Bosansko Grahovo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "Grahovo" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Grahovo (razdvojba).
Bosansko Grahovo
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996-2007).svg Federacija BiH
Županija Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Hercegbosanska županija
Vlast
 - Gradonačelnik Uroš Makić (Savez nezavisnih socijaldemokrata)
Površina
 - Općina 780 km²
Visina 827 m.n.v.
Stanovništvo (1991.)
 - Grad 2.096
 - Urbano područje 8.311 (općina)
 - Urbana gustoća 3 st./km²
Poštanski broj 80270
Pozivni broj (+387) 034
Službena stranica www.bosanskograhovo.ba
Zemljovid
Položaj općine Bosansko Grahovo u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Bosansko Grahovo u Bosni i Hercegovini

Bosansko Grahovo, grad i središte istoimene općine u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Bosansko Grahovo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bosansko Grahovo imala je 8.311 stanovnika, raspoređenih u 35 naselja.

Stanovništvo općine Bosansko Grahovo
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 7.888 (94,91%) 7.739 (85,68%) 10.100 (95,68%)
Hrvati 226 (2,71%) 264 (2,92%) 364 (3,44%)
Muslimani 12 (0,14%) 5 (0,05%) 14 (0,13%)
Jugoslaveni 135 (1,62%) 952 (10,54%) 37 (0,35%)
ostali i nepoznato 50 (0,60%) 72 (0,79%) 40 (0,37%)
ukupno 8.311 9.032 10.555

Bosansko Grahovo (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Bosansko Grahovo
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 1.999 (95,37%) 1.358 (84,76%) 1.167 (94,95%)
Hrvati 14 (0,66%) 26 (1,62%) 25 (2,03%)
Muslimani 6 (0,28%) 4 (0,24%) 11 (0,89%)
Jugoslaveni 61 (2,91%) 193 (12,04%) 18 (1,46%)
ostali i nepoznato 16 (0,76%) 21 (1,31%) 8 (0,65%)
ukupno 2.096 1.602 1.229

Demografska povijest[uredi VE | uredi]

Prije Drugog svjetskog rata, Bosanskograhovski srez, po popisu iz 1931. godine, imao je 26.118 stanovnika i to pravoslavnih - 24.644 (94,35%), katolika - 1.419 (5,43%) i muslimana - 48 (0,18%), 7 (0,04%) je bilo ostalih vjeroispovijedi.

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Bastasi, Bosansko Grahovo, Crnac, Crni Lug, Donje Peulje, Donji Kazanci, Donji Tiškovac, Duler, Gornje Peulje, Gornji Kazanci, Grkovci, Isjek, Jaruga, Kesići, Korita, Luka, Maleševci, Malo Tičevo, Marinkovci, Mračaj, Nuglašica, Obljaj, Pečenci, Peći, Preodac, Pržine, Radlovići, Resanovci, Stožišta, Ugarci, Uništa, Veliko Tičevo, Vidovići, Zaseok i Zebe.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Bosansko Grahovo (Salvia) spominje se kao mjesto na rimskom putu a to je druga cesta iz Salone koja je išla na Bosansko Grahovo|Grahovo (Salvia), Resanovce, Donji Unac, Petrovac, Hum Kokoruš (Sarnade), odatle na sjever lijevom obalom Sane na Prijedor (Ad Pretorivm?) i Boćim kod Dubice za Sisak.

U vrijeme hrvatskih narodnih vladara osnovana je Kninska biskupija (1035.-1042.). U njezinu sastavu bio je Lapački arhiđakonat. Lapački arhiđakonat je obuhvaćao cijelo lapačko pleme, kojemu je središte bilo na hrvatskoj strani u Donjem Lapcu, gdje se 1183.. spominje crkva sv. Ivana Krstitelja, a dopirao je sve do istočne granice kninske biskupije. Taj kraj kao i gornji Unac naselili su sjeverni ogranci plemena Svačića. Isto pleme Svačića živjelo je na području južnog, kninskog arhiđakonata, do Grahova i dalje do Livanjskog polja.

S dolaskom Osmanlijske vlasti stalno mjesto boravka domaćeg hrvatskog puka u ovom području koje je pripadalo vojnoj krajini ili turskoj upravi postalo je nestabilno. Mnogi su selili u sigurnija mjesta uz obalu i pod mletačku vlast, a oni koji su ostajali trpjeli su promjene kolonijalnog sustava i mentaliteta, te naseljenja "Vlaha" koji su bili i katoličke vjere. Na njihovo postojanje upućuje niz zanimljivih dokumenata iz 18. stoljeća.

Od velikog značaja za Grahovo i Grahovsko polje s njegovim stanovništvom imali su agrarni ustanci iz polovice devetnaestog stoljeća. Već 1860. godine u kupreškom kraju djeluje emisar srpske vlade Nikola Okanović, rođeni Bosanac i tu ostaje do svoje smrti 1864. godine. On je pripremao ustaničke čete na Kupresu, u Prologu i u Grahovu , te su 1869. godine stigli i posebne četovođe u te krajeve. Tada nije došlo ni do kakvih posebnih ustanaka jer je srpska vlada smatrala to preuranjenim.

Ne dugo iza toga došli su istaknuti srpski agitatori arhimandrit Nićifor Dučić i sarajevski trgovac Bogoljub Petranović koji podiže ustanak novih četa za Kupres, Grahovo, Prolog i Grab - klanac prema Dalmaciji. U tu svrhu nastojalo se predobiti i muslimane protiv Osmanlija i katolike preko franjevaca, da idu za osnutkom srpsko-hrvatske države. Ovi su ustanci u krvi ugušeni, a ni dalje se nije poštivala Seferska naredba od 12. rujna 1859. godine o agrarnim odnosima u Bosni nezadovoljstvo i bijes kršćanske raje i dalje je tinjao prijeteći da se pretvori u ustanak. U tom pravcu stizale su sugestije i pozivi iz slobodne kneževine Srbije vrlo aktivne u Bosni sve do ubojstva kneza Mihajla (1868), a iz Hrvatske, jer je 1848. god. ban Josip Jelačić ukinuo kmetstvo, dolazili su poticaji da se to agrarno pitanje riješi miroljubivim zakonskim putem. To su stajalište zauzeli fra Martin Nedić i Šunjić nastojeći izbjeći prolijevanje krvi, dok je fra Ivan Franjo Jukić bio za oružani ustanak.

Da se zaključiti da ne samo u 17. stoljeću nego i kasnije , katolički "Vlasi" dolaze iz Dalmacije i Like sa svojom stokom na planine zapadne Bosne, Šator i druge, a prate ih kapelani franjevci, te njima imamo zahvaliti obnovljena katolička naselja na području Glamoča i Grahova.

Za vrijeme četničkog ustanka 27. srpnja 1941. mjesni su Hrvati gotovo u potpunosti zatrti u pokolju kojeg su srpski ustanici počinili u Bosanskom Grahovu i okolnim selima Obljaju, Luci, Koritima, Ugarcima i Crnom Lugu. Srpski ustanici su opljačkali i spalili sve hrvatske kuće. Pritom valja navesti da je samo 10% Hrvata iz Bosanskog Grahova i okolice bilo u ustaškom pokretu, dok su ostali bili nenaoružani civili [1].

Hrvati su se pokušali vratiti u to selo nakon uvjeravanja od talijanskih okupacijskih vlastiju, no četnici predvođeni Brankom Bogunovićem su to spriječili. Prema prema izvješću Župske redarstvene oblasti Knin od 13. studenog 1941., za četničkog vođu piše da "prijeti i danomice ubija i kolje hrvatski narod, sve dotle dok ne ubije do zadnjega Hrvata, jer da u njegovom kraju ne smije biti živo ni jedno hrvatsko lice."[1].

Prije rata je u župi Bosansko Grahovo živjelo više od 1000 Hrvata, a nakon rata je župa, koja je osnovana 1863. godine, u potpunosti nestala [1].

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Gavrilo Princip, atentator, pripadnik organizacije "Mlade Bosne"

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Vjesnik Grahovo i Drvar ostali bez Hrvata, 8. listopada 1999.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Bosansko Grahovo koji govori o bosanskohercegovačkoj općini: Bosansko Grahovo treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.