Bodin
| Bodin Бодин |
|
|---|---|
 |
|
|
|
|
| Vladavina | 1082. - 1108. |
| Prethodnik | Mihailo |
|
Bodin, veleslavni kralj |
|
| Krunidba | 1082. |
|
Protosevast i eksusijast Duklje i Srbije |
|
|
Car Bugarske Petar III. |
|
| Supruga | Jakvinta |
| Djeca | |
| Mihailo II., Đorđe, Arkiriz, Tomo. | |
| Dinastija | Vojislavljevići |
| Preminuo | 1108. |
| Vjera | Katolik |
Bodin, na crnogor. ćiril. Бодин, također u povijesnim izvorima i Konstantin Bodin (grč. Κωνσταντίνος Βοδινός, lat. Bodinus-Constantin Bodinus), iz dinastije Vojislavljevića, jedan od najznačajnijih vladara u crnogorskoj nacionalnoj povijesti, vladao Dukljanskim kraljevstvom od 1082. do 1108. godine.
Naslijedio je prijestolje od oca, prvog dukljanskog kralja, Sclavorum Regi ili Kralja Slavena, Mihaila.
Opća ocjena [uredi]
Tijekom Bodinove vladavine prva crnogorska povijesna država Duklja je postala najmoćnijom južnoslavenskom državom toga vremena. Pored povijesnoga teritorija Duklje, obuhvaćala je vazalne oblasti Travunju,Zahumlje, Rašku, Bosnu, djelove Albanije.
Pop Dukljanin u svojem Ljetopisu navodi da je Bodin vladao točno 26 godina i 5 mjeseci, no u znanosti nije posve sigurno utvrđeno koju godinu on uzima kao početnu.
Životopis [uredi]
Obitelj [uredi]
Prema Ljetopisu popa Dukljanina, Bodinov otac Mihailo imao je 11 sinova, 7 iz prvog braka sa princezom iz obitelji bugarskoga cara Samuila, 4 iz drugog braka.
Bodinova su braća Vladimir, Prijaslav, Sergije, Derija, Gavril i Miroslav, a polubraća iz drugog Mihailovog braka sa rođakom bizantskoga cara Konstantina IX. Monomaha su Dobroslav, Petrislav, Nićifor (Nikefor) i Teodor.
U mladosti [uredi]
Bodin je, još kao mladić, predvodio Dukljane u bojevima, skupa s bratom Vladimirom. Godine 1072. pobijedio je Srbe i okupirao Rašku, a po naredbi je svoga oca Mihaila pomagao je skupa sa polubratom Petrislavom makedonske ustanike (koje ondašnji izvori nazivaju "Bugarima") u Makedoniji protiv bizantske vojske.
Bodinov pohod na Biznat (Ilirik) [uredi]
Bizantski vojskovođa i kroničar Nikefor Brijenije bilježi kako je u razdoblju od 1072. do Bodin, po naredbi kralja Mihaila, predvodio vojsku od Dukljana i Hrvata (u grčkom izvorniku Dioclenses et Chorobatos) i kako je ta vojska zlostavljala Ilirik. [1]
Dok je Bodin pošao prema Nišu i Podunavlju, svog je polubrata i doglavnika Petrila poslao u Makedoniju.[2]
Osvojio je Bodin Skoplje i Niš i na sjeveru opsjedao bizantske utvrde na Dunavu.
Na drugom mjestu u svojoj kronici, Brijenije piše:
...a narod Slavena, odbacivši pokornost Romejima (Bizanticima - op.a.), pustošio je i pljačkao zemlju Bugara. Skoplje i Niš bjehu osvojeni, a i Simium i mjesta oko rijeke Save i podunavski gradovi oko Vidina teško su postradali. Hrvati i Dukljani pobunivši se, cio Ilirik zlostavljahu. [3] [4]
Ustanički car [uredi]
Bodina su u Prizrenu ili Prištini (Kosovo) ustanici okrunili za svoga cara pod imenom
-
-
- Car Bugarske Petar III.
-
ili u orig. na bug.
-
-
- Цар на България Петър III
-
Ljetopis popa Dukljanina o tome izvješćuje[5] (citati na crnogorskom):
„.... Zatim pođu (Bodin i Petrilo - op.a.) na Bugarsku i povedu mnoge bitke protiv Grka i Bugara, pa zauzmu čitavu Bugarsku, i tu pokrajinu kralj Mihala dade na upravu svom sinu Bodinu. Potom Bodin postavi na svoju glavu dijademu i naredi da ga nazivaju carem.“
Zatočeništvo u Carigradu [uredi]
No, Bizatnici su ubrzo porazili Bodinovu vojsku. Bilo je to prosinca 1073. godine kod Paunova polja u južnom Kosovu.
Bizantski vojskovođa Nikefor Brienije Stariji ...zarati na Dukljane i Hrvate... slomi ih svlada... i uzevši taoce i postavivši jake posade u svakom kraju povrati se u Drač.[2]
Bodin je zarobljen i odveden u ropstvo.
Nekoiko je godina proveo Bodin zatvoren u samostanu Svetoga Sergija (Srđa) i Baha (Vakha) u Carigradu, a potom u Antiohiji (suvremena Sirija).
Uspio je otuda pobjeći 1078. godine.
Povratak u Duklju [uredi]
Od oca Mihaila je, po povratku u Duklju, dobio na upravu župu Grbalj s Budvom.
Godine 1081. se ženi Jakvintom, kćerkom normanskoga vladara Arhiriza iz Barija (Italija).
Na dukljanskom prijestolju [uredi]
1082. umire njegov otac, kralj Mihailo, pa ga Bodin naslijeđuje. No, tome je prethodio krvavi obračun s Mihailovim bratom a Bodinovim stricem Radoslavom, koji je na kraju morao pobjeći u susjednu Travuniju.
Sukob se nastavio, sada između Bodina i Radoslavljevog sina Branislava, ali je spor nekako izglađen uz posredovanje biskupa Petra iz Bara.
Napadi na Rašku, Bosnu i Albaniju [uredi]
1083. i 1084. poduzeo je Bodin nove napade na Rašku, te je nanovo pokorio.
Osvajanja je nastavio Bosni, koju je također pokorio. Svoja je dva župana, Vukana i Marka, postavio upraviteljima Raške, a župana Stevana upraviteljem Bosne.
Potom je nastavio osvajati na jugu, u Albaniji, gdje je 1085. od Normana oteo Drač, no ubrzo predao ga je Bizanticima.
Potvrda kraljevske krune [uredi]
Protupapa Klement III. je 8. siječnja 1089. godine je potvrdio Bodinu kraljevsku titulu njegovoga oca Mihaila. Titulira u pismu:
-
-
- regis Bodini gloriossimi
-
-
-
- Bodina, veleslavnoga kralja [6]
-
Priznanje Dukljanske crkve [uredi]
Podrobniji članak o temi: Dukljanska crkva
Još u buli pape Aleksandra II. iz 1067. godine, Dukljanska crkva je tretirana kao arhiepiskopija.
U Rimu je 8. siječnja 1089. izdata bula kojom je Petru, čelnom prelatu Duklje potvrđen rang arhiepiskopata.[7]
Dukljanska crkva je tada dobila sufraganstvo nad biskupijama barskom, kotorskom, ulcinjskom, svačkom, skadarskom, drivastskom, polatskom, srpskom, bosanskom i travunjskom.[8]
Službena titula poglavara Dukljanske crkve je glasila:
-
-
- Arhiepiscopus diocliensis atque antibarensis ecclesiae
-
Petar I., arhiepiskop dukljanski i nadbiskup barski je i u Bodinovo vrijene bio poglavar Dukljanske crkve.
Prolazak križara [uredi]
Između 1096. i 1097. kroz Dukljansko Kraljevstvo su prolazile postrojbe križara koje je Bodin gostio u svojoj prijestolnici - Skadru.
Unutarnje borbe [uredi]
No, unutarnje borbe za vlast su dobile zamah.
Bodinov drugi stric Branislav, te njegovi sinovi Predihna, Petrislav, Dragilo, Tvrdislav, Grubeša i Gradihna, organizirali su snažnu opoziciju koja je kanila organizirati prevrat. Bodin je zarobio Branislava i dao ga baciti u tamnicu u Skadru a njegovi su sinovi uspjeli pobjeći u Dubrovnik.
Napad na Dubrovnik [uredi]
Bodin je stoga poduzeo oružanu akciju protiv Dubrovčana u čemu mu je pomogla vojska njegova bosanskoga namjesnika Stevana.
Dukljanska je vojska opsjedala Dubrovnik i na koncu su 1104. uspjeli u nakani: Dubrovnik je zauzet a Bodinovi rođaci su protjerani, pa su neprijateljstva sa Dubrovčanina svršena.
Bodin je Dubrovčanima podigao jednu od utvrda i dao im je na upravljanje.
Smrt [uredi]
Nakon 26 godina vladavine umro je Bodin 1108. godine. Pokopan je u samostanu Sv.Srđa i Vakha pokraj rijeke Bojane. Nakon njegove smrti moć je Dukljanskoga kraljevstva trajno opala.
Bodinov pečat [uredi]
Olovni pečat dukljanskoga kralja Bodina pronađen je u Arheološkom muzeju u Istanbulu, a znanstvenoj javnosti prezentiran 2008. godine.[9]
Otkirće predstavlja prvorazredni događaj za proučavanje crnogorske medijevalistike, sfragistike i uopće cjelokupne crnogorske nacionalne povijesti.
Na aversu pečata nalazi se poprsje Svetoga Teodora koji u desnoj ruci drži koplje, a u lijevoj štit, u čijem je središtu prikazan biser od kojega se prema rubovima štita šire zraci.
Djelimočno oštećeni kružni natpis na aversu i reversu pečata na grčkome jeziku glasi:
-
-
- Konstantin, protosevast i eksusijast Duklje i Srbije [10]
-
U originalu:
-
-
- καὶ ἐζουσιαστ(η) Διοκλίας (καὶ) Σερβ(ίας) [10]
-
Titula protosevasta [uredi]
Među vladarima iz redova Južih Slavenena je jedini Bodin, koliko je poznato, nositelj izuzetno visoke bizantske titule protosevasta (grč. πρωτοσέβαστος).
Titula protosevasta, prvog (proto) među sevastima, nastala u doba cara Aleksija I. Komnena.
Kasnije je titula je dodijeljivana bliskim srodnicima samog cara
Podrobniji članak o temi: Protosevast
Bodinova povelja [uredi]
U povelji iz 1100. Bodin je Dubrovčanima, odnosno benediktinskom samostanu na Lokrumu darivao crkvu Sv. Martina u Šumetu.[11]
Podrobniji članak o temi: Povelje dukljanskih vladara
U Bodinovoj povelji između ostalog, piše (prijevod s lat. na crnogorski):
„U ime gospoda našeg Isusa Hrista godine od utemeljenja hiljadu stote, indikcije osme. Potvrđuje se ova povelja i nepokretno imanje od mene, božjom milošću kralja Bodina: Neka je svima znano da mjesto Sv. Martin de Zoncheto sa svim pośedima i vinogradima koji se nalaze na tome mjestu dajemo manastiru svetoga Benedikta, da imaju dopuštenje monasi da ga zauvijek uživaju i da nemaju neprilika ni od koga nas današnjih i budućih...“
.
Nasljednik [uredi]
Đorđe, Bodinov sin, u dva je navrata dukljanski kralj, najprije uz prekide od 1113. do 1118. a onda u razdoblju od 1125. do 1131. godine. Sa svojom majkom Jakvintom je pokušao obnoviti slavu i nezavisnost Bodinove države. No, Bizant je iskoristio unutarnje borbe, pa su uz potporu unutarnjih neprijatelja i Srba poduzeli vojni napad na Duklju, zauzeli prijestolnicu Skadar, uhitili Đorđa i odveli u Carigrad gdje je i umro.[12]
Povijesni izvori [uredi]
- Borba Bizantinaca sa Normanima kod Drača i držanje Bodina (1081.g.)
- Dukljanski Kralj Bodin uznemirava Normane (1083.g.)
- Papa Klement III. Vilbert daje nadbiskupski plašt Petru, biskupu barskome (8. siječanj 1089.)
Vanjske poveznice [uredi]
Izvori [uredi]
- ↑ Nikefor Brijenije opisuje borbe protiv Dukljana i Hrvata, (crnogorski)
- ↑ 2,0 2,1 Dominik Mandić: Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora, ZIRAL, 1972., poglavlje Nikefor Brijenije, str. 170.
- ↑ Nikefor Brijenije: "Dukljani i Hrvati zlostavljaše Ilirik"
- ↑ Latinski prijevod: ... quoniam vero Chorobati et Dioclenses Illyricum incursabant, et gens Francorum Italia Siciliaque occupatis gravia in Romanos meditabatur, putavit e re fore Michaël Augustus si Bryennium e Bulgaria Dyrrachium transferret, quae urbs est metropolis Illyrici. . Sumpto autem ibi aliquo non magno temporis spatio ad expeditionem comparandam duxit exercitum contra Dioclenses et Chorobatos. U grčkom izvorniku: ... έπέί δέ Χωροβάτοι χαί Διοχλείς τήν Ίλλυρίδα... έστράτενσε χατά Δίοχλέων χυί Χωροβάτων. Commentarii, Nicephorus Bryennius, ur. August Meineke, str. 102
- ↑ Ljetopis popa Dukljanina, Glavi XL., na crnogorskom jeziku
- ↑ O dukljanskim kraljevima, faksimili dokumenata
- ↑ Dr. Danilo Radojević, Hrišćanstvo u Crnoj Gori od početka do Crnojevića, na crnogorskom jeziku
- ↑ Ivan Jovović, Povijest Dukljansko-barske nadbiskupije, na crnogorskom jeziku
- ↑ Jean-Claude Cheynet, La place de la Serbie dans la diplomatie Byzantine à la fin du XI e siècle, Zbornik radova Vizantološkog instituta , XLV, Beograd, 2008., 89–9
- ↑ 10,0 10,1 O Bodinovom pečatu pronađenom 2008. godine
- ↑ Rotković, Povelja dukljanskog kralja Bodina, na crnogorskom
- ↑ Ljetopis popa Dukljanina, glava XLV. o Bodinovu sinu kralju Đorđu, na crnogorskom jeziku
