Blagajnica hoće ići na more (2000.)
| Blagajnica hoće ići na more | |
|---|---|
 poster filma | |
| Redatelj | Dalibor Matanić |
| Producent | HRT |
| Scenarist | Dalibor Matanić |
| Glavne uloge | Dora Polić Ivan Brkić Milan Štrljić Nina Violić |
| Glazba | Svadbas |
| Snimatelj | Branko Linta Tomislav Pavlic |
| Scenografija | Gorana Stepan |
| Kostimografija | Lada Gamulin |
| Godina izdanja | 2000. |
| Trajanje | 86 min. |
| Država |  Hrvatska |
| Jezik | hrvatski |
 Profil na IMDb-u | |
 Portal o filmu | |
Blagajnica hoće ići na more je hrvatski film iz 2000. godine, prvijenac redatelja Dalibora Matanića.[1]
Sadržaj[uredi | uredi kôd]
Glavna junakinja filma je Barica, blagajnica u maloj samoposluzi negdje na periferiji Zagreba, koja mašta o tome kako će sa svojom kćerkom otići na more (kako bi ju izliječila od bronhitisa), što joj nije tako jednostavno uz malu plaću i činjenicu da je samohrana majka. Nakon uspješno spriječene krađe, poslovođa joj obeća dopust, te Barica počinje planirati put na Jadran. Međutim, sve se promijeni kad u samoposlugu dođe nova radnica Jadranka s kojom poslovođa započne ljubavnu vezu.
Uloge[uredi | uredi kôd]
- Dora Polić - Barica
- Ivan Brkić - poslovođa Miljenko
- Milan Štrljić - policijski inspektor
- Nina Violić - Jadranka
- Vera Zima - Štefica
- Hana Hegedušić - Željka
- Anita Diaz - Tonka
- Mirjana Rogina - Đurđa
- Danko Ljuština - Đurđin muž
- Branko Meničanin - Šljaker
- Vlatko Dulić - Profesor
- Marija Kohn - baka
- Vid Balog - poštar
- Vlasta Knezović - Miljenkova žena
- Ana Klabučar - curica koja pljačka
- Rakan Rushaidat - navijač
- Zvonimir Jurić - viši policajac
- Marko Svaguša - niži policajac
- Marija Škaričić - blagajnica na moru
- Drago Diklić - Drago Diklić
- Zoran Tadić - pijanac umjetnik
- Bojan Navojec - bratić
Nagrade[uredi | uredi kôd]
- Tri Zlatne Arene na 47. festivalu igranog filma u Puli i nagrada "Breza" za najboljeg redatelja debitanta:[2]
- Dora Polić za glavnu žensku ulogu
- Nina Violić za sporednu žensku ulogu
- Tomislav Pavlic za montažu
- Festival novog europskog film Cottbus (Njemačka): nagrada za najboljeg redatelja debitanta[3]
- Festival Sochi (Rusija): nagrada za najbolju glumicu
Kritike[uredi | uredi kôd]
Pojedini kriičari napominju da se film pogrešno oglašava kao komedija iako je u biti društvena drama.[4] Također, redatelju se spočitavalo stereotipno prikazivanje Hrvata iz Hercegovine.[4][5] Kako je Dalibor Matanić režirao također i spot za HSS pod nazivom "Očistimo Zagreb"[6][7](aludirajući na "čišćenje" od Hercegovaca)on je dugi niz godina bivao optuživan za šovinizam. Pojedini kritičari su prikaz Hercegovaca u filmu uspoređivali s nacističkim propagandnim filmovima protiv Židova.[8]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 10. prosinca 2017. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ http://www.pulafilmfestival.hr/hr/index.php?p=detail&article=264
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2009. Pristupljeno 13. srpnja 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ a b http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20010113/kultura.htm
- ↑ http://film.purger.com/recenzije/filmovi/01144.shtml
- ↑ http://www.monitor.hr/clanci/ne-zelimo-nikoga-tjerati-ali-zelimo-da-u-skupstini-sjede-rodeni-zagrepcani/7365/[neaktivna poveznica]
- ↑ http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/tribina.htm
- ↑ http://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/kolumna/nino-raspudic-haider-u-zenskim-cipelama
| |||||
