Memorijalni trofej Billa Mastertona

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mastertonov trofej u Dvorani slavnih.

Memorijalni trofej Billa Mastertona godišnja je nagrada NHL-a namijenjena „igraču koji na najbolji način iskaže ustrajnost, sportski duh i posvećenost igri”.[1] Dobitnika izabire Udruženje profesionalnih pisaca u području hokeja na ledu.

William Masterton preminuo je 15. siječnja 1968. od posljedica naleta tijelom dvojice protivničkih igrača. Jedini je igrač u povijesti NHL-a koji je poginuo na ledu, [2] iako je Howie Morenz 1937. preminuo dva mjeseca nakon četverostrukog loma noge na utakmici. Liga je prvi put dodijelila nagradu u sezoni Mastertonove smrti.

Povijest[uredi VE | uredi]

Bill Masterton rođenjem bijaše Kanađanin. NHL-karijeru započeo je potpisivanjem za Montréal u sezoni 1961./62., ali nije mu pošlo za rukom nastupiti pored Jeana Béliveaua i Henrija Richarda na njegovoj poziciji središnjeg napadača. Napustio je svijet profesionalnog hokeja kako bi magistrirao na Denverskom sveučilištu gdje je i diplomirao. Kratko je surađivao u tvrtci Honeywell na programu Apollo, a zatim našao stalan posao u Minneapolisu. Proglasio se amaterom kako bi mogao nastupati za reprezentaciju SAD-a, pošto je prethodno već postao naturaliziranim Amerikancem.

Petnaest kilometara južnije od Minneapolisa, u gradu Bloomingtonu, nalazila se dvorana Minnesotinih North Starsa. NHL je proširio ligu sa šest na dvanaest klubova, a Masterton je postao prvim igračem pod ugovorom u novom klubu. Dana 13. siječnja 1968., u prvoj trećini domaće utakmice protiv Oaklanda, primio je pločicu u punoj brzini, dodao prema suigraču, a zatim udario tjemenom u led nakon što su djelić sekunde poslije dodavanja na njega tijelom nasrnuli Larry Cahan i Ron Harris. Premda u njihovom potezu nije bilo zle namjere niti su postupili mimo pravila („finishing the (body) check” dozvoljen je dok dodana pločica putuje prema cilju), Masterton nije nosio kacigu, a sumnjalo se da za sobom već vuče blaži potres mozga.[3] Hitno je prebačen s leda u bolnicu, ali više nikad nije došao svijesti. Podlegao je ozljedama 30-ak sati nakon incidenta.

Mastertonova nesreća ponovno je rasplamsala pitanje kacige, ali vodstvo lige obvezalo je sve nove igrače tek u sezoni 1979./80. na njeno nošenje. Krajem sezone 1996./97. umirovio se i Craig MacTavish, posljednji igrač koji nije nosio kacigu jer je nastupao bez nje u vremenu prije 1979.

Popis dobitnika[uredi VE | uredi]

Sezona Igrač Momčad Napomene
1967./68. Flag of Canada.svg Claude Provost Montréal Canadiens U petnaestogodišnjoj karijeri brinuo je o udarnim protivničkim krilnim napadačima.
1968./69. Flag of Canada.svg Ted Hampson Oakland Seals Bez obzira na ograničenu minutažu tijekom čitave dotadašnje karijere, ostvario je 75 bodova u najboljoj sezoni života.
1969./70. Flag of Canada.svg Pit Martin Chicago Black Hawks Unatoč 172 cm visine i 75 kg težine, primjetno je bilo njegovo iznimno zalaganje unutar i izvan klizališta.
1970./71. Flag of Canada.svg Jean Ratelle New York Rangers Bez izuzetka prikazivao se u snažnom ali čistom i korektnom svjetlu tijekom svih dvadeset sezona karijere.
1971./72. Flag of Canada.svg Bobby Clarke Philadelphia Flyers Raspršio mit da dijabetičarima nije mjesto u NHL-u odmah po dolasku u ligu.
1972./73. Flag of Canada.svg Lowell MacDonald Pittsburgh Penguins Izgubio četiri pune sezone zbog brojnih operacija na objema koljenima, a onda u povratničkoj sezoni upisao 34 pogotka i 41 asistenciju.
1973./74. Flag of Canada.svg Henri Richard Montréal Canadiens Nagrađen za najuspješniju karijeru u povijesti lige (11 naslova prvaka).
1974./75. Flag of Canada.svg Don Luce Buffalo Sabres Predvodio momčad do poboljšanja od 38 bodova u odnosu na prošlu sezonu najboljom igrom u karijeri.
1975./76. Flag of Canada.svg Rod Gilbert New York Rangers Nakupio 1021 bod u karijeri usprkos kroničnim bolovima u leđima, posljedicom loma petog prsnog kralješka u adolescentskim danima.
1976./77. Flag of Canada.svg Ed Westfall New York Islanders Nagrađen u veteranskim danima za predvođenje svojih momčadi „iz prikrajka”, daleko od očiju javnosti, tijekom čitave karijere.
1977./78. Flag of Canada.svg Butch Goring Los Angeles Kings Utišao kritičare „omalenih igrača” izvrsnim nastupima i statistikama dugi niz godina.
1978./79. Flag of Canada.svg Serge Savard Montréal Canadiens Jedan od najzaslužnijih za osam naslova prvaka svoga kluba.
1979./80. Flag of Canada.svg Al MacAdam Minnesota North Stars Nagrađen za najbolju sezonu karijere unatoč čestim nejasnoćama oko vlastite budućnosti u ligi.
1980./81. Flag of Canada.svg Blake Dunlop St. Louis Blues Zvijezda juniorskog hokeja nije se naigrala u prvih nekoliko sezona NHL-a; nagrađen za izvrsnu sezonu (20 G, 67 A).
1981./82. Flag of Canada.svg Glenn Resch Colorado Rockies Vratar, neočekivano prebačen iz N.Y. Islandersa s kojim je osvojio Stanleyjev kup, u Colorado, gdje gasi vatru okružen izrazito mladim i neiskusnim suigračima.
1982./83. Flag of Canada.svg Lanny McDonald Calgary Flames Spektakularna prva sezona u dresu Calgaryja iako je već tada bio veteran (66 G, 32 A). Osvojio jedini Stanleyjev kup s Flamesima sedam sezona poslije.
1983./84. Flag of Canada.svg Brad Park Detroit Red Wings Nagrađen za karijeru koja je ujedinila sva tri uvjeta potrebna za osvajanje nagrade.
1984./85. Flag of Sweden.svg Anders Hedberg New York Rangers Nastupao u WHA-u podjednako dugo koliko i u NHL-u; u svakoj sezoni NHL-a zabio je 20 pogodaka ili više.
1985./86. Flag of Canada.svg Charles Simmer Boston Bruins Uspješno se vraćao dvaput nakon teških ozljeda ligamenata koljena; nakon prve ozljede ugrađena mu je metalna pločica i devet čavlića.
1986./87. Flag of Canada.svg Doug Jarvis Hartford Whalers Postavio rekord uzastopno odigranih utakmica (964). Štoviše, nikad u karijeri nije propustio utakmicu. Nagrada mu je uručena kada je oborio dotadašnji rekord Garryja Ungera.
1987./88. Flag of Canada.svg Bob Bourne Los Angeles Kings Nagrađen zbog svoje dugogodišnje karijere u kojoj je pokazivao sve vrline potrebne za osvajanje nagrade.
1988./89. Flag of Canada.svg Tim Kerr Philadelphia Flyers Prebrodio teške ozljede koljena, ramena i virusni meningitis, a zatim i smrtni slučaj u obitelji, uporno vraćavši se na led.
1989./90. Flag of Canada.svg Gord Kluzak Boston Bruins Prvi izbor drafta 1982. nikako nije imao sreće s koljenom; propustio je nekoliko čitavih sezona, a pokušao se vratiti čak i nakon desete operacije.
1990./91. Flag of Canada.svg Dave Taylor Los Angeles Kings 1069 bodova u 1111 utakmica regularnih sezona. Nagrađen za odanost svom jedinom klubu te iznimnu ustrajnost.
1991./92. Flag of Canada.svg Mark Fitzpatrick New York Islanders Taman prije početka svoje treće sezone, obolio je od potencijalno smrtonosne mialgije. Vratio se i nastavio braniti do 2000.
1992./93. Flag of Canada.svg Mario Lemieux Pittsburgh Penguins Obolio je od ne-Hodgkinova limfoma prije početka sezone. Dok su mu suigrači nastupali tijekom prva dva mjeseca prvenstva, Lemieux je primao kemoterapiju. U samo 60 odigranih utakmica te sezone (uz propuštenih 24), skupio je nevjerojatnih 69 golova i 91 asistenciju te osvojio Rossov trofej.
1993./94. Flag of Canada.svg Cam Neely Boston Bruins Nastupao koliko je više mogao unatoč ozljedama butnog mišića i koljena. Tijekom jednog od povrataka upisao je 50 pogodaka u prve 44 (vlastite) utakmice, što je jedan od neslužbenih slučajeva 50 golova u 50 utakmica.
1994./95. Flag of the United States.svg Pat LaFontaine Buffalo Sabres Nadišao teški potres mozga ubilježivši 27 bodova u 22 odigrane utakmice krnje sezone.
1995./96. Flag of Canada.svg Gary Roberts Calgary Flames Bio je okosnica momčadi tijekom prethodnih deset godina, a onda prebrodio tešku ozljedu vrata ubilježivši 42 boda u 35 utakmica.
1996./97. Flag of the United States.svg Tony Granato San Jose Sharks Ni teška ozljeda mozga, koja mu je gotovo okončala život, nije ga spriječila da ostvari 40 bodova u ovoj sezoni.
1997./98. Flag of Canada.svg Jamie McLennan St. Louis Blues Prebolio komu uzrokovanu bakterijskim meningitisom, tri tjedna intenzivne njege, gubitak 15 kilograma i vratio se na gol zabilježivši veoma dobre brojke u 30 odigranih utakmica.
1998./99. Flag of Canada.svg John Cullen Tampa Bay Lightning Desetogodišnju karijeru prekinuo mu je ne-Hodgkinov limfom. NHL mu je dodijelio nagradu nakon što je pobijedio bolest, a zatim i nastupio na četiri utakmice u bezuspješnom pokušaju da se vrati igranju. Odmah je postao pomoćni trener Tampe.
1999./00. Flag of Canada.svg Ken Daneyko New Jersey Devils Vratio se hokeju pobijedivši alkoholizam i odmah osvojio Stanleyjev kup.
2000./01. Flag of Canada.svg Adam Graves New York Rangers Odigrao svih 82 utakmica unatoč smrti oca i djeteta u kratkom razmaku.
2001./02. Flag of Finland.svg Saku Koivu Montréal Canadiens Netom prije početka sezone, obolio je od ne-Hodgkinova limfoma. Vratio se krajem regularnog dijela prvenstva i nastupio u doigravanju (prvom Montréalovom u, pogotovo za njih, izrazito dugih pet godina).
2002./03. Flag of Canada.svg Steve Yzerman Detroit Red Wings Čitavu sezonu pokušavao je oporaviti se od osteotomije koljena, operativnog zahvata kojim se opterećenje prenosi na zdravo tkivo, da nastupi u dvadesetoj uzastopnoj sezoni. Povratkom kapetana u veljači, Detroit je ostvario 29 od mogućih 32 boda, najbolji niz u čitavoj ligi.
2003./04. Flag of the United States.svg Bryan Berard Chicago Blackhawks Vratio se nakon užasavajuće ozljede oka zadobivene na utakmici u ožujku 2000. Prošao brojne operacije na putu do povratka na led i izvrsnih 47 bodova u 58 utakmica.
2005./06. Flag of Finland.svg Teemu Selänne Mighty Ducks of Anaheim Za razliku od većine igrača lige, on je propuštenu sezonu proveo rehabilitirajući operirano koljeno. Ostvario je 90 bodova (40 G, 50 A).
2006./07. Flag of the United States.svg Phil Kessel Boston Bruins Devetnaestogodišnjem Kesselu dijagnosticiran je rak testisa. Operiran je, a na led vratio se nakon samo 12 propuštenih utakmica.
2007./08. Flag of the United States.svg Jason Blake Toronto Maple Leafs Izliječio se od kronične mijeloične leukemije. Ni tretmani ni gubitak 10 kg nisu ga spriječili da nastupi u baš svakoj utakmici sezone.
2008./09. Flag of Canada.svg Steve Sullivan Nashville Predators Vratio se nakon 153 propuštene utakmice, odnosno 687 dana, zbog teške ozljede leđa zadobivene u utakmici protiv Montréala.
2009./10. Flag of Canada.svg José Théodore Washington Capitals Njegov dvomjesečni sin nije preživio komplikacije uzrokovane preranim rođenjem. Théodore je u toj sezoni na vratima predvodio Washington do iznimno uspješne sezone, a usput donirao novac za svaku obranu, pobjedu i utakmicu bez primljenog pogotka.
2010./11. Flag of Canada.svg Ian Laperrière Philadelphia Flyers Vratio se nakon izbivanja čitave prethodne sezone zbog poremećajâ uzrokovanih potresom mozga. U tom vremenu podučavao je igri mlade naraštaje.
2011./12. Flag of the United States.svg Max Pacioretty Montréal Canadiens Oporavio se (nasuprot očekivanjima) od loma četvrtog vratnog kralješka i teškog potresa mozga zadobivenih naletom Zdena Cháre na nj.
2012./13. Flag of Canada.svg Josh Harding Minnesota Wild Dijagnosticirana mu je multipla skleroza, ali on je nastavio sa sjajnim predstavama krajem regularne sezone te u doigravanju.
2013./14. Flag of Canada.svg Dominic Moore New York Rangers Propustio je prethodnu sezonu kako bi se mogao posvetiti svojoj ženi, oboljeloj od tumora. Nije se izvukla, ali on je smogao snage nastaviti karijeru.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]