Billie Holiday

Billie Holiday
	Billie Holiday, 1947.
Ime u rodnom listu	Eleanor Gough McKay
Poznat/a i kao	Lady Day, Queen of Song
Rođen/a	7. travnja 1915.
Umro/umrla	17. srpnja 1959. (44 god.)
Žanr/ovi	jazz, vokalni jazz, jazz blues, balade, swing
Zanimanje	jazz pjevačica, skladateljica
Instrument	vokal
Djelatno razdoblje	1930-ih – 1959.
Producentska kuća	Columbia (1933. – 1942., 1958.) ; Commodore (1939., 1944.) ; Decca (1944. – 1950.) ; Verve (1952. – 1959.) ; MGM (1959.)
Angažman	Ella Fitzgerald, Sarah Vaughan, Lena Horne
Internetska stranica	Službena stranica
	Portal o glazbi
	Portal o životopisima

Billie Holiday, pravo ime – Eleanor Gough McKay (Philadelphia, 7. travnja 1915. – New York, 17. srpnja 1959.), znana među jazz poklonicima kao Lady Day, predstavlja jednu od najznačajnijih jazz pjevačica svih vremena uz Sarah Vaughan i Ellu Fitzgerald.

Svojim posebnim timbrom i sonornim, gotovo instrumentalnim, načinom pjevanja, afirmirala se između dva rata među vodeće interprete bluesa i kompozicija u stilu swinga. Snimila je film New Orleans i napisala autobiografiju Lady pjeva blues.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Pravim imenom Eleanora Fagan Gough odrastala je bez oca Clarenca (koji je bio jazz gitarist kod Fletchera Hendersona), uz majku i rodbinu, morala je rano početi raditi u javnoj kući kao čistačica pa i prostitutka. O njezinom djetinjstvu opširno govori njezina autobiografija Lady sings the Blues izdana 1956. godine. U New York se doselila negdje1930. g. Njezin rad se uglavnom dijeli na dvije faze "ranu" i "zrelu" fazu.

Rana faza[uredi | uredi kôd]

Prve nastupe imala je u Harlemu i uskoro ju "otkriva" glazbeni producent John Hammond u klubu Monette´s. S 18 godina ima prve zajedničke nastupe s Bennyjem Goodmanom i prvu snimku "My Mother´s Son-In-Law". Tako je počela graditi svoj glazbeni stil unutar jazza i bluesa. Kasnije je radila s Lesterom Youngom, Countom Basieom i Artiem Shawom. Bila je duboko pogođena rasnim konfliktima, netrpeljivošću i segregacijom koja ju je ponižavala i na pozornici. U tom razdoblju preobrazila se u "Lady Day", izlazeći na pozornicu s bijelom gardenijom u kosi.

Zrela faza[uredi | uredi kôd]

Lady Day je gotovo cijeli svoj životni vijek provela ovisna o drogama, pušeći marihuanu od rane mladosti, opijanjima, ali ono što ju je potpuno uništilo je bio heroin. Uz to je imala sudske procese zbog nedopuštenog posjedovanja droge, a njezin privatni život bio je turbulentan kao i pjesme koje je pjevala. Ulazila je iz veze u vezu s vulgarnim muškarcima, a otvoreno se deklarirala kao biseksualka.

Jedino što je kontinuirano uzdizala bile su njezine pjesme, melankonične i erotične, strastvene ljubavne balade i gorke priče newyorškog Harlema. S druge strane bila je njezina urođena otmjenost i glamour. Dama tužnih očiju, sa svim svojim kontrastima bila je jedinstvena na jazz – blues sceni. Pjesme poput "God Bless the Child", Gershwinova "I Love You Porgy", "Fine and Mellow", "Strange Friut" su jazz klasici. Snimila je posljednju ploču u pratnji Raya Ellisa i njegovog orkestra u ožujku 1959. g. (s kojim je snimila i album Lady in Satin).

Nažalost njezina zvijezda prerano se ugasila u 44. godini, umrla je 17. srpnja 1959. g. (od ciroze jetre) u New Yorku gdje je i sahranjena.

Karizma B. Holiday[uredi | uredi kôd]

Njezin utjecaj na glazbenike je bio neosporan, u prvom redu na Janis Joplin i Ninu Simone. Godine 1972. snimljen je biografski film "Lady Sings the Blues" s pjevačicom Dianom Ross. Film je bio nominiran za mnogobrojne nagrade, a Diana Ross je izdala istoimeni album sa soundtrackom.

U čast "kraljici bluesa" 1987. g. irski rock sastav U2 snimio je pjesmu i videospot "Angel of Harlem" (dvostruki album Rattle and Hum).

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Billie Holiday je 2000. primljena u Rock and Roll Hall of Fame.^[1]

Diskografija[uredi | uredi kôd]

Originalni albumi (LP)[uredi | uredi kôd]

1952 Billie Holiday Sings
1953An Evening with Billie Holiday
1954.: Billie Holiday at Jazz at the Philharmonic (live, 1945./46.)
1954.: Billie Holiday
1955.: Music for Torching
1956.: Velvet Mood
1956.: Lady Sings the Blues
1957.: Body and Soul
1957.: Songs for Distingué Lovers
1957.: Ella Fitzgerald & Billie Holiday at Newport (live)
1958.: Stay with Me
1958.: All or Nothing at All
1958.: Lady in Satin
1959.: Last Recordings
1961.: The Essential Billie Holiday: Carnegie Hall Concert Recorded Live (live 1957.)

Singlovi[uredi | uredi kôd]

^[2]

Godina	Singl	Mjesto na ljestvici (SAD)
Godina	Singl	Billboard (pop)	US R&B
1934.	"Riffin' the Scotch"	6
1935.	"What a Little Moonlight Can Do"	12
	"Twenty-Four Hours A Day"	6
	"If You Were Mine"	12
1936.	"You Let Me Down"	18
	"These Foolish Things (Remind Me of You)"	5
	"It's Like Reaching for the Moon"	17
	"No Regrets "	9
	"Summertime"	12
	"A Fine Romance"	9
	"Let's Call a Heart a Heart"	18
	"The Way You Look Tonight"	3
	"Who Loves You "	4
	"That's Life, I Guess"	20
	"I Can't Give You Anything But Love (Dear)"	5
1937.	"Pennies from Heaven"	3
	"I've Got My Love to Keep Me Warm"	4
	"Please Keep Me in Your Dreams"	13
	"This Year's Kisses"	8
	"Carelessly"	1
	"How Could You"	12
	"Moanin' Low"	11
	"They Can't Take That Away From Me"	12
	"Mean to Me"	7
	"Easy Living"	15
	"Yours & Mine "	16
	"Me, Myself & I"	11
	"A Sailboat In The Moonlight"	10
	"Getting Some Fun Out of Life"	10
	"Trav'lin' All Alone"	18
	"Nice Work If You Can Get It"	14
1938.	"My Man"	12
	"You Go to My Head"	20
	"I'm Gonna Lock My Heart"	2
1939.	"Strange Fruit"	16
1941.	"God Bless the Child"	25
1942.	"Trav'lin' Light"	23	1
1945.	"Lover Man (Oh, Where Can You Be?) "	16	5