Bitka za Berlin
| Bitka za Berlin | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Sukob: Drugi svjetski rat | |||||||
Crvenoarmejci Mihail Jegorov i Meliton Kantarija iz 756. pukovnije podižu zastavu Sovjetskog Saveza na zgradi Reichstaga 30. travnja 1945., tijekom bitke za Berlin |
|||||||
|
|||||||
| Sukobljene strane | |||||||
| Zapovjednici | |||||||
| Vojne snage | |||||||
| 5 armija 25 divizija oko 2,000 ratne opreme u Berlinu oko 85,000 obrambenih jedinica |
2,500,000 vojnika oko 55,000 ratne opreme |
||||||
| Gubitci | |||||||
| nepoznato | 361,367 ljudi oko 4,000 ratne opreme |
||||||
Bitka za Berlin bila je posljednja velika i odlučujuća bitka na europskom bojištu Drugoga svjetskog rata.
General Žukov je u ofenzivu krenuo s preko 200 divizija, prema oko 150 njemačkih (pri tom treba uzeti u obzir da su sovjetske divizije bilo brojčano veće).
Na svim pravcima ofenziva se odvijala uspješno, osim na Seelowskim Visovima, gdje su Nijemci sagradili nizove rovova, bunkera i obrambenih položaja. Vrlo dobro su ih osigurali i ukopali. Rusi su ovdje dočekani ubitačnom vatrom njihove izvrsno skrivene artiljerije.
Nakon pobjede kod Seelowa, uslijedio je završni obračun u samom Berlinu.
Berlin je branilo oko 500.000 preživjelih njemačkih vojnika, vrlo dobro naoružanih i opremljenih. Nijemci su cijeli Berlin pretvorili u sustav utvrda, bunkera, a kretali su se i berlinskom kanalizacijom. Čak su tramvajske vagone koristili kao pokretne platforme koje su oboružavali zloglasnom 88-om i tako iznenađivali Ruse.
Unatoč svemu tome Rusi su nakon krvavih bitaka u gradu, uz velike gubitke s obje strane, uspjeli pobijediti te su se Nijemci predali 5. svibnja 1945. i potpisali bezuvjetnu kapitulaciju.
Nakon pada Berlina sovjetski vojnici mjesecima su se iživljavali nad preživjelim stanovništvom, a njihovi su ratni zločini uključivali pljačku, osakaćivanje, ubijanje i silovanje tisuća civila[nedostaje izvor].
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||