Biološka psihologija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Biološka psihologija je grana psihologije koja istražuje organske osnove psihičkih procesa i ponašanja, a bavi se odnosima između građe i funkcije dijelova živčanog i endokrinog sustava, te doživljavanja i ponašanja.

Psihologija nastoji objasniti ponašanje, a biološka psihologija nastoji objasniti to ponašanje u biološkim okvirima (kako mozak proizvodi naša ponašanja i doživljaje). Biološka psihologija spada u tzv. neuroznanosti, odnosno znanosti koje se bave proučavanjem živčanog sustava od anatomije do ponašanja (npr. neuroanatomija, neurologija, psihofarmakologija). Koristi se spoznajama iz drugih znanosti kao što su anatomija, fiziolofija, biokemija, biologija (genetika i znanost o evoluciji).

Vrste ponašanja[uredi VE | uredi]

Biološka psihologija ima 4 vrste objašnjenja za odgovore na 4 vrste ponašanja:

Fiziološko – povezuje neku aktivnost i ponašanje s tim kako živčani sustav funkcionira čak na staničnoj i kemijskoj razini; daje odgovor na pitanje u kakvoj je vezi određeno ponašanje s fiziologijom mozga i drugih organa.

Ontogenetsko - opisuje kako se struktura i ponašanje razvijaju kod pojedinca (npr. razmatrajući ulogu gena i okoline).

Evolucijsko – povezuje strukturu i ponašanje s evolucijskom poviješću vrste; odgovara na pitanje kako se tijekom evolucije razvio kapacitet za određeno ponašanje.

Funkcionalno - opisuje zašto se struktura ili ponašanje razvilo upravo u takvom obliku; odgovara na pitanje čemu služi to ponašanje.


Biološka psihologija se bavi onim organskim strukturama koje imaju najveći utjecaj na psihičke fenomene, a to su živčani i endokrini sustav. Endokrini sustav je aparat žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem koji regulira unutarnji milje organizma putem hormona. Funkcija živčanog sustava je reguliranje odnosa unutar organizma te odnosa između organizma i okoline. Za reguliranje unutar organizma važan je vegetativni ili autonomni živčani sustav. Funkcije živčanog i endokrinog sustava su koordinacija i integracija djelatnosti različitih organa, omogućavanje održavanja homeostaze (ravnoteže) organizma, prilagođeno reagiranje u promjenjivim okolnim uvjetima, spoznajno djelatna aktivnost kod čovjeka i jednim manjim dijelom viših primata.