Boričevac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Boričevac
Boričevac na karti Hrvatska
Boričevac
Boričevac
Boričevac na zemljovidu Hrvatske
Županija Ličko-senjska
Općina/Grad Donji Lapac
Zemljopisne koordinate 44°33′N 15°58′E / 44.55°N 15.96°E / 44.55; 15.96Koordinate: 44°33′N 15°58′E / 44.55°N 15.96°E / 44.55; 15.96
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 24
Pošta 53250 Donji Lapac
Pozivni broj +385 053
Autooznaka GS
Boricevac 27072012 2 roberta f.jpg

Boričevac je naselje u Ličko–senjskoj županiji.

Smještaj[uredi VE | uredi]

Nalazi se u ličkom Pounju, odnosno istočnom dijelu Like, u općini Donji Lapac. Boričevac je smješten neposredno uz granicu s Bosnom i Hercegovinom. Najbliže susjedno selo je Gornji Lapac, dok je općinsko središte, Donji Lapac, udaljeno nekoliko kilometara na zapadu. Sjeverno je i manji zaseok Mišljenovac. Najbliže naselje u susjednoj Bosni je Kulen Vakuf.

Rijeka Una kraj Kulen Vakufa nedaleko Boričevca

Povijest[uredi VE | uredi]

Od polovice 13. stoljeća postojala je utvrda starohrvatskoga roda Boričević iz plemena Lapčana.

Nakon pada obližnje Ostrovice 1521. dolazi u posjed Turaka.

Čitavo ličko Pounje priključeno je Hrvatskoj 1791. g. mirom u Svištovu zbog čega je muslimansko stanovništvo prešlo u Bosnu, a na njihove napuštene posjede došli su pravoslavci s područja od Bruvna do Zrmanje. Boričevac su naselili Hrvati Bunjevci iz lovinačkog kraja[1] te je on postao najveće naselje s većinskim hrvatskim stanovništvom u ličkom Pounju.[2]

Sagrađena je katolička crkva Rođenja Blažene Djevice Marije 1801., a 1807. osnovana je rimokatolička župa. Turci su 1809. spalili cijelo selo i crkvu. Hrvati su ubrzo ponovo obnovili crkvu i naselje, pučka škola osnovana je 1875. Boričevac u to vrijeme postaje važno križište s carskom ispostavom i karantenom i bilo je najveće naselje s većinskim hrvatskim stanovništvom u ličkom Pounju s oko 1500 stanovnika prije Drugog svjetskog rata, a prema nekim izvorima oko 2300 stanovnika[3], odnosno 2000 stanovnika[4], s manjim okolnim selima.

Na popisu 1931. godine je od 8% hrvatskog stanovništva kotara, 72% je bilo u Boričevcu.[5]

Do pred Drugi svjetski rat, u Boričevcu je živjelo 119 domaćinstava, sve Hrvati uz dvije srpske obitelji, a u bližem i daljem susjedstvu živjeli su i radili i Hrvati i Srbi, boričevačku su osnovnu školu pohađala hrvatska i srpska djeca iz mjesta i okružja.[6] selu je još bila crkva, tri trgovine i nekoliko gostionica. Uži boričevački kraj imao je 10% mješovitih brakova, susjedna sela još i više.

Glavne su gospodarske grane Boričevljanima bile ratarstvo, stočarstvo, kirijanje s kolima i konjima te pečalbarenje u zidarstvu i inin djelatnostima, uglavnom u susjedstvu.

U Boričevačku osnovnu školu zajedno su išla hrvatska i srpska djeca iz okolnih sela. Stoka je zajedno napasana, zajedno su polja obrađivana i sajmeni poslovi obavljani. [7]

Razaranje sela i zločini nad Boričevljanima[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: razaranje Boričevca
Po uspostavi NDH, Srbi iz Lapačkog kraja su podigli pobunu, te su Hrvati iz Boričevca u noći između 1. i 2. kolovoza 1941. g. bili prisiljeni pobjeći u Kulen Vakuf, a 2. kolovoza srpski pobunjenici ušli su u Boričevac, razorili ga, do temelja uništili[8] i pobili preostalo stanovništvo te počinili zločine i u ostalim mjestima u okolici: Brotinja, Poljica, Mišljenovac, Donji i Gornji Lapac.[9] Četnici su 27. srpnja u Brotinju bacili u jamu 38 Hrvata, prezimenom Ivezići. Najmlađi (Jakov) imao je 2, a najstariji (Luka) 82 godine.[10] Za taj zločin nitko nije odgovarao. Dio Srba nosio je četnička obilježja (kokarde), a dio partizanska obilježja (crvene petokrake). Srbi su 6. rujna 1941. napali i Kulen Vakuf te pobili više stotina Hrvata i Muslimana iz Boričevaca.[11][12]

Boričevljani su ubijeni i proganjani, a djecu su im bacali u Dabine jame.[13] Ime sela Boričevca praktično je nestalo sa zemljovida.[13] Preživjeli Boričevljani izbjegli su u bjelovarski kraj.[13]

Izostanak obnove[uredi VE | uredi]

Poslije Drugog svjetskog rata, Hrvatima nije bio dopušten povratak u razoreni Boričevac, a samo mjesto je izbrisano iz popisa naselja SR Hrvatske. Najviše Boričevljana naselilo se u Bjelovar.

U Boričevcu je nastala stočarska farma koja je u međuvremenu zapuštena[14], a 2002. g. ponovno obnovljena[15] i proizvodnja djetelinskih travnih smjesa.

Boričevac nakon 1991. g.[uredi VE | uredi]

Nakon vojno-redarstvene akcije Oluja u kolovozu 1995. g., Boričevac, kao i cijela Lika oslobođeni su od velikosrpskog režima kojeg su na velikom dijelu Hrvatske uspostavili pobunjeni lokalni Srbi potpomognuti političkom vlasti iz Beograda.

Na blagdan zaštitnice župe, Male Gospe, 8. rujna. 1996. g. u Boričevcu se, nakon 55 godina izgnanstva, okupilo premo 500 Boričevljana. Nakon mise pred razorenom crkvom, održana je osnivačka sjednica Zavičajnog društva s odlukom o obnovi crkve.[16][17] Za obnovu crkve Vlada Republike Hrvatske odvojila je 1 400 000 kuna.[18] Obnova je počela 2007. g.[19] i još uvijek traje.

Nakon dugogodišnjeg traganja za zemljišnjim knjigama, one su tek 2010. godine pronađene, a time će se omogućiti zaštita prava vlasništva od nezakonitog prisvajanja, odnosno zaštita posjeda, te planska obnova sela.[20]

Demografija[uredi VE | uredi]

Boričevac kao samostalno naseljeno mjesto postoji od popisa stanovništva 2001. godine, kada je popisano 24 stanovnika.[21]

Pregled pučanstva po godinama[22]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001
708 879 702 787 800 788 763 788 11 42 41 41 83 33 24

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

  • Kamilo Blagaić, hrv. pjesnik, mikolog amater, skupljač hrv. narodnih pjesama

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

  • Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije (Mala Gospa) izgrađena je 1807. g. na mjestu dotadašnje drvene crkvice u istoimenoj župi koja je osnovana 6 godina ranije. Nakon turskog razaranja 1809. g. nova crkva je dovršena tek 1844. g.

Udruženja[uredi VE | uredi]

Izgnani mještani i njihovi potomci osnovali su Udrugu ličana župe Boričevac sa sjedištem u Bjelovaru, a koja promiče obnovu sela i povratak mještana.[23]

Fotogalerija[uredi VE | uredi]

Izvor[uredi VE | uredi]

  • CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]