Bodin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bodin
Бодин
Konstantin Bodin.jpg
DUKLJANSKI KRALJ
Vladavina 1082. - 1108.
Prethodnik Mihailo
Regis Bodin gloriossimi
Bodin, veleslavni kralj
Krunidba 1082.
καὶ ἐζουσιαστ(η) Διοκλίας (καὶ) Σερβ(ίας)
Protosevast i eksusijast Duklje i Srbije
Цар на България Петър III
Car Bugarske Petar III.
Supruga Jakvinta
Djeca
Mihailo II., Đorđe, Arkiriz, Tomo.
Dinastija Vojislavljevići
Preminuo 1108.
Vjera Katolik

Bodin, na crnogor. ćiril. Бодин, također u povijesnim izvorima i Konstantin Bodin (grč. Κωνσταντίνος Βοδινός, lat. Bodinus-Constantin Bodinus), iz dinastije Vojislavljevića, jedan od najznačajnijih vladara u crnogorskoj nacionalnoj povijesti, vladao Dukljanskim kraljevstvom od 1082. do 1108. godine.

Naslijedio je prijestolje od oca, prvog dukljanskog kralja, Sclavorum Regi ili Kralja Slavena, Mihaila.

Opća ocjena[uredi VE | uredi]

Tijekom Bodinove vladavine prva crnogorska povijesna država Duklja je postala najmoćnijom južnoslavenskom državom toga vremena. Pored povijesnoga teritorija Duklje, obuhvaćala je vazalne oblasti Travunju,Zahumlje, Rašku, Bosnu, dijelove Albanije.

Pop Dukljanin u svojem Ljetopisu navodi da je Bodin vladao točno 26 godina i 5 mjeseci, no u znanosti nije posve sigurno utvrđeno koju godinu on uzima kao početnu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Obitelj[uredi VE | uredi]

Prema Ljetopisu popa Dukljanina, Bodinov otac Mihailo imao je 11 sinova, 7 iz prvog braka s princezom iz obitelji bugarskoga cara Samuila, 4 iz drugog braka.

Bodinova su braća Vladimir, Prijaslav, Sergije, Derija, Gavril i Miroslav, a polubraća iz drugog Mihailovog braka s rođakom bizantskoga cara Konstantina IX. Monomaha su Dobroslav, Petrislav, Nićifor (Nikefor) i Teodor.

U mladosti[uredi VE | uredi]

Bodin je, još kao mladić, predvodio Dukljane u bojevima, skupa s bratom Vladimirom. Godine 1072. pobijedio je Srbe i okupirao Rašku, a po naredbi je svoga oca Mihaila pomagao je skupa s polubratom Petrislavom makedonske ustanike (koje ondašnji izvori nazivaju "Bugarima") u Makedoniji protiv bizantske vojske.

Bodinov pohod na Biznat (Ilirik)[uredi VE | uredi]

Bizantski vojskovođa i kroničar Nikefor Brijenije bilježi kako je u razdoblju od 1072. do Bodin, po naredbi kralja Mihaila, predvodio vojsku od Dukljana i Hrvata (u grčkom izvorniku Dioclenses et Chorobatos) i kako je ta vojska zlostavljala Ilirik. [1]

Dok je Bodin pošao prema Nišu i Podunavlju, svog je polubrata i doglavnika Petrila poslao u Makedoniju.[2]

Osvojio je Bodin Skoplje i Niš i na sjeveru opsjedao bizantske utvrde na Dunavu.

Na drugom mjestu u svojoj kronici, Brijenije piše:

...a narod Slavena, odbacivši pokornost Romejima (Bizanticima - op.a.), pustošio je i pljačkao zemlju Bugara. Skoplje i Niš bjehu osvojeni, a i Simium i mjesta oko rijeke Save i podunavski gradovi oko Vidina teško su postradali. Hrvati i Dukljani pobunivši se, cio Ilirik zlostavljahu. [3] [4]

Ustanički car[uredi VE | uredi]

Bodina su u Prizrenu ili Prištini (Kosovo) ustanici okrunili za svoga cara pod imenom

Car Bugarske Petar III.

ili u orig. na bug.

Цар на България Петър III

Ljetopis popa Dukljanina o tome izvješćuje[5] (citati na crnogorskom):

Wikicitati „.... Zatim pođu (Bodin i Petrilo - op.a.) na Bugarsku i povedu mnoge bitke protiv Grka i Bugara, pa zauzmu čitavu Bugarsku, i tu pokrajinu kralj Mihala dade na upravu svom sinu Bodinu. Potom Bodin postavi na svoju glavu dijademu i naredi da ga nazivaju carem.
()

Zatočeništvo u Carigradu[uredi VE | uredi]

No, Bizatnici su ubrzo porazili Bodinovu vojsku. Bilo je to prosinca 1073. godine kod Paunova polja u južnom Kosovu.

Bizantski vojskovođa Nikefor Brienije Stariji ...zarati na Dukljane i Hrvate... slomi ih svlada... i uzevši taoce i postavivši jake posade u svakom kraju povrati se u Drač.[2]

Bodin je zarobljen i odveden u ropstvo.

Nekoiko je godina proveo Bodin zatvoren u samostanu Svetoga Sergija (Srđa) i Baha (Vakha) u Carigradu, a potom u Antiohiji (suvremena Sirija).

Uspio je otuda pobjeći 1078. godine.

Povratak u Duklju[uredi VE | uredi]

Od oca Mihaila je, po povratku u Duklju, dobio na upravu župu Grbalj s Budvom.

Godine 1081. se ženi Jakvintom, kćerkom normanskoga vladara Arhiriza iz Barija (Italija).

Na dukljanskom prijestolju[uredi VE | uredi]

1082. umire njegov otac, kralj Mihailo, pa ga Bodin naslijeđuje. No, tome je prethodio krvavi obračun s Mihailovim bratom a Bodinovim stricem Radoslavom, koji je na kraju morao pobjeći u susjednu Travuniju.

Sukob se nastavio, sada između Bodina i Radoslavljevog sina Branislava, ali je spor nekako izglađen uz posredovanje biskupa Petra iz Bara.

Napadi na Rašku, Bosnu i Albaniju[uredi VE | uredi]

1083. i 1084. poduzeo je Bodin nove napade na Rašku, te je nanovo pokorio.

Osvajanja je nastavio Bosni, koju je također pokorio. Svoja je dva župana, Vukana i Marka, postavio upraviteljima Raške, a župana Stevana upraviteljem Bosne.

Potom je nastavio osvajati na jugu, u Albaniji, gdje je 1085. od Normana oteo Drač, no ubrzo predao ga je Bizanticima.

Potvrda kraljevske krune[uredi VE | uredi]

Protupapa Klement III. je 8. siječnja 1089. godine je potvrdio Bodinu kraljevsku titulu njegovoga oca Mihaila. Titulira u pismu:

regis Bodini gloriossimi
Bodina, veleslavnoga kralja [6]

Priznanje Dukljanske crkve[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dukljanska crkva
Još u buli pape Aleksandra II. iz 1067. godine, Dukljanska crkva je tretirana kao arhiepiskopija.

U Rimu je 8. siječnja 1089. izdata bula kojom je Petru, čelnom prelatu Duklje potvrđen rang arhiepiskopata.[7]

Dukljanska crkva je tada dobila sufraganstvo nad biskupijama barskom, kotorskom, ulcinjskom, svačkom, skadarskom, drivastskom, polatskom, srpskom, bosanskom i travunjskom.[8]

Službena titula poglavara Dukljanske crkve je glasila:

Arhiepiscopus diocliensis atque antibarensis ecclesiae

Petar I., arhiepiskop dukljanski i nadbiskup barski je i u Bodinovo vrijene bio poglavar Dukljanske crkve.

Prolazak križara[uredi VE | uredi]

Između 1096. i 1097. kroz Dukljansko Kraljevstvo su prolazile postrojbe križara koje je Bodin gostio u svojoj prijestolnici - Skadru.

Unutarnje borbe[uredi VE | uredi]

No, unutarnje borbe za vlast su dobile zamah.

Bodinov drugi stric Branislav, te njegovi sinovi Predihna, Petrislav, Dragilo, Tvrdislav, Grubeša i Gradihna, organizirali su snažnu opoziciju koja je kanila organizirati prevrat. Bodin je zarobio Branislava i dao ga baciti u tamnicu u Skadru a njegovi su sinovi uspjeli pobjeći u Dubrovnik.

Napad na Dubrovnik[uredi VE | uredi]

Bodin je stoga poduzeo oružanu akciju protiv Dubrovčana u čemu mu je pomogla vojska njegova bosanskoga namjesnika Stevana.

Dukljanska je vojska opsjedala Dubrovnik i na koncu su 1104. uspjeli u nakani: Dubrovnik je zauzet a Bodinovi rođaci su protjerani, pa su neprijateljstva s Dubrovčanina svršena.

Bodin je Dubrovčanima podigao jednu od utvrda i dao im je na upravljanje.

Smrt[uredi VE | uredi]

Nakon 26 godina vladavine umro je Bodin 1108. godine. Pokopan je u samostanu Sv.Srđa i Vakha pokraj rijeke Bojane. Nakon njegove smrti moć je Dukljanskoga kraljevstva trajno opala.

Bodinov pečat[uredi VE | uredi]

Olovni pečat dukljanskoga kralja Bodina pronađen je u Arheološkom muzeju u Istanbulu, a znanstvenoj javnosti prezentiran 2008. godine.[9]

Otkirće predstavlja prvorazredni događaj za proučavanje crnogorske medijevalistike, sfragistike i uopće cjelokupne crnogorske nacionalne povijesti.

Na aversu pečata nalazi se poprsje Svetoga Teodora koji u desnoj ruci drži koplje, a u lijevoj štit, u čijem je središtu prikazan biser od kojega se pre­ma rubovima štita šire zraci.

Djelimočno oštećeni kružni natpis na aversu i reversu pečata na grčkome jeziku glasi:

Kon­stantin, protosevast i eksusijast Duklje i Srbije [10]

U originalu:

καὶ ἐζουσιαστ(η) Διοκλίας (καὶ) Σερβ(ίας) [10]

Titula protosevasta[uredi VE | uredi]

Među vladarima iz redova Južih Slavenena je jedini Bodin, koliko je poznato, nositelj izuzetno visoke bizantske titule protosevasta (grč. πρωτοσέβαστος).

Titula protosevasta, prvog (proto) među sevastima, nastala u doba cara Aleksija I. Komnena.

Kasnije je titula je dodijeljivana bliskim srodnicima samog cara

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Protosevast

Bodinova povelja[uredi VE | uredi]

U povelji iz 1100. Bodin je Dubrovčanima, odnosno benediktinskom samostanu na Lokrumu darivao crkvu Sv. Martina u Šumetu.[11]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povelje dukljanskih vladara

U Bodinovoj povelji između ostalog, piše (prijevod s lat. na crnogorski):

Wikicitati „U ime gospoda našeg Isusa Hrista godine od utemeljenja hiljadu stote, indikcije osme. Potvrđuje se ova povelja i nepokretno imanje od mene, božjom milošću kralja Bodina: Neka je svima znano da mjesto Sv. Martin de Zoncheto sa svim pośedima i vinogradima koji se nalaze na tome mjestu dajemo manastiru svetoga Benedikta, da imaju dopuštenje monasi da ga zauvijek uživaju i da nemaju neprilika ni od koga nas današnjih i budućih...“
()

.

Nasljednik[uredi VE | uredi]

Đorđe, Bodinov sin, u dva je navrata dukljanski kralj, najprije uz prekide od 1113. do 1118. a onda u razdoblju od 1125. do 1131. godine. Sa svojom majkom Jakvintom je pokušao obnoviti slavu i nezavisnost Bodinove države. No, Bizant je iskoristio unutarnje borbe, pa su uz potporu unutarnjih neprijatelja i Srba poduzeli vojni napad na Duklju, zauzeli prijestolnicu Skadar, uhitili Đorđa i odveli u Carigrad gdje je i umro.[12]

Povijesni izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nikefor Brijenije opisuje borbe protiv Dukljana i Hrvata, (crnogorski)
  2. 2,0 2,1 Dominik Mandić: Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora, ZIRAL, 1972., poglavlje Nikefor Brijenije, str. 170.
  3. Nikefor Brijenije: "Dukljani i Hrvati zlostavljaše Ilirik"
  4. Latinski prijevod: ... quoniam vero Chorobati et Dioclenses Illyricum incursabant, et gens Francorum Italia Siciliaque occupatis gravia in Romanos meditabatur, putavit e re fore Michaël Augustus si Bryennium e Bulgaria Dyrrachium transferret, quae urbs est metropolis Illyrici. . Sumpto autem ibi aliquo non magno temporis spatio ad expeditionem comparandam duxit exercitum contra Dioclenses et Chorobatos. U grčkom izvorniku: ... έπέί δέ Χωροβάτοι χαί Διοχλείς τήν Ίλλυρίδα... έστράτενσε χατά Δίοχλέων χυί Χωροβάτων. Commentarii, Nicephorus Bryennius, ur. August Meineke, str. 102
  5. Ljetopis popa Dukljanina, Glavi XL., na crnogorskom jeziku
  6. O dukljanskim kraljevima, faksimili dokumenata
  7. Dr. Danilo Radojević, Hrišćanstvo u Crnoj Gori od početka do Crnojevića, na crnogorskom jeziku
  8. Ivan Jovović, Povijest Dukljansko-barske nadbiskupije, na crnogorskom jeziku
  9. Jean-Claude Cheynet, La place de la Serbie dans la diplomatie Byzantine à la fin du XI e siècle, Zbornik radova Vizantološkog instituta , XLV, Beograd, 2008., 89–9
  10. 10,0 10,1 O Bodinovom pečatu pronađenom 2008. godine
  11. Rotković, Povelja dukljanskog kralja Bodina, na crnogorskom
  12. Ljetopis popa Dukljanina, glava XLV. o Bodinovu sinu kralju Đorđu, na crnogorskom jeziku