Bonaparte

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Izvorni grb obitelji Buonaparte

Bonaparte (izvorno Buonaparte) je europska vladarska kuća talijanskih korijena, koju je činila obitelj Napoleona I. Bonapartea, Korzikanca koji je 10. studenog 1799. godine izabran za prvog konzula Francuske, uz pomoć svoga brata, Luciana Bonapartea, predsjednika Vijeća petstotina u Saint-Cloudu (predgrađe Pariza).

Napoleon I. bio je okrunjeni francuski cara između 1804. i 1815. Članovi obitelji Bonaparte također su kao kraljevi vladali Španjolskom, Nizozemskom, Napuljskim kraljevstvom, Vestfalijom.

Pristaše vladavine obitelji Bonaparte, koja je vladala velikim dijelom Europe početkom 19. stoljeća, nazivali su bonapartisti.

Obitelj, prvotno poznata kao Buonaparte, bila je dio talijanskog nižeg plemstva. Izvorno potječe iz Toskane i lombardskih je korijena, a bila je smještena u Lunigiani, talijanskoj povijesnoj regiji podno Apenina. Od tamo se preselila u Firencu, a zatim se podijelila na dvije loze: izvorna, Buonaparte-Sarzana, ostala je smještana u Firenci, dok se obitelj Francesca Buonapartea u 16. stoljeću preselila na otok Korziku, koja je tada bila đenovski posjed.

Članovi obitelji Bonaparte vladali su kraljevstvima koje je u svom osvajačkom pohodu zapadnom Europom osvoji Napoleon I. On je najprije postavio svog brata Josipa Bonapartea (1768. - 1844.) za napuljskog kralja (1806. - 1808.), a nedugo potom i kralja Španjolske (1808. - 1813.). Svog trećeg brata Luja (1778. - 1846.) postavio je za kralja Nizozemske (1806. - 1810.) (prisilio ga je na abdikaciju nakon što ovaj nije uspio pokoriti nizozemske interese francuskim), dok je najmlađeg brata Jérômea Bonapartea (1784. - 1860.) postavio za kralja Vestalije, malene regije u današnjoj sjevernoj Njemačkoj.

Napoleonov sin, Napoleon François Charles Joseph (1811. - 1832.), po rođenju je bio proglašen za kralja Rima (1811. - 1814.), a kasnije su ga bonapartisti nazvali Napoleonom II., iako nikad nije postao carem. Charles Louis Napoleon Bonaparte (1808. - 1873.), sin Luja Bonapartea, bio je predsjednik Francuske između 1848. i 1852. te car francuskog Drugog Carstva između 1852. i 1870. pod imenom Napoleon III.. Njegov sin Eugène Bonaparte (1856. - 1879.), koji je nosio titulu carskog princa, poginuo je u borbi protiv Zulu ratnika u južnoj Africi. Njegovom smrću prestao je politički utjecaj dinastije Bonaparte.

Krune koje su nosili članovi obitelji[uredi VE | uredi]

Carski grb

Francuski carevi[uredi VE | uredi]

  • Napoleon I. (1804-1814,1815), također i Kralj Italije (1805.-1814.)
  • Napoleon II. (1815.), dodjeljena mu je titula kralja Rima, iako nikad nije vladao, bonapartisti ga nazvali Napoleonom II.
  • Napoleon III. (1852.-1870.)

Nizozemsko kraljevstvo[uredi VE | uredi]

  • Luj I. (1806.-1810.), također i veliki vojvoda od Berga i Celevesa (1809.-1813.)
  • Luj II. (1810.)

Napuljsko kraljevstvo[uredi VE | uredi]

  • Josip I. (1806.-1808.), također i Kralj Španjolske (1808.-1813.)
  • Joachim I. (1808.-1815.)

Kraljevstvo Vestfalije[uredi VE | uredi]

Kraljevina Španjolska[uredi VE | uredi]

Veliko vojvodstvo Toskanije[uredi VE | uredi]