Bitka kod Drača (1018.)
Ovo je glavno značenje pojma Bitka kod Drača (1018.). Za druga značenja pogledajte Bitka kod Drača.| Bitka kod Drača (1018.) | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Bizantsko-bugarski ratovi | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljene strane | |||||||||
 Bizantsko Carstvo
|
Prvo Bugarsko Carstvo | ||||||||
| Zapovjednici | |||||||||
| Bazilije II. Nikita Pegonit
|
Ivan Vladislav | ||||||||
| Jačina | |||||||||
| nepoznato | nepoznato | ||||||||
| Gubitci | |||||||||
| nepoznato | nepoznato | ||||||||
Bitka kod Drača (grčki: Μάχη του Δυρραχίου, Máchi tou Dyrrachíou; bugarski: Битка при Драч, Bitka pri Drač) odigrala se u veljači 1018. godine dok je bugarski car Ivan Vladislav pokušavao uspostaviti svoju vlast nad jugoistočnom obalom Jadranskog mora. Vodio je vojsku u pohodu na Dyrrhachium (današnji Drač, u Albaniji) i opsjeo ga, ali je ubijen tijekom protunapada.
Ovo je bila posljednja bitka višestoljetne borbe između Bizantskog Carstva i Prvog Bugarskog Carstva. Unutar nekoliko mjeseci nakon smrti Ivana Vladislava, bizantski car Bazilije II. potčinio je većinu njegovog carstva, a posljednje neovisno područje, Sirmij, pokorio je 1019. godine.[1]
Povijesna pozadina[uredi | uredi kôd]
Nakon Bitke kod Kleidiona (29. srpnja 1014.) i smrti cara Samuila (6. listopada 1014.) bugarska je država bila destabilizirana unutarnjim previranjima. U godini koja je uslijedila, cara Gavrila Radomira, Samuilovog sina i nasljednika, na poticaj bizantskog cara ubio je njegov rođak Ivan Vladislav. Novi je bugarski vladar pregovarao o kratkom miru jer je obećao da će se potčiniti Baziliju II. u zamjenu za kontrolu nad Dračom.[2] Nijedna strana nije ispunila svoja obećanja pa je rat ponovno izbio u jesen 1015. godine. Dok je Ivan Vladislav napadao Drač, Bazilije II. zauzeo je njegovu prijestolnicu Ohrid, ali ga je nakon Bitke kod Bitole napustio.[3][4]
Rat je trajao još dvije godine bez odlučujućeg ishoda. Bazilije II. je 1017. godine porazio Bugare u Bitki kod Setine (blizu Edesse), ali pobjedu nije uspio iskoristiti nego se vratio u Carigrad.[5] To je Ivan Vladislav iskoristio kako bi pokrenuo novi napad na Drač, kojeg je branio strateg Nikita Pegonit. U bitci koja je uslijedila nakon rasporeda postrojba bugarski car je poginuo, a njegova vojska prisiljena na povlačenje.[2][6]
Ovaj događaj potaknuo je većinu bugarskih plemića boljara da se predaju Baziliju II. Džepovi otpora su ugušeni i Bugarska je postala bizantska pokrajina.[7][8][9]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Runciman, Steven. 1930. A history of the First Bulgarian Empire [Povijest Prvog Bugarskog Carstva] (engleski). George Bell & Sons Limited. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. str. 252. ISBN 978-0-598-74922-2
- ↑ a b Stephenson, Paul. 29. lipnja 2000. Byzantium's Balkan Frontier: A Political Study of the Northern Balkans, 900–1204 [Balkanska granica Bizanta: Politička studija sjevernog Balkana, 900. – 1204.] (engleski). Cambridge University Press. Cambridge, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. str. 74. ISBN 0-521-77017-3
- ↑ Runciman, Steven. 1930. A history of the First Bulgarian Empire [Povijest Prvog Bugarskog Carstva] (engleski). George Bell & Sons Limited. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. str. 245–246. ISBN 978-0-598-74922-2
- ↑ Treadgold, Warren T. 1997. A History of the Byzantine State and Society [Povijest bizantske države i društva] (engleski). Stanford University Press. Redwood City, Kalifornija, SAD. str. 527. ISBN 0-8047-2630-2
- ↑ Runciman, Steven. 1930. A history of the First Bulgarian Empire [Povijest Prvog Bugarskog Carstva] (engleski). George Bell & Sons Limited. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. str. 247–248. ISBN 978-0-598-74922-2
- ↑ Runciman, Steven. 1930. A history of the First Bulgarian Empire [Povijest Prvog Bugarskog Carstva] (engleski). George Bell & Sons Limited. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. str. 248. ISBN 978-0-598-74922-2
- ↑ Runciman, Steven. 1930. A history of the First Bulgarian Empire [Povijest Prvog Bugarskog Carstva] (engleski). George Bell & Sons Limited. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. str. 248–251. ISBN 978-0-598-74922-2
- ↑ Treadgold, Warren T. 1997. A History of the Byzantine State and Society [Povijest bizantske države i društva] (engleski). Stanford University Press. Redwood City, Kalifornija, SAD. str. 527–528. ISBN 0-8047-2630-2
- ↑ Fine, John V. A. Junior. 1991. [1983.] The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century [Ranosrednjovjekovni Balkan: Kritički pregled od šestog do kasnog dvanaestog stoljeća] (engleski). University of Michigan Press. 839 Greene St, Ann Arbor, MI 48104, Michigan, SAD. str. 198–199. ISBN 978-0-472-08149-3CS1 održavanje: lokacija (link)
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Fine, John V. A. Junior. 1991. [1983.] The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century [Ranosrednjovjekovni Balkan: Kritički pregled od šestog do kasnog dvanaestog stoljeća] (engleski). University of Michigan Press. 839 Greene St, Ann Arbor, MI 48104, Michigan, SAD. ISBN 978-0-472-08149-3CS1 održavanje: lokacija (link)
- Runciman, Steven. 1930. A history of the First Bulgarian Empire [Povijest Prvog Bugarskog Carstva] (engleski). George Bell & Sons Limited. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-0-598-74922-2
- Stephenson, Paul. 29. lipnja 2000. Byzantium's Balkan Frontier: A Political Study of the Northern Balkans, 900–1204 [Balkanska granica Bizanta: Politička studija sjevernog Balkana, 900. – 1204.] (engleski). Cambridge University Press. Cambridge, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 0-521-77017-3
- Treadgold, Warren T. 1997. A History of the Byzantine State and Society [Povijest bizantske države i društva] (engleski). Stanford University Press. Redwood City, Kalifornija, SAD. ISBN 0-8047-2630-2