Bjelorusi

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bjelorusi
(беларусы)
Ukupno pripadnika
> 9.5 milijuna (2009.)
Značajna područja naseljavanja
Flag of Belarus.svg Bjelorusija 8.159.073 [1]
Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija > 807.970 [2]
Flag of the United States.svg SAD > 700.000 [3]
Flag of Ukraine.svg Ukrajina 275.800 [4]
Flag of Kazakhstan.svg Kazahstan 111.926 [5]
Flag of Brazil.svg Brazil < 80.000
Flag of Canada.svg Kanada < 70.000
Flag of Latvia.svg Latvija 68.174 [6]
Flag of Poland.svg Poljska 48.700 [7]
Flag of Lithuania.svg Litva 42.866 [8]
Flag of Estonia.svg Estonija 17.241
Flag of Australia.svg Australija > 12.000 [9]
Flag of Armenia.svg Armenija 1.100
Jezik
bjeloruski
Vjera
Pravoslavci (većina)
Grkokatolici (manjina)
Povezane etničke grupe
Slaveni, Istočni Slaveni

Ukrajinci, Rusi, Poljaci

Povijesni prostor nastanjen Bjelorusima

Bjelorusi (bjeloruski: беларусы / belarus'i) su indoeuropski narod iz grupe Istočnih Slavena naseljen uglavnom na teritoriju današnje Bjelorusije, nešto manje Ukrajine i Rusije. Jezično i etnički su najsrodniji Ukrajincima, a potom Rusima i Poljacima.

Porijeklo imena[uredi VE | uredi]

Bjelarus' je u srednjem vijeku označavala sjeverozapadnu regiju države Kijevske Rus'i na kojoj su u većini bila naseljena dva istočnoslavenska plemena: ukrajinsko pleme Derevljani na jugu (uglavnom područja Gomel, Brest i Grodno) i bjelorusko pleme Dregoviči na sjeveru. Ime Bjelorusi (orginalno: Belarusi) vuče svoje porijeklo prema toj srednjovjekovnoj regiji i termin se počeo intenzivnije koristiti tek nakon 18. stoljeća. Prije 18. stoljeća današnji Bjelorusi, u sklopu poljsko-litavske države, su radi svoje pravoslavne vjere i gotovo identičnih običaja, dobili ime prema srednjovjekovnim Ukrajincima, odnosno njihov stariji etnonim Rusini (lat. Ruteni).

Bjeloruski etnos[uredi VE | uredi]

Glavninu današnjeg bjeloruskog etnosa čini nekadašnje slavensko pleme Dregoviči koje je nastanjivalo područije današnje sjeverne Bjelorusije, potom nešto manje Poločani na krajnjem sjeveru regije, Derevljani na jugu i Radimiči na istoku. Na bjeloruski etnos je također utjecao nekadašnji litavski i djelomice poljski etnos koji se posebno definirao u jezičnom izričaju. Generalno govoreći, današnjim Bjelorusima u biološkom i drugom smislu su najsličniji Ukrajinci, potom Rusi i Poljaci. Utjecaj ruske kulture na bjelorusko društvo je najviše ekspanzirao u sklopu razvoja Ruskog imperija nakon 18. stoljeća.

Kratka povijest[uredi VE | uredi]

Bjeloruski pjesnik i znanstvenik Jakub Kolas (1882-1956)
Bjeloruski pisac Janka Kupala (1882-1942)

Početkom 6. stoljeća teritorij moderne Bjelorusije bio je naseljen istočnoslavenskim plemenima, precima suvremenih Bjelorusa. U 9. i 10. stoljeću pojavljuje se nekoliko kneževina a jedna od njih se nalazi u području Polocka, i postaje dio srednjovjekovne države Kijevske Rusi koja usvaja kršćanstvo prema bizantskom obredu.

Nakon dezintegracije Kijevske Rusi u 13. stoljeću bjeloruske zemlje su inkorporirane u Veliko vojvodstvo Litve, na koje oni imaju snažan kulturni i religiozni utjecaj. Nakon dinastijske unije Litve i Poljske 1386., Litavci se preobraćuju na latinsko kršćanstvo, a značaj pravoslavnog kršćanstva opada. Godine 1596. bjeloruski biskupi zajedno s ukrajinskim prihvaćaju uniju s Rimom. Većina populacije pripala je Unijatskoj crkvi, ali plemstvo u većini adoptira katoličanstvo, zajedno s poljskim jezikom i kulturom.

U diobi Poljske 1772, 1793. i 1795. Bjelorusija je aneksirana Ruskom Carstvu. U 18. i 19. stoljeću Rusi i Poljaci natječu se u lojalnosti bjeloruskim seoskim masama te ujedno naglašavaju njezinu različitost od današnje Ukrajine. Završetkom seoskog ustanka 1863. koji je poveo Konstantin Kalinovsky (Kastus Kalinouski) dolazi do razvoja neovisne Bjelorusije i dalje se stimulira kroz radove bjeloruskih pjesnika Jakub Kolasa i Janka Kupale. Bjelorusija proklamira svoju nezavisnost u ožujku 1918., po kolapsu Ruskog Carstva.

Nakon poljsko-sovjetskog rata 1920. zapadnu Bjelorusiju okupirala je Poljska, a istočna Bjelorusija postaje dijelom Sovjetskog Saveza. Godine 1939. počekom Drugog svjetskog rata i zapadni teritorij okupiran je od Sovjetske Rusije, ovo područje postaje veliko ratište u kojemu je došlo do enormnog uništenja, a Bjelorusi gube četvrtinu populacije. U poslije-ratnom razdoblju konačno dolazi do ekonomskog razvoja i nagle industrijalizacije.

Reformama sovjetskog vođe Mihaila Gorbačeva sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća među narodom dolazi do jačanja nacionalne svijesti s masovnim pokretom Adradzhenne (ponovno rođenje) iz 1989. godine što je uz tadašnje krize samo dovelo do skorog raspada Sovjetskog Saveza. Godine 1991. formirana je Zajednica Nezavisnih Država od bivših sovjetskih republika, Bjelorusija postaje neovisna država, a Minsk postaje glavni grad Bjelorusije.

Život i običaji Bjelorusa[uredi VE | uredi]

Narodna glazba i glazbala[uredi VE | uredi]

Narodna glazba Bjelorusa je bogata a izvodi se na raznim domaćim instrumentima. Kao i u mnogim drugim krajevima u svijetu, ona se danas sve manje čuje, uglavnom u ruralnim predjelima, a njezino mjesto zauzeo je šund sa zapada. Od duhačkih glazbala oni imaju dvojnu frulu poznatu kao (parniouka, dvzajchatki, dudki, pasvisceli, hoosli, parnyia dudki) koja se sastoji od dviju cijevi različitih dužina. U istu skupunu glazbala spada i 'duda', sastoji se od mješine sačinjene od kože jazavca, koze ili teleta i s ne manje od tri cijevi različitih dužina 'soska', koja služi za upuhivanje zraka; 'perabor' koji daje melodiju i 'huk'. U južnoj Bjelorusiji poznat je rog 'roh', obično goveđi, ali se izrađuje i od drveta breze, javora ili omorike. Rogovi naravno koriste lovcima pri lovu. "Dudka" je jedan od najstarijih glazbala kod Bjelorusa, to je frula s šest rupa za prste izrađena od ražine slame. U Minsku je zovu "Zhalejka" ili "Dudachka". Postoje i instrumenti za udaranje kao "Vuhol'nik" i "Cymbalki" ; glazbala koja zvuk daju okretanjem: "Shmyhala" i "Trashchotka".

Kuhinja[uredi VE | uredi]

Kruh, krumpir, kupus i svinjetina uobičajena su hrana današnjih Bjelorusa. Tradicionalni su im obroci doručak koji se satoji od sendviča i kave. Ručak dolazi u 3 sata iza podne i sastoji se od juhe, salate i glavnog obroka. Treći, ali glavni obrok je većera, koja se služi u 8 sati navečer. Slično kao i u ukrajinskoj kuhnji, svinjetina je najpopularnija i tradicionalno uživaju u jelu znanom kao 'kotleta po krestyansky', u stvari to su svinjski kotleti koji se služe u umaku od gljiva. Machanka je umak koji se opet poslužuje s različitim mesom i palačinkama. Od juha je kod Bjelorusa uobičajena 'štči' koja se priprema od kisaelog zelja, krumpira i prženog luka i služi se uz kiselu kremu. Riječna riba i riječni rak uglavnom se poslužuju i jedu po restoranima.

Jezik[uredi VE | uredi]

Danas Bjelorusi u gradovima govore pretežno ruski ili trasjanku (prijevod: stočna hrana), kako zovu jednu mješavinu ruskih i bjeloruskih elemenata. Bjeloruski jezik je nakon razdoblja procvata u 90-tim godinama, ponovo potisnut jezičnom politikom Lukašenka koji je opet ruski proglasio drugim službenim jezikom.

Izvori[uredi VE | uredi]