Borba za neovisnost Katalonije

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Demonstracije za neovisnost Katalonije održane 2010. godine u Barceloni
"L'Estelada Vermella" (Crvena Estelada), crvena verzija separatističke zastave
"L'Estelada Blava" (Plava Estelada), plava verzija separatističke zastave
Razvijena katalanska zastava "Estelada" na demonstracijama za neovisnost Katalonije 2012

U Kataloniji su povijesno ukorijenjene snažne separatističke težnje [1], te ideja o Kataloniji kao neovisnoj državi ima predanu potporu znatnog dijela stanovništva.

Dana 23. siječnja 2013. godine, Parlament Katalonije je prihvatio - sa 85 glasova "za", 41 "protiv" i uz dva odsutna zastupnika - Deklaraciju o suvereniteti u pravu na odlučivanje katalonskog naroda. U Deklaraciji se navodi da "Narod Katalonije ima - s osnova demokratskog legitimiteta - karakter suverenog političkog i legalnog entiteta." Dana 12. lipnja 2013. god. Ustavni sud Španjolske je tu deklaraciju proglasio neustavnom.[2] [3]

Odmah nakon objave rezulata regionalnih izbora (za Parlament Katalonije) krajem studenog 2013. godine, na kojem su stranke što se zalažu za neovisnost Katalonije odnijele vrlo uvjerljivu pobjedu, najavljen je referendum za neovisnost

Predsjednik Katalonskog generaliteta Arturo Mas je u 20. prosinca 2013. godine službeno izvijestio 45 država o namjeri da se u Kataloniji 9. studenog 2014. godine održi referendum o neovisnosti. Referendumska pitanja bi trebala biti "Hoćete li da Katalonija postane država", te - ukoliko se glasač odluči tako glasovati - "Hoćete li da Država bude neovisna".[4] Katalonsko vodstvo se poziva na činjenicu da su na regionalnim izborima održanima u Kataloniji 25. studenog 2012. godine stranke sa otvoreno separatističkim programima osvojile 79% mjesta u regionalnom parlamentu (107 od ukupno 135 poslanika), te na istraživanja katalonske javnosti prema kojima neovisnost od Španjolske želi 82% građana.

Separatistički mural. Kao dio Katalonije naznačeni su obližnji Baleari i provincija Valencia, u kojima se također govori katalonskim jezikom

Predsjednik Vlade Španjolske Mariano Rajoy je već i prije nego se Arturo Mas obratio međunarodnoj zajednici sa najavom referenduma o neovisnosti Katalonije najavio da Španjolska neće dopustiti održavanje referenduma.[5] Vlada Španjolske koristi svoj utjecaj u Europskoj uniji da uvjerljivo prijeti kako bi Katalonija - ili bilo koja druga zemlja koja bi se odcijepila od neke zemlje-članice EU - bila u slučaju secesije isključena iz EU.[6]

Nakon što je Ustavni sud Španjoske u listopadu 2014. god. privremeno zabranio održavanje referenduma dok se ne donese konačna ustavnosudska odluka o njegovoj dopuštenosti, Arturo Mas je objavio da će se na zakazani datum 9. studenoga ipak održati pravno neobvezujuća konzultacija, koja bi se tehnički održala na isti način kao i planirani referendum - uz glasačka mjesta sa glasačkim listićima i kutijama.[7] Vlada u Madridu poduzima pravne mjere da se održavanje i takve konzultacije spriječi.[8]

Na referendum, koji je održan kao "konzultativni", tj. takav koji nije pravno obvezujući, izašlo je oko 37% katalonskih birača - njih oko 2,3 milijuna. Od birača koji su izašli na referendum, 80,76 posto je odgovorilo pozitivno na oba referendumska pitanja: "Želite li da Katalonija postane država?" i "Ako to želite, želite li da ta država postane neovisna?" Daljnjih 10,07 posto odgovorilo je pozitivno na pitanje o državnosti Katalonije, ali se izrazilo protiv prijedloga da Katalonija postane neovisna od Španjolske.[9] [10]

Nakon što je državno odvjetništvo u Kataloniji odbilo pokrenuti kazneni progon protiv predsjednika Artura Masa, postupak protiv A. Masa i njegovih najbližih suradnika su pokrenuli državni odvjetnici u Madridu.[11]

U napetoj situaciji nakon referenduma, Arturo Mas pokušava čvršće konsolidirati političke snage koje podupiru neovisnost Katalonije, što ne ide bez poteškoća[12].

Katalonski nacionalisti se u svojim nastojanjima povezuju sa sličnim separatističkim pokretima u Europi: pri tome rado prikazuju srodnost sa separatizmima u Škotskoj, Flandriji i Bretanji - ali upadljivo izbjegavaju asocijacije sa Baskijom, Sjevernom Irskom i Korzikom, gdje su separatizmi u razdoblju nakon II. svjetskog rata iskazivani također i terorističkim akcijama.[13]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Catalans join hands in huge human chain for independence from Spain" "The Guardian" 11.9.2013. (engl.)
  2. "The Catalan Parliament approves the ‘Declaration of sovereignty and the right to self-determination by the people of Catalonia’" Catalan News Agency 23.1.2013. (engl.)
  3. "The Spanish Constitutional Court maintains the suspension of the Catalan Declaration of Sovereignty", CNA, 12. srpnja 2013.
  4. "President Artur Mas explains the process under way to decide the future of Catalonia" tekst sa službenih stranica Predsjednika Katalonskog genaraliteta od 02.01.2014. godine, sa linkovima na PDF-ove sa pismom Predsjednika upućenim Prvom ministru i Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske od 20.12.2013.G.T. , te sa Memorandumom br. 2. Sekretarijata vanjskih poslova i Europske Unije Odjela predsjedništva Katalonskog generaliteta od 13.12.2013. Pristupljeno 4.1.2013. (engl.)
  5. Službene stranice Vlade Španjolske: "Self-determination poll announced in Catalonia 'is unconstitutional and will not be held', says Mariano Rajoy", 12.12.2013. (engl.)
  6. Eur.Activ.Com "Brussels says an independent Catalonia would need to leave EU", 13.9.2013. (engl.)
  7. "Catalonia Cancels Vote to Secede From Spain, but Calls for Nonbinding Ballot", Raphael Minder za "The New York Times" 14.10.2014.
  8. Eur.Activ.Com "Spain moves to block Catalonia’s independence ‘consultation’", 28.10.2014.
  9. "The 9 November poll in Catalonia", Dr Claire Colomb i Dr Uta Staiger za "European Institute", 13. studenog 2014.
  10. "9N/2014", "Results of the participation process", službene stranice Generaliteta Katalonije, pristupljeno 6. prosinca 2014. god.
  11. "Spanish prosecutors file referendum suit against Catalan leader Mas","Deutsche Welle", 21.studenog 2014. god.
  12. "Not all pro-independence parties are willing to join Catalan President’s shared electoral list", CNA, 26.11.2014.
  13. Stranice EPI - European Partnership for Independence, posjećeno 4.1.2014. (engl.)