st.)
Prostor Bijelih Hrvata među istočnoslavenskim plemenima u 8. st.

Bijeli Hrvati (ukr. Білі хорвати - Bili horvaty, pol. Biali Chorwaci); je istočnoslavensko pleme; djelomično preci ukrajinske nacije; preci Hrvata na Jadranskom moru. Bijeli Hrvati su vjerojatno jednim dijelom također preci Slovaka, Čeha i Poljaka, ili su makar imali veliku ulogu u konsolidaciji slovačkog, češkog, poljskog i ukrajinskog naroda tijekom 10. i 11. stoljeća. Tragovi Bijelih Hrvata nalaze se po središnjoj i istočnoj Europi odnosno cijeloj Ukrajini, Slovačkoj, Češkoj, južnoj Poljskoj i jednim dijelom u sjevernoj Rumunjskoj. Pretpostavlja se da je mnogobrojan bjelohrvatski narod raspršen među navedenim nacijama zbog provale Mađara u 9. stoljeću i potom Mongola u 13. stoljeću. Bijeli Hrvati su također imali ogromnu ulogu u formiranju srednjovjekovne Mađarske države.

Osim u srednjovjekovnom poljskom gradu Krakovu, posebno značajna središta Bijelih Hrvata bila su gradovi Peremišl i Galič koji su se nalazili u sklopu Kijevske Rusi pod kontrolom Kijeva. Kijevski vladari imali su s Bijelim Hrvatima stalnu vezu, a pretpostavlja se da su oni prvo istočnoslavensko pleme koje je prihvatilo Kršćanstvo koje su potom širili u Kijevu preko kijevske kneginje Olge koja je službeno prva 955. godine prešla na Kršćanstvo. Prema nekim stručnjacima kod Bijelih Hrvata se susreće niz kulturoloških odlika karakterističnih za antičko podneblje južne Ukrajine na kojima su stoljećima živjeli Sarmati, Skiti i Goti. Slične karakteristike se susreću kod Tiveraca i Uliča.

Međunarodna poimanja[uredi VE | uredi]

Poljski i češki znanstvenici uglavnom ignoriraju postojanje Bijelih Hrvata, koji se smatraju precima današnjih Hrvata. Prema povjesničaru Nevenu Budaku razlog tomu je: što u njihovim nacionalnim povijestima ne bi bilo popularno tumačenje da je u stvaranju srednjovjekovne državnosti Čeha i Poljaka sudjelovao netko drugi, pa možda i ti pradavni Hrvati, koji su živjeli na tom području. S druge, pak, strane u Ukrajini, koja pretendira na poziciju "majke svih slavenskih naroda", termin Bijeli Hrvati rado se prihvaća, pa je i jedan od braće osnivača Kijevske Rusi, najstarije slavenske državne tvorevine, nosio ime koje se, kroz lingvističke promjene, može dešifrirati kao Hrvat. Naime, zvao se Horiv. Intrigira i podatak, koji iznosi stručnjak Eugen Paščenko, da su Poljički statut i zakonik Kijevska pravda, najvažniji srednjovjekovni dokumenti Hrvata i Ukrajinaca, frapantno slični.[1]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Prema nekim američkim dokumentima, početkom 20. stoljeća, oko 100 000 imigranata iz okolice Krakova izjašnjavali su se Bijelim Hrvatima.[2]
  • Mnogi zapadni Ukrajinci (posebno Galičani) smatraju da porijeklom pripadaju plemenu Bijelih Hrvata; Dmytro Pavlyčko, ukrajinski pisac i političar, zaslužan za rano ukrajinsko priznanje Hrvatske, prigodom promocije knjige »Ukrajina-Hrvatska« u Zagrebu je pred mnoštvom sudionika uskliknuo: »Ja Bilij Horvat, Rusin ta Ukrajinec!«; u Galiciji ova tri etnička odnosno subetnička naziva često tretiraju kao etnonime.[3][4]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 'Harvat' je riječ koja znači 'ženski'
  2. Senat SAD, Reports on the Immigration Commission: Dictionary of races or peoples, Washington D.C., 1911. g., str. 40, 43, 105.
  3. Ja Bilij Horvat, Rusin ta Ukrajinec!
  4. Dmitro Pavličko, Mala antologija horvatskoji poeziji. 2008.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]