Bitka na Sutjesci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bitka na Sutjesci
sukob: Drugi svjetski rat
Vrijeme 15. svibnja - 16. lipnja 1943.
Mjesto kod rijeke Sutjeske
(jugoistočna Bosna i Hercegovina)
Ishod Sile Osovine nisu ostvarile cilj, teške partizanske žrtve
Sukobljene strane
Flag of German Reich (1935–1945).svg Njemačka
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Italija
Flag of Independent State of Croatia.svg Nezavisna Država Hrvatska
Flag of Bulgaria.svg Bugarska
Flag of the Democratic Federal Yugoslavia.svg Partizani
Zapovjednici
Flag of German Reich (1935–1945).svg Alexander Löhr
Flag of German Reich (1935–1945).svg Rudolf Lüters
Flag of the Democratic Federal Yugoslavia.svg Josip Broz Tito
Postrojbe
127.000 vojnika
300+ zrakoplova
18.000 vojnika
Gubitci
nepoznati 6391 poginuli

Bitka na Sutjesci, od 15. svibnja do 16. lipnja 1943. bila je zajednički napad Sila osovine koji je za cilj imao uništenje jugoslavenskih partizanskih jedinica u bilzini Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Odbijanje te ofenzive je bila prekretnica za Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Nijemci su nazvali taj plan operacija Schwarz ("Crno"). Ova ofanziva je uslijedila nakon operacije Fall Weiss (Bitka na Neretvi) koja nije uspijela ostvariti isti cilj: slomiti partizane i zarobiti njihovog vođu Josipa Broza Tita, Nijemcima poznatog kao "Walter" (što mu je bilo tajno ime prije rata u komunikaciji sa SSSR-om). U poslijeratnoj Jugoslaviji ta se operacija nazivala i Peta neprijateljska ofenziva.

Sile Osovine su okupile oko 127.000 kopnenih vojnika i oklopnih vozila, uključujući njemačke, talijanske, hrvatske, i bugarske jedinice, te preko 300 zrakoplova, pod njemačkim zapovjedništvom, protiv 18.000 vojnika operacijske skupine od 16 brigada Jugoslavenske Narodnooslobodilačke vojske. Nakon što su okupili postrojbe, Nijemci su započeli sa ofenzivom na 15. svibnja 1943. Sile Osovine su iskoristile svoju prednost u početnoj poziciji da okruže i izoliraju partizane na području Durmitora, koji se nalazi između rijeka Tare i Pive u planinskom dijelu sjeverne Crne Gore i natjerale ih u žestoke borbe kroz cijeli mjesec na krševitom terenu.

9. lipnja su Nijemci skoro uspjeli u naumu da likvidiraju Tita kad je bomba pala pored čelne skupine i ranila ga u ruku. Titov pas, njemački ovčar Luks se, prema navodima, žrtvovao da spasi Titu život.

Ivan Ribar i Tito tijekom Bitke na Sutjesci

Suočena sa skoro isključivo njemačkim postrojbama u završnom okruženju NOV se konačno uspio probiti preko Sutjeske kroz linije 118. njemačke, 104. lovačke i 369. ustaške pješačke divizije na sjeverozapadnom pravcu, prema istočnoj Bosni. Tri brigade i središnja bolnica sa preko 2000 ranjenika su ostale okružene, i po Hitlerovoj naredbi, njemački vrhovni zapovjednik general Alexander Löhr je naredio i izvršio njihovo uništenje, okrutni njemački vojnici su ubijali bez biranja, ubivši i ranjenike te nenaoružano liječničko osoblje. Uz to su partizanske postrojbe trpile od nedostatka hrane i lijekova, i mnoge je pokosio pjegavac.

Stradao je ukupno 6391 partizan, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe. Njemački zapovjednik na bojnom polju general Rudolf Lüters je u svom završnom izvješću opisao "komunističke pobunjenike" kao "dobro organizirane, vješto vođene i s nevjerojatno visokim borbenim moralom".

Odmah po proboju NOV se pregrupirao i započeo protunapad u istočnoj Bosni, čisteći utvrde Sila Osovine u Vlasenici, Srebrenici, Olovu, Kladnju i Zvorniku tokom slijedećih 20 dana.

Ta bitka je bila prekretnica prema partizanskoj pobjedi u ratu i postala je važan dio kulture u poslijeratnoj Jugoslaviji.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bitka na Sutjesci