Opsada Sigeta

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Bitka kod Sigeta)
Skoči na: orijentacija, traži
Opsada sigeta
sukob: Stogodišnji hrvatsko-turski rat
Oton Ivekovic, Nikola Subic Zrinski.jpg
Oton Iveković: Juriš Nikole Šubića Zrinskog i preostalih branitelja iz sigetske tvrđave.
Vrijeme 6. kolovoza - 8. rujna 1566.
Mjesto Siget, Mađarska
Ishod pobijedilo Osmansko Carstvo
Sukobljene strane
Osmansko Carstvo
tatarske postrojbe
Moldavija
Habsburška Monarhija:
hrvatske postrojbe (većinom)
ugarske postrojbe
Zapovjednici
Sulejman I.
Mehmed-paša Sokolović
Nikola Šubić Zrinski
Postrojbe
100.000-300.000 vojnika:80.000 osmanskih vojnika12.-15.000 tatarskih vojnika
700 moldavskih vojnika
300 topova
2300-3000 vojnika, većinom Hrvata[1]
Gubitci
Sulejman I. umire prirodnom smrću pretkraj bitke.
20.[2]-30.000[3][4] poginulih u bitci ili umrlih od bolesti.
Nikola Šubić Zrinski poginuo je u bitci.
Poginula je skoro cijela obrambena posada.
Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom i Sulejmanu I. na mjestu čuvene bitke kod Sigeta.

Opsada Sigeta trajala je od 6. kolovoza do 8. rujna, 1566.

1566., sultan Sulejman I. kreće s više od 100 000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da ovaj put osvoji Beč. Tako Sulejman I. dolazi do grada Sigeta u južnoj Ugarskoj da sredi "stare račune" sa sigetskim kapetanom. Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima:

Wikicitati „"Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada ne ću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!"”
()

Strateško okružje[uredi VE | uredi]

Osmanske akcije[uredi VE | uredi]

Opsada je počela 5. kolovoza i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolović poslao je Nikoli Šubiću Zrinskom strelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.

Sigetska tvrđava danas

Hrvatske akcije[uredi VE | uredi]

Zrinski je radi oslabljivanja Turaka poduzimao taktiku ugriza da bi time na prijepad uništio nadmoćne osmanske snage. Tako je u jednoj akciji nanio veliku štetu Osmanlijama iznenadnim upadom na jedan ogranak osmanskih snaga kod Šikloša.

Carske akcije[uredi VE | uredi]

Do napuštanja obrane Novog grada[uredi VE | uredi]

Do napuštanja obrane vanjskih zidina Starog grada[uredi VE | uredi]

Obrana utvrde u starom Sigetu[uredi VE | uredi]

Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 5.rujna, ali vezir Mehmed Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza, dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići Vuk Papratović, Nikola Kobač, Petar Patačić i Lovro Juranić. Mrtvom Nikoli Zrinskom janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu. Truplo mu je pokopao Mustafa Vilić iz Banje Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, jednog od najvećih europskih junaka onoga vremena, vezir Mehmed-paša Sokolović poslao je svom bratiću budimskom paši Mustafi. Ovaj ju je, pak, kao opomenu poslao carskom generalu Egonu od Salma. U tabor carske vojske kod grada Jure glava Nikole Zrinskog dopremljena je 14. rujna. Nikolinu su glavu 18. rujna preuzeli njegov sin Juraj IV. Zrinski, zet Baltazar Batthyanyi i svak Franjo Tahy. Donijeli su je u Čakovec, a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.

Pogled na Zrinjevac, trg u središtu Zagreba

To junačko djelo Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe, koja ga je nazvala novim Leonidom. Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII., napisao je ovo: "Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu." Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak Zrinskog Gašpar Alapić, te komornik Franjo Črnko, koji je kasnije na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu u djelu "Podsjedanje i osvojenje Sigeta". Kako su iscrpljeni Turci izgubili više od 30 000 vojnika, nije im bilo druge nego da odustanu od invazije na Beč i Europu.

Nikola Zrinski mlađi (1620.-1664.), praunuk sigetskog junaka, hrvatski državnik i pisac, u svoju je zbirku pjesama "Jadranskoga mora sirena" uvrstio i ep "Opsida Sigeta" u kojem je opisao herojsku smrt svog pradjeda godine 1566., koja je ušla u sve povijesne anale 16. stoljeća. Spomenuti ep, kao i preostali dio zbirke, napisan je na mađarskom jeziku, a na hrvatski jezik ih je preveo njegov brat Petar Zrinski. Iako ga je pisao Hrvat, taj se ep smatra jednim od najvećih dostignuća rane mađarske književnosti.

Iz toga vremena postoji jedna pesimistična izreka koja se često pripisuje samom Zrinskom koji je znao da pomoći ne će biti i da im nema druge nego držati Siget koliko mogu. Kada su Zrinskog pitali o kraljevskom pojačanju i hoće li uspjeti odbiti Turke, Zrinski je odgovorio: "Bog je visoko, a kralj daleko."

Vidi još[uredi VE | uredi]

Odraz u umjetnosti[uredi VE | uredi]

  • opere

Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca

  • umjetničke slike

Oton Iveković (dvije slike [5]), [6][Koji je ovo slikar naslikao?], Johann Peter Krafft, Tivadar Kosztka Csontváry, Simon Hollósy, Alfons Mucha, Antonio Lafreri, Bertalan Székely (tri slike), Simon Hollósy, razni nepoznati slikari, ilustratori, minijaturisti i tiskari kršćanske i osmanske provenijencije

  • drame

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Većina branitelja bili su Hrvati. To se izričito spominje u izvješćima o bitci koji dolaze iz prve ruke. Zapisano u "Podsjedanje i osvojenje Sigeta" Franje Črnka, komornika Zrinskog, te jednog od preživljelih vojnika ove bitke. Kasnija djela također potvrđuju da su Hrvati bili većina među braniteljima: "Vazetje Sigeta grada" (1573.) Brne Karnarutića, "Szigeti veszedelem" (1647.) Nikole VII. Zrinskog te "Opsida Sigecka" (1647.) Petra Zrinskog.
  2. Lieber, Francis (1845). Encyclopædia Americana: A popular dictionary of arts, sciences, literature, history, politics, and biography 13. Philadelphia: Columbia University Library, str. 345
  3. Tait, William (1853). Tait's Edinburgh magazine 20. Edinburgh: Sutherland and Knox., str. 679
  4. Coppée, Henry (1864). The United States service magazine 2. New York: C. B. Richardson., str.562-565
  5. [1]
  6. [2]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: bitku kod Sigeta iz 1566. godine.