Bitka kod Poitiersa

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Translation arrow.svg
Ovaj članak ili dio članka je površno ili nedovoljno preveden sa srpskog jezika na hrvatski jezik. Obratite pozornost na zaostatke ekavice, dakavice, prefonetizirane oblike, srpski leksik i sintaksu.
Slobodno pomozite to prevesti i ispraviti vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.


Bitka kod Poitiersa ili Bitka kod Toursa odigrala se 10. listopada 732. Tada su snage franačkog majordoma Karla Martela nanijele težak poraz muslimanskoj vojsci Omejadskog kalifata pod vođstvom emira Abdula Rahmana. U bitci je emir Abdul Rahman ubijen. Muslimanska vojska je već prodirala čak do Burgundije i Bordeauxa. Ta pobjeda je zaustavila daljnji prodor muslimanske vojske u Europu i sačuvala je kršćanski karakter zapadne Europe.

Postoje različite procjene veličine franačke vojske od 20.000 do 30.000. Franačka vojska je bila prva zapadna stajaća vojska od pada Zapadnog rimskog carstva. Bili su uvježbani za borbu u falangama protiv muslimanske teške konjice. Abdul Rahman je imao na raspolaganju oko 80.000, većinom maurske lake konjice kojoj je dodana arapska teška konjica. I zapadni i arapski izvori navode da je muslimanska vojska bila višestruko brojnija od franačke. Gubitci tijekom bitke nisu poznati. Postoji jedan izvor koji navodi da je 1.500 Franaka izgubilo život, a muslimanske snage su pretrpjele jako velike gubitke, uključujući gubitak zapovjednika.

Iako danas postoje određene špekulacije o tome, Bitka kod Toursa generalno je prihvaćena u svjetskoj povijesti kao jedna od najvažnijih bitaka svih vremena, njena makrohistorijska vrijednost leži u tome što je Karlo Martel bez pretjerivanja spasio europsku rimsko-grčku kulturu i osigurao opstanak kršćanstva kao dominantne europske religije.

Uvod[uredi VE | uredi]

Muslimansko osvajanje iz Španjolske[uredi VE | uredi]

Mauri pod vodstvom Al Sam ibn Malika prelaze u današnju Francusku i tu su pregazili Septimi 719. i uspostavili svoje sjedište u Narboni 720. Pomoću luke u Narboni, Mauri se lako opskrbljuju i dovlače pojačanja, tako da osvajaju okolno područje s gradovima, koje su nadzirali Vizigotski plemići: Ale, Bezije, Agde, Lodev, Magelon i Nim . Al Sam ibn Malika je opsedao Toulouse tri mjeseca. U bitci kod Toulousea 721. pobjeđuje Odo akvitanska, a Al Sam ibn Malika je tu ubijen. Taj poraz je zaustavio Maure i dao potrebno vrijeme Francima za pripremu vojske za veliku invaziju.

Narbonne u južnoj Francuskoj je ostao sjedište iz kojeg su Arapi prodirali duboko u Franačku. Narboni je bio odlična sjedište zbog lakog opskrbe preko mora. Nastavljale su se pljačke i prodori, tako da su 725. došli do Otun u Burgundiji.

Odo Akvitanski je bio samo formalno pod franačkom vlašću, a zapravo se opirao franačkom suverenitetu. Bio je ugrožen i sa sjevera Francima, a sa juga Arapima. Zbog toga sklapa sporazum sa maurskim emirom Utmanom Katalonije dajući mu svoju kćer za ženu i arapski napadi su prestali. Ali Utman se pobunio protiv Abdul Rahmana, koji je bio guverner cijele al-Andaluzije. Abdul Rahman je skršio tu pobunu i ponovo je Odo Akvitanski bez zaštite. Velika arapska vojska je krenula svom silinom protiv Ode Akvitanskog. U bitci kod Bordeauxa Odo Akvitanski teško je poražen, a grad Bordeaux je zauzet. Pokolj kršćana je bio tako stravičan, da je Izidor Pasensije komentirao: " Samo bog zna koliko je poklanih." Arapi su poslije toga poharali jedan cijeli dio Franačke.

Odo Akvitanski moli Franke[uredi VE | uredi]

Odo Akvitanski se obraća Franci ma za pomoć. Pred Karlu Martelu ponovo priznaje suverenitet Franačke nad Akvitanijom. Karlo Martel se za jednu takvu bitku protiv muslimana priprema čitavu desetljeće. Vjerovao je da ako padne cijela Akvitanija, da će tada biti izgubljen cijeli Zapad. Muslimani tada nisu bili svjesni prave snage franačke vojske. Nisu znali da je Karlo Martel preko 10 godina pripremao stajaću vojsku od veterana, da je ta vojska bila dobro uvježbana.

Napredak prema Loari[uredi VE | uredi]

Tijekom 732. prethodnica arapskih snaga je došla do Loare i time je ostala odsječena od linije opskrbe i većine svoje vojske. Nakon poraza svih snaga, koje bi se opirale, arapske snage bi se podijelile u manje pljačkaške postrojbe, koje su uništavale i pljačkale, dok je glavna vojska sporo napredovala.

Odo Akvitanskia je tako lako poražen kod Bordeauxa, jer se sukobio sa arapskom konjicom u otvorenoj bitci, dok je u bitci kod Toulousea 721. on napao iznenada. Kod Bordeaux a gotovo cijela akvitanska vojska je pobijena, sa minimalnim muslimanskim gubicima. Gotovo sva vojska Oda Akvitanskog se sastojala od pješaka, odnosno bila je bez oklopljene konjice, kao i druge europske vojske toga vremena. Muslimanska teška konjica je jednostavno razbila akvitanska pješaštvo u prvom napadu i onda su ih jednostavno pobili dok su bili u bijegu.

Arapsko-maurska vojska je onda poslije pobjede kod Bordeauxa krenula pripremama za osvajanje cijelog juga Franačke.

Bitka[uredi VE | uredi]

Pripreme za manevar[uredi VE | uredi]

Arapsko-maurska vojska je bila iznenađena, jer je blizu Tura naišla na vrlo veliku vojsku, koja je bila pripremljena za bitku i još se nalazila na povišenom terenu. Karlo Martel je odlučio započeti bitku u formaciji falange.

Šest dana su se dvije vojske promatrale samo sa manjim okršajima. Muslimani su čekali da im stigne i preostali dio vojske. Kad im je stigao i preostali dio, još se nisu osjećali dobro. Abdul Rahman nije volio što je protivnik odabrao i prostor i uvjete bitke. Karlo Martel je ipak znao da Abdul Rahman neće odustati tu blizu Tura, koga Muslimani žele popljačkati. Nitko nije htio napasti. Franci su bili dobro obučeni za hladno vrijeme, a imali su i terensku prednost. Arapi nisu htjeli napasti, nego su željeli da Franci izađu u otvorenu bitku. Franci su željeli da Arapi krenu uzbrdo prema njima.

Tu igru ​​čekanja dobiva Karlo Martel, jer Abdul Rahman konačno sedmog dana odlučuje napasti.

Početak bitke, Franci odolijevaju oklopljenoj konjici[uredi VE | uredi]

Abdul Rahman je vjerovao u taktičku superiornost svoje konjice i sa njom je uvijek iznova napadao. Muslimani su već mnogo puta pobijedili sa svojom konjicom naoružanom dugim kopljima i sabljama. Franci su ovisili o neoklopljenim pješacima. Karlo Martel je dobro obučio svoje veterane. Nekoliko puta arapska konjica je napadala pješačku liniju, ali nije uspijevala razbiti borbeni poredak. Bilo je mnogo mrtvih na obje strane, ali franačka borbena linija je odoljevala. To je bilo prvi put da je neoklopljo pješastvo izdržala žestoke konjičke napade.

Preokret u bici[uredi VE | uredi]

Muslimanska konjica je uspjela ući u zaštićeni kvadrat i ugroziti samog Karla Martela. Ipak Franačka linija se dobro držala i odoljevala je. Karlo Martel je poslao izviđače da izazovu kaos u arapskoj pozadini. Martelli izviđači su napali arapski logor u kome je bilo robova i opljačkanih predmeta. Kada su Arapi tijekom bitke čuli da je ugroženo sve ono blago što su popljačkali u Bordeauxu, pojurili su u svoj logor kako bi osigurali popljačkano blago. Time je razbijen jedan dio muslimanskih linija.

Ostatak muslimanske vojske, koji nije znao o čemu se radi pomislio je da se radi o povlačenju muslimanske vojske. To se pretvorilo u nepredviđeno opće povlačenje. Abdul Rahman je pokušao zaustaviti povlačenje. Pri tome je bio opkoljen i poginuo je. Pogibija vođe dovodi do općeg povlačenja muslimana u svoj logor.

Franci su se ponovno postavili u falangu, vjerujući da će se bitka ponovo ujutro nastaviti.

Sljedeći dan[uredi VE | uredi]

Sljedeći dan Muslimani nisu nastavili bitku, nego su se povukli. Karlo Martel nije odmah vjerovao. Smatrao je da se radi o pokušaju da ga navedu u zasjedu ili napustiti povoljnu poziciju u kojoj se nalazi.

U muslimanskom logoru tu noć je bila velika svađa tko će biti vođa poslije smrti Abdula Rahmana. Bilo je tu mnogo nacija u muslimanskoj vojsci, Arapa, Maura, Perzijaca i mnoštvo drugih. Nikako se nisu mogli složiti. Jedini je Abdul Rahman imao kalif ovu fatvu i autoritet. Pošto se nikako nisu mogli složiti tko će biti vođa povlače se iako su bili mnogo jači od Franaka i mogli su pobijediti.

Karlo Martel je uspio nemoguće, da je s pješacima bez strijela pobjedio oklopljenu konjaništvo. Pobjedom nad daleko nadmočnijim neprijateljem ušao je u legendu kao veliki general.

Posljedice[uredi VE | uredi]

Arapi su se povukli preko Pireneja, a Karlo Martel je tada nastavio je istjeruje muslimanske snage iz Francuske. Poslije Ode Akvitanskog njegov sin Hunold je tražio neovisnost Akvitanije. Iako je želio Akvitaniju pod svojim suverenitetom, Karlo Martel priznaje Akvitaniju, pošto su mu Arapi ugrožavali Provansu. Kada su se muslimani vratili Hunold priznaje suverenitet Karla Martela.

Arapske pomorske invazije je predvodio sin Abdul Rahmana. Iskrcao se kod Narboni a 736. Karlo Martel je povratio Avignon i Arles uz pomoć kralja Lombarda. Nim, Bezije i Agde ponovo zauzima, a tvrđave razara. Kod Arlesa Karlo Martel nanosi težak poraz muslimanskim snagama, a grad spaljuje do temelja da ne bi više bio muslimanska baza za daljnje prodiranje. Kod Narboni pobjeđuje muslimansku vojsku na rijeci Ber[provjeriti ime], ali ne uspijeva zauzeti grad. Ostavio je Narboni sam i izoliran, a Karlov sin će ga kasnije osloboditi.

U bici kod rijeke Ber Karlo Martel je prvi put koristio tešku konjicu u koordinaciji sa falangama pješadije. Tu je pobijedio mnogo brojnije muslimanske snage. Ta sposobnost koordinacije teške konjice i pješastva dala je Karlo Martel moć pobjeđivanju daleko brojnije muslimanske snage.

Bitka kod Toursa osigurala je opstanak kršćanstva, kao i opstanak rimsko-grčko-europske tradicije, te stvorila plodno tlo za uspon Franaka, kao dominantne skupine u Europi. Unatoč makropovijesnoj pobjedi franačkih snaga većina Pirenejskog poluotoka ostala je u arapskim rukama. Rekonkvista, kojom su pirinejski narodi oslobađali svoju zemlju od muslimana završen je 1492., simbolično iste godine kada je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku, čime je upravo ta europska kulturno civilizacijska sfera koju je kod Poitiersa spasio Karlo Martel postala dominantnom kulturom na svijetu.