Blaž Kraljević

Blaž Kraljević
Blaž Kraljević pred stožerom HOS-a u Ljubuškom 1992.
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	17. rujna 1947.
Mjesto rođenja	Lisice, Ljubuški, Bosna i Hercegovina
Datum smrti	9. kolovoza 1992.
Mjesto smrti	Kruševo, Mostar, Bosna i Hercegovina
Nacionalnost	Hrvat
Puno ime	Blaž Nikola Kraljević
Nadimak	Ero
Supruga	Džemila Kraljević
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1991.-1992.
Čin	General bojnik (posmrtno Krilnik)
Ratovi	Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska	Hrvatske obrambene snage Armija Republike Bosne i Hercegovine
Rod vojske	pješaštvo
Zapovijedao	HOS Hercegovine
Nagrade	Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana (posmrtno)

Blaž Nikola Kraljević (Lisice kraj Ljubuškog, 17. rujna 1947. - Kruševo, 9. kolovoza 1992.), zapovjednik HOS-a Hercegovine, general bojnik HOS-a i Armije RBiH.

Životopis

Mladost i emigracija

Blaž Kraljević rođen je 17. rujna 1947. u mjestu Lisice pokraj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Kada je imao 19 godina, otišao je na privremeni rad u Njemačku ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Brzo se snašao i otvorio restoran u Melbourneu te postao uspješan poduzetnik. Imao je dva sina sa prvom ženom Džemilom. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatskom revolucionarnom bratstvu (HRB-u), kojoj je cilj bio srušiti Jugoslaviju i obnoviti nezavisnu hrvatsku državu. Kao član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972. ali je u tome ga je bila spriječila australska tajna policija ASIO, koja ga je uhitila dan prije polaska na mjesto sastanka grupe u Europu.

Nakon neuspjeha Bugojanske grupe, Kraljević se preselio u Canberru. Kada je 1976. godine osnivan ogranak Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) Rakovica u Cannberi, Kraljević je izabran za njegova predsjednika. Početkom 1977. godine, Blaž Kraljević se učlanio u Hrvatsku republikansku stranku (HRS) i postao predsjednik njezina ogranka 'Zemun' u Canberri. Krajem studenoga 1977. godine u Canberri je pokrenuto 'Hrvatsko poslanstvo' koje je djelovalo do kraja listopada 1979. godine, a Blaž Kraljević imenovan njegovim prvim rizničarom. Uskoro je izabran za tajnika Hrvatskog međudruštvenog odbora u Canberri koji se sastojao od predstavnika većine tamošnjih hrvatskih organizacija, udruga i društava.

Zbog angažmana u hrvatskoj zajednici u Canberri, australske vlasti su odbijale Kraljeviću udijeliti državljanstvo i putovnicu sve do kraja 1980-ih. 1988. godine Kraljević je osnovao Hrvatski informativni centar (HIC) u Canberri, koji je pokušavao informirati tamošnje medije i diplomatske predstavnike o hrvatskoj borbi za slobodu. 1990. u Zagrebu je obnovljena Hrvatska stranka prava (HSP), kojoj je za predsjednika izabran Dobroslav Paraga. Kraljević se tada odlučio priključiti HSP-u.

Povratak u Hrvatsku

U proljeće 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, Kraljević se vratio u Hrvatsku i postao član HSP-a. Nakratko se vratio u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se vratio u Hrvatsku 28. rujna 1990. godine. Došavši u Zagreb, predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga imenovao ga je pročelnikom HSP-ovog Ureda za promidžbu. Tom prilikom Kraljević je vodstvu HSP-a predao nekoliko stotina tisuća australskih dolara, donaciju australskih Hrvata, radi kupovine oružja za obranu Hrvatske.

Ratni put Blaža Kraljevića

Početak rata

Proglas Blaža Kraljevića vojnicima HOS-a i stanovništvu Hercegovine

U listopadu 1991. Kraljević upućuje prvu pošiljku oružja HSP-u u Ljubuški, čime započinje formiranje HOS-a u Hercegovini. Kraljević uskoro i sam odlazi u Ljubuški, te je 15. prosinca 1991. imenovan zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu. Uskoro mu je dodjeljen čin pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira obranu Hercegovine. Odmah po dolasku u Ljubuški pokušao je organizirati zajedničko zapovjedništvo sa lokalnim zapovjednicima hrvatske Teritorijalne obrane, ali to su općinske vlasti odbile. Početkom travnja uputio je interventni vod HOS-a na Kupres, koji je bio pod napadom jugo-srpskih snaga. O svojoj ulozi u ratu u Hercegovini, Blaž Kraljević je rekao:

„Tu sam da štitim ove ljude i to ću i činiti ili poginuti. Nismo katolička vojska jer u redovima HOS-a imate 30 ili 40 posto Muslimana. Mi smo vojska Bosne i Hercegovine. Osobno bih želio vidjeti Hrvatsku do Drine, ali o tome će odlučiti ovi ljudi ovdje, stanovništvo BiH, kada rat završi. Što se HSP-a i HOS-a tiče, svi koji nisu ekstremisti i nisu okrvavili ruke mogu ostati živjeti ovdje i mi ćemo ih štititi. Štitit ćemo i Srbe i Muslimane i Hrvate od svakog vanjskog neprijatelja, jer smo uz narod. Što se tiče tih vanjskih mišljenja o nama, pa i njihovim interesima, interesi Njemačke ili Velike Britanije za nas ovdje su podpuno nevažni, jer ja brinem samo za ovdašnje ljude.“

(―)

Ratni uspjesi i odnosi sa HVO-om

Početkom rata u Hercegovini, postrojbe HOS-a pod zapovjedništvom Blaža Kraljevića imale su određene uspjehe u borbi protiv jugo-srpskih snaga. U travnju 1992. uz HOS nastaje još jedna vojna formacija za obranu Hrvata u BiH, Hrvatsko vijeće obrane, pod kontrolom HDZ-a BiH, odnosno vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, političko teritorijalne cjeline na prostoru BiH koja je proglašena krajem 1991. Iako nominalno priznaje vlast Bosne i Hercegovine, vodstvo HZ HB proglašava sve vojne formacije osim HVO-a na području HZ Herceg-Bosne nelegalnima ili neprijateljskima. U to se uključivala i Teritorijalna obrana Bosne i Hercegovine, tadašnja službena vojska BiH.

Oznaka HOS-a koju je Blaž Kraljević nosio na desnom rukavu odore.

Usprkos tome, postrojbe HOS-a od tada djeluju zajednički sa postrojbama HVO-a protiv jugo-srpskih snaga u Hercegovini, a kasnije i srednjoj Bosni. Sredinom svibnja Kraljević službeno prihvaća vrhovno zapovjedništvo Predsjedništva RBiH, iako postrojbe pod njegovim zapovjedništvom i dalje djeluju neovisno o lokalnim zapovjednicima TO-a BiH, odnosno kasnije Armije BiH. Do ljeta 1992., HOS u BiH je brojčano narastao na nekoliko tisuća dragovoljaca. HVO, koji je imao financijsku i materijalnu potporu vlasti RH, imao je nekoliko desetaka tisuća vojnika.

Uskoro dolazi i do prvih incidenata između vojnika HOS-a i HVO-a. Politika HOS-a i Hrvatske stranke prava bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. No glavni stožer HVO-a je smatrao da se HOS u Hercegovini, kao brojčano i materijalno slabiji, treba vojno podrediti HVO-u, kao što se HOS u Hrvatskoj uklopio u HV.

Blaž Kraljević je sve takve zamisli odbacivao. On je zagovarao uspostavljanje zajedničkog stožera HOS-a, HVO-a, i Armije BiH, bez da se jedna vojska uklapa u drugu. Održao je i nekoliko sastanaka sa visokim časnicima HVO-a i dužnosnicima HZ Herceg-Bosne, poput Slobodana Praljka, Mate Šarlije, i Brune Stojića. U vojnom djelovanju prema jugo-srpskim snagama, imali su isto mišljenje, ali politika je bila kamen spoticanja u odnosima HOS-a i HVO-a. Blaž Kraljević nije vjerovao vodstvu HZ Herceg-Bosne, kojem je na čelu bio Mate Boban, prijeratni član Komunističke partije Jugoslavije. Kraljević nije priznavao Bobana kao predsjednika.

U nekoliko navrata, Kraljević je pozivao vojnike HVO-a da se priključe HOS-u. U srpnju, u Ljubuškom je pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute ratna zastava HOS-a, hrvatska narodna zastava i tadašnja zastava Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima. Smotri su bili nazočni Kraljević i časnici Armije BiH. Isti mjesec Kraljević je na Igmanu imao sastanak sa Seferom Halilovićem, načelnikom Glavnog štaba ARBiH.

HOS Hercegovine pomogao je u oslobađanju Mostara i Stolca skupa sa postrojbama HVO-a, zatim počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini. 6. kolovoza postrojbe HOS-a zauzele su dijelove općine Trebinje. Nakon što je čuo za sastanak Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu, i njihov dogovor o primirju HVO-a i VRS-a te teritorijalnom razgraničenju HZ Herceg-Bosne i Republike Srpske, Kraljević je izdao javni proglas u kojem je pozvao Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine. Kraljević je uskoro imenovan general bojnikom Armije BiH a 2. kolovoza je postao član Glavnog stožera Armije BiH.

Smrt u zasjedi

Podrobniji članak o temi: Ubojstvo Blaža Kraljevića

Kraljevićev proglas protiv sporazuma Boban-Karadžić

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dana 9. kolovoza 1992., tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija protiv srpskih paravojski. Vinko Martinović "Štela", jedan od zapovjednika mostarskog HOS-a, odveo je generala Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je navodno nazočio i Bruno Stojić, ministar obrane HZ Herceg-Bosne. Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su oni svi "balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa" što je Kraljević odbio. Pri povratku sa sastanka zapovjednik Blaž Kraljević je s osam pobočnika Hrvatskih obrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu klopku Kažnjeničke bojne, specijalne postrojbe Hrvatskog vijeća obrane. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo Hrvatskih obrambenih snaga bilo je likvidirano. Ubojice su pokušali tajno tijela odvesti do mora te ih baciti na pučini kako bi zataškali zločin ali je vozilo s tijelima pronašla Hrvatska policija.

Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice 13. kolovoza 1992. Vodstvo Hrvatske stranke prava ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama.

Nakon toga HOS u BiH se raspao a krajem 1992. je između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka izbio krvav sukob koji je okončan tek početkom 1994. Neki od Kraljevićevih ubojica su uhićeni ali im nikada nije suđeno zbog ubojstva Kraljevića.

Na nagovor Gojka Šuška, Franjo Tuđman je 3. prosinca 1996. posmrtno odlikovao Blaža Kraljevića Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim pleterom, odlikovanjem koje se dodjeljuje svakom borcu poginulom u obrani Hrvatske.

Privatni život

Kraljević je bio oženjen Džemilom Kraljević s kojom je imao dva sina. Njegova obitelj i dalje živi u Australiji.

Povezani članci

• Hrvatske obrambene snage
• Ante Paradžik
• Josip Reihl-Kir
• Ubojstvo Blaža Kraljevića
• Fuad Muhić
• Robert Šilić
• Stojan Vujnović

Vanjske poveznice

Na stranicama WikiCitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Blaž Kraljević

• Opis Hrvatsko-muslimanskog sukoba i uloge Blaža Kraljevića
• Hrvatski vjesnik o Blažu Kraljeviću

Video poveznice

• Govor Blaža Kraljevića u Livnu pred postrojbom HOS-a
• Govor Blaža Kraljevića pred vojnicima HOS-a prilikom polaganja prisege u Čapljini 19.07.1992.
• Govor Blaža Kraljevića na promiđbenom skupu Hrvatske stranke prava u Metkoviću 26.07.1992.
• Tko je i zašto ubio Blaža Kraljevića