Bizonski ponor Head-Smashed-In

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Bizonski ponor Head-Smashed-In

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Bizonski ponor Head-Smashed-In
Flag of Canada.svg Kanada


Head-Smashed-In na karti Kanada
Head-Smashed-In
Head-Smashed-In
Lokacija bizonskog ponora Head-Smashed-In u Kanadi
Godina uvrštenja: 1981. (5. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: vi
Ugroženost: -
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/158 UNESCO

Bizonski ponor Head-Smashed-In (engleski: Head-Smashed-In Buffalo Jump, siksika: Estipah-skikikini-kots, tj. "Bizonski ponor utisnute glave") je tradicionalno lovište bizona u podbrđu Stjenjaka koje se izdiže iz prostrane prerije oko 18 km sjeverozapadno od grada Fort Macleod na jugoistoku kanadske pokrajine Alberte[1]. Ime mu potječe od Blackfoot legende prema kojoj je mladi ratnik u želji da izbliza vidi kako bizoni padaju s litice, pao i bio pokopan ispod bizona. Kasnije su ga pronašli s glavom utisnutom u tlo zbog težine bizona[2].

Alfred Jacob Miller, Indijanci love bizone tjerajući ih u ponor, kraj 19. st.

Godine 1981., Bizonski ponor Head-Smashed-In je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi kao "dom i muzej na otvorenom kulture naroda Blackfoot"[3].

Informacijski centar i muzej na lokalitetu

Odlike[uredi VE | uredi]

"Bizonske ponore" (buffalo jumps) su posljednjih 5.700 godina koristili starosjedilački narodi prerije kako bi lovili bizone tako što su ih tjerali na pad s visokih litica. Mjesta takvog lova su poznata i drugdje na svijetu, poput Solutré-Pouilly u Francuskoj (gdje su ubijani divlji konji) ili Dolní Věstonice u Češkoj (gdje su ubijani mamuti), ali je bizonski ponor Head-Smashed-In daleko najveći i bio je najdulje u uporabi.

Prije kasnijeg uvođenja konja, Blackfoot indijanci bi se obukli u kože kojota i vukova, te bi plašeći potjerali bizone s 3 km udaljenih brda Porcupine Hills ("dikobraščeva brda") do zapadne linije goleme prerije (površine od oko 40 km²) koja je završavala stotinama stjenovitih litica. "Bizonski trkači" su bili posebno obučeni mladići koji su izučavali ponašanje životinja kako bi ih znali opkoliti straga i uz vjetar, te potom vikajući i mašući robom potjerati u trk. Bizoni bi znali stati prije litice, ali bi ih težina krda iza njih gurnula u ponor. Bizoni bi se polomili tako da su ih poslije mogli lako savladati u podnožju litice i odnijeti na obradu u obližnji kamp. U kampu, koji je morao biti na mjestu sa svježom vodom, bizoni su u potpunosti iskorištavani; od mesa koje se sušilo suncem na kamenju, do proizvodnje alatki od kostiju, masti od koštane srži i koža za šatore. U blizini bizonskog ponora Head-Smashed-In pronađeni su ostaci kamenih temelja za šatore (tzv. "tipi prstenje") koji su služili da učvrste šator protiv vjetra.

Nadalje, lov na bizone, koji se odvijao sezonski, imao je i duhovnu važnost, te je obogaćivao umjetnost i kulturu naroda koji je nakon lova imao vremena za dokolicu i užitak.

Bizonski ponor Head-Smashed-In je sam dug oko 300 metara i na najvišem dijelu visok 11 m. Naslage kostiju u njegovom podnožju su duboke do 12 m, a pronađeni su i brojni ostaci polomljenog kamenog oružja, te na stotine starijih kamenih i novijih vrhova strijelica, što govori o tisućljetnoj uporabi za lov.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Bizonski ponor Head-Smashed-In
  1. Head-Smashed-In Buffalo Jump (Discover Alberta) (engl.) Preuzeto 1. rujna 2012.
  2. Legenda o Bizonskom ponoru Head-Smashed-In, Bison in Mythology and Religious Ritual, University of Calgary, the Applied History Research Group. 1997. (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2012.
  3. Head-Smashed-In Buffalo Jump (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]