Bjelovarsko-križevačka županija
| Bjelovarsko-križevačka županija | |||
|
|||
 |
|||
| Sjedište županije | Bjelovar | ||
| Broj stanovnika | 332.592 (1910.) | ||
| Površina | 5.048 km2 | ||
 |
|||
Bjelovarsko-križevačka županija (mađ. Belovár-Kőrös vármegye) ime je povijesne županije u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji unutar Zemalja Krune sv. Stjepana nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe. Obuhvaćala je sjevernu Hrvatsku, a središte joj je bilo u Bjelovaru.
Sadržaj |
Zemljopis [uredi]
Bjelovarsko-križevačka županija graničila je sa županijom Somogy u Ugarskom kraljevstvu, Virovitičkom, Požeškom, Varaždinskom i Zagrebačkom županijom u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. Njezinu sjevernu granicu činila je rijeka Drava, a oko 1910. površina joj je obuhvaćala 5.048 km2.
Povijest [uredi]
Varaždinski generalat Vojne krajine razvojačen je 1. kolovoza 1871. godine kada je osobni izaslanik cara i kralja Franje Josipa I., austrijski general Rossenzweig, predao dotadašnju vojnu upravu grada Bjelovara krajiškom pukovniku upravne struke Ivanu Trnskom. Tim je činom ovo područje postalo sastavnim dijelom građanske Hrvatske. Istodobno je zaživjela i nova hrvatska županija Bjelovarska županija. Ivan Trnski imenovan je privremenim upraviteljem novoosnovane županije, dužnost koju će obnašati do svog odlaska u Zagreb 1872. godine odnosno nakon smjene od mađarskih faktora. Za vrijeme župovanja njezina prvog župana grofa Roberta Oršića Slavetićkog, županija 1872. godine dobiva svoj prvi grb.[1]
Na temelju Zakona o uređenju uprave i ustrojstva županija 1886. godine dolazi do spajanjem Bjelovarske i Križevačke županije, koja je zasigurno postojala već u 15. stoljeću (lat. Comitatus Crisiensis). Hrvatsko-ugarskom nagodbom ostaje unutar Hrvatsko-slavonskog kraljevstva pod upravom bana i Hrvatskog sabora. 1918., nakon što je Hrvatska raskinula državno pravne veze s Austrijom i Mađarskom i postala dijelom Kraljevine SHS, i područje ove županije slijedi sudbinu Hrvatske.
Popis velikih župana [uredi]
Po djelu Željka Karaule "Veliki župani bjelovarski 1872./1924. - 1941./1945.":[2]
- Ivan Trnski (1871. – 1872.) - privremeni upravitelj županije
- Robert Oršić Slavetićki (1872. - 1875.)
- Ljudevit pl. Reizner (1875. - 1878.)
- Lazar Davidović (1878. – 1884.)
- Budislav pl. Budisavljević-Priedorski (1884. - 1889.)
- Radislav Rubido-Zichy (1889. - 1893.)
- Milutin pl. Kukuljević-Sakcinski (1893. - 1904.)
- Teodor Georgijević (1904. - 1910.)
- Gjuro Dedović (1910. - 1914.)
- Teodor Bošnjak (1914.)
- Vladimir Treščec-Branjski (1914. – 1915.)
- Ladislav pl. Labaš-Blažekovečki (1915. – 1918.)
- Gavro Gojković (1918.)
- Matija Lisičar (1919.)
- Luka Šoški (1919. - 1920.)
- Petar Zrelec (1921. - 1924.)
Stanovništvo [uredi]
Prema popisu iz 1910. županija je imala 332.592 stanovnika, a po jeziku kojim je govorilo podijeljeno je ovako:
- hrvatski jezik: 253.687
- srpski jezik: 44.533
- mađarski jezik: 14.224
- njemački jezik: 4.235
Upravna podjela [uredi]
Početkom 20. stoljeća županija je bila podijeljena na sljedeće kotareve:
| Kotarevi | |
|---|---|
| Kotar | Središte |
| Bjelovar | Bjelovar |
| Čazma | Čazma |
| Garešnica | Garešnica |
| Gjurgjevac | Đurđevac |
| Grubišno Polje | Grubišno Polje |
| Koprivnicia | Koprivnica |
| Križevci | Križevci |
| Kutina | Kutina |
| Municipalni gradovi | |
| Bjelovar | |
| Koprivnica | |
| Križevci | |
Izvori [uredi]
- ↑ Povijest Bjelovarsko-bilogorske županije
- ↑ Željko Karaula, Veliki župani bjelovarski 1872./1924. - 1941./1945., HAZU - HAZU Bjelovar - Gradski muzej Bjelovar - Državni arhiv Bjelovar, Zagreb-Bjelovar, 2011.
|
|||||
