Boris Papandopulo
Izvor: Wikipedija
| Boris Papandopulo | |
|---|---|
|
|
|
| Datum rođenja | 25. veljače 1906. |
| Datum smrti | 16. listopada 1991. |
|
|
|
| Poznatija djela | Hrvatska misa Muka gospodina našega Isukrsta Teuta |
Boris Papandopulo (Honnef na Rajni, 25. veljače 1906. - Zagreb, 16. listopada 1991.), hrvatski skladatelj i dirigent; sin operne pjevačice Maje Strozzi-Pečić i oca grčkog plemenitaša Konstantina Papandopula.
Sadržaj |
Životopis [uredi]
Kompoziciju je studirao u Zagrebu, a dirigiranje u Beču. Bio je zborovođa Kola u Šibeniku i Zvonimira u Splitu, te ravnatelj opere HNK i dirigent simfonijskog orkestra Hrvatskoga radija, ravnatelj opere u Rijeci, dirigent opere u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Autor je jednog od najvećih (oko 440 djela) opusa u hrvatskoj glazbi.
Ravnao je Tamburaškim orkestrom HRT-a.[1]
Djela [uredi]
- Opere:
- "Sunčanica" (libreto: Marko Soljačić, temeljem Sunčanice Šiška Gundulića i Osmana Ivana Gundulića),
- "Amfitrion",
- "Rona".
- Baleti:
- "Zlato",
- "Teuta",
- "Kraljevo",
-
- ostala djela
-
- "Istarske freske",
- "Marulova pisan",
- "Muka gospodina našega Isukrsta",
- "Hrvatska misa u d-molu op.86"
- "Podnevna simfonija",
- Osam studija,
- Osorski requiem,
- Klarinetski kvintet.
- Kantata "Himna suncu" (Praizvedena: 25. studenog 2010.)
Zanimljivosti [uredi]
- Grad Zagreb je u godini 2008. u spomen na skladatelja i dirigenta imenovao ulicu u naselju Sopnica - Jelkovec (Sesvete).
Poveznice [uredi]
Izvor [uredi]
- ↑ Hrvatsko slovo, Iz dana u dan - subota, 22. listopada - 70 godina Tamburaškog orkestra, str. 2, 28. listopada 2001. (HINA/HS)
|
|||||||||||