Bosna i Hercegovina pod Ilirima
Ovaj članak je dio niza o |
| Stari vijek |
|
|
| Srednji vijek |
|
|
| Novi vijek |
|
|
| BiH (1918.-1992.) |
|
|
| Suvremena BiH |
|
|
Područje današnje Bosne i Hercegovine je naseljeno od doba Neolita. U brončano doba, neolitsko stanovništvo su zamijenili Iliri, narod koji je govorio zajednički indoeuropski jezik. Oni su Bosni dali trajno kulturno, etničko i političko obilježje. Oni se javljaju kao nosioci tehnike obrade metala u okviru halštatske kulture. Njihovu kompaktnost razbio je dolazak Slavena na ove prostore u 7. stoljeću poslije Krista.
Sadržaj |
[uredi] Ilirska plemena u Bosni i Hercegovini
Bosnu su naseljavala najpoznatija i najjajča ilirska plemena. Jedno od njihovih glavnih središta nalazilo se na Glasincu nedaleko od Sarajeva. Treba napomenuti nekoliko ilirskih plemena na području današnje Bosne i Hercegovine. Dalmati, od kojih je nastala riječ Dalmacija, su živjeli širom zapadne Bosne, dok su u srednjoj Bosni bili Dezitijati. Istočnu Bosnu su naseljavali Autarijati. Liburni su živjeli u sjeverozapadnoj Bosni i bili su čuveni pljačkaši (u Hrvatskoj su se prostirali uz sjeverni dio priobalja). Sjevernu su Bosnu nastanjivali Mezeji. Ardani su živjeli južno od Liburna, a Antiari su živjeli još dalje prema jugu. Druga ilirska plemena koje treba pomenuti su Labodi i Daorsi. Migracije Kelta u četvrtom i trećem stoljeću prije Krista su izbacile mnoga ilirska plemena sa bivših područja. Ipak, neka keltska i ilirska plemena su se miješali, kao što su Skordisci, mješovito ilirsko-keltsko pleme iz sjeveroistočne Bosne. U Bosanskoj krajini su živjeli Japodi. Južnu dio Bosne i Hercegovinu nastanjivali su Ardijejci i Daorsi, koji su kovali i svoj vlastiti novac. Ostaci drevnog grada Daorsa, poznatog kao Daorson još uvijek se mogu vidjeti u Ošaniću kod Stoca.
[uredi] Život i kultura Ilira
Iliri su naselili u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine, prvobitno kao stočari, gdje u gradinama i tumulima ostavljaju bogate tragove svoje kulture: Glasinac, Sanski Most, Jezerine itd.
Brojna arheološka iskapanja širom Bosne govore da su se ilirska plemena po Bosni bavila poljoprivredom i to stočarstvom (uzgoj ovaca i koza), a plemena koja su živjela u ravničarskim krajevima ratarstvom. Primorski Iliri i oni koji su živjeli uz plovne rijeke bili su poznati u antičkom svijetu po brodogradnji i pomorstvu, a privredu su pretežno zasnivali na ribolovu.
Kako su Iliri bili vrsni ratnici, nosioci napredne kulture i tvorci novog društvenog poretka, to je dovelo do stvaranja prvih političkih organizacija na njihovom prostoru, iz kojih su potom nastale prve države (Ilirska kraljevina). To se dogodilo razvijanjem proizvodnih odnosa i trgovine sa susjedima koja potiče društvenu diferencijaciju među ilirskim plemenima zbog koje u 3. stoljeću prije Krista vojna demokracija plemenskih saveza prerasta u patrijarhalnu monarhiju. Privredni i politički uspon Ilira veže se za period od 10 do 1 st. prije Krista. Kako je Bosna bila izuzetno bogata zlatom, srebrom, bakrom, željezom itd., Iliri sa ovog područja stekli su znatnu prednost u odnosu na svoje susjede, pa je to razlog da se Bosna i Hercegovina smatra njihovom centralnom kulturnom i političkom zonom. Najpoznatija sjedišta ilirske kulture su bili u okolici Sarajeva, na Zlatištu i Soukbunaru, te kod Bihaća i Stoca.
Povijesni zapisi grčkih i rimskih povjesničara, kao i arheoloska nalazišta širom Bosne pružaju mnoštvo informacija o načinu na koji su Bosanski starosjedioci Iliri ratovali u pretpovijesno doba i kako su bili naoruzani. Radionice za izradu oružja su smještene većinom u Srednjoj i Zapadnoj Bosni, gdje se i nalaze bogata nalazišta bakra i željeza, a nalazile su se u sklopu naselja na gradinama. Bosanski starosjedioci Iliri su podizali svoja naselja na strmim uzvisinama koja su bila utvrđena bedemima, a ulaz je bio zaštićen kulama. Od rimskih povjesničara doznajemo, npr. o ilirskoj tvrdjavi Delminium, koja se nalazila na brdu iznad današnjeg Tomislavgrada (Duvna), a koje je sa velikom mukom, poslije duge borbe, bilo osvojeno od strane rimskih vojnika.
[uredi] Doticaj s Grcima
Tokom prvog milenija prije Krista za bosanskohercegovačke Ilire desila su se tri velika dogadjaja koja su odredila njihovu daljnju sudbinu: dodir s Grcima, dolazak Kelta i na kraju prodor Rimljana. Od 7. st. pr.Kr. počinju kontakti sa Grcima čime se uspostavljaju obostrane kulturne i trgovačke veze. Te veze su se održavale preko njezinih raznih kolonija od kojih je većina bila na obali, a neke od njih su bili Apolonija, Drač i Narona na ušću Neretve. To je za Ilire imalo veliki značaj jer su ih Grci uveli u civilizacijske tokove. Kao posljedica uticaja grčke kulture, Iliri počinju kovati novac, počinju koristiti pismo, od njih preuzimaju savršeniji oblik društvene organizacije i druge tekovine visoke helenske kulture. Iz tog vremena potječu i prvi pisani podaci o zemlji u kojoj žive Iliri i njenim stanovnicima. Ipak prve tri stotine godina boravka Ilira na području Bosne ovijeno je tajnom, a da manja plemena u 7. stoljeću pr.Kr. pacificiraju Heleni zaključuje se po odsustvu oružja u grobovima. Istraživanja kod Trebinja gdje se u grobnicama Ilira nalaze materijali iz Grčke i drugih djelova svijeta dokazuju da je ilirska kultura prvenstveno trgovina bilo vrlo dobro razvijena. Ipak, druga ilirska plemena opstaju kao snažne vojne družine, koje su ratovale protiv Filipa i Aleksandra Makedonskog.
[uredi] Dolazak Kelta i mješanje s Ilirima
Drugi važan događaj za Ilire veže se za prodor Kelta iz današnje Francuske i sjeverne Italije. Njihov prodor na Balkan u 4. i 3. stoljeću prije Krista doveo je do velikog pomicanja tamošnjih ilirskih plemena. Iz srednje Bosne potisnuli su Autarijate koji su se uputili u istočnu Hercegovinu i današnju Crnu Goru. Od njih potječe naziv rijeke Tare. Pleme Ardijejaca, koje je naseljavalo gornji tok Neretve, pomiče se niz Neretvu i nastanjuju dijelove južne Hercegovine i dijelove primorja od ušća Neretve do Boke Kotorske. Tu su kasnije osnovali kraljevstvo koje je dugo predstavljalo bitan politički faktor na srednjem Jadranu.
[uredi] Borbe Ilira s Rimljanima
Oko 230. prije Krista na području Crne Gore nastaje prva ilirska država pod kraljem Agronom. Vrlo se brzo stvaraju političke i trgovačke veze između Italije i Ilira u Bosni i Hercegovini. U isto vrijeme kad je Rim pobijedio Kartagu i zagospodario Sredozemljem , ilirski gusari kraljice Teute, Agronove žene, pljačkaju po Jadranskom i Jonskom moru. Zbog toga i zbog rimske ekspanzonističke politike dolazi 229. pr.Kr. do prvog rata protiv Ilira.
Tada počinje novo razdoblje u povijesti Ilira čime je počeo stopedesetogodišnji sukob protiv Rimljana nakon kojeg Iliri bivaju pokoreni ( 1. st. pr.Kr.). To je predstavljalo veliku prekretnicu za Ilire u njihovom životu, a pod rimskom vlašću ostali su duže od 500 godina. Kroz to vrijeme dijelili su sudbinu s pokorenim narodima u Rimskom carstvu . Prvi sukobi Ilira i Rimskog carstva su se dogodili 229. pr.Kr. U Ilirskim ratovima koji su trajali do 219. pr.Kr., Iliri su izgubili dolinu Neretvu. Rimljani su se zatim utvrdili na ilirskoj obali Jadranskog mora. Rimski pisani izvori spominju da su ilirska plemena bila vrlo ratoborna. Već 171. pr.Kr. Japodi vode rat protiv Rima. Rimljani su ovim područjem zavladali tek 168. pr.Kr. nakon pobjede na kraljem Gencijem. U narednih 200 godina, brojne su bune i ustanci Ilira koji su pod rimskom upravom. Najveći otpor je pružalo pleme Dalmata u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine koje je pokorio tek August posljednjih godina prije naše ere. Prema mnogim izvorima, i sam naziv Bosna potiče od ilirske riječi "Bosona", neki ovaj naziv dovode i u vezu sa imenom čuvenog vođe posljednjeg ilirskog oružanog otpora rimskom osvajaču, poznatog pod imenom Baton. Pored Ilira u Bosni u vrijeme najezde Rimljana, žive i Kelti, koji se s vremenom potpuno pomješaju sa Ilirima. U drugom i prvom stoljeću pr.Kr. Rimljani prodiru duboko u središnju Bosnu, gdje konstantno ratuju protiv ratobornih Ilira.
Najveća pobuna Ilira protiv Rimljana se dogodila 6. godine pr.Kr. i trajala je četiri godine. Veliki Ilirski ustanak (6. - 9.) zahvatio je i Bosnu i Hercegovinu, a središte pobune je bilo u okolici Vareša i Vranduka, a vođe ove pobune su bili već navedeni Baton,iz plemena Dezidijata, te Pinez, kralj Breuka. Ova pobuna je prerasla u sveoći ilirski sukob protiv Rimljana, te je zabilježena izjava, koju je rimski car Oktavijan izrekao u rimskom Senatu, kada je rekao:"Pobunjenici kreću na Rim!".
Da bi ugušili pobunu, Rimljani su bili primorani angažirati 15 legija vojske, od ukupno 25 koliko su ih tada imali. Naposljetku i sam vođa pobune Baton biva zarobljen, a kada su ga pitali zašto je podigao pobunu, odgovorio: "Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove...". Zadivljen njegovom mudrošću i hrabrošću, rimski car ga nije dao pogubiti, kako je to bilo uobičajeno, nego ga je zadržao u Rimu. Naime, dio je pobunjenika kraj Vranduka, svjesni da će izgubiti bitku protiv Rimljana, odlučuju se ne predati, nego su žene i djeca skakali u vatru zapaljenog grada, a muškarci su se međusobno izboli mačevima, naočigled zapanjenih i zadivljenih rimskih vojnika. Poslije ove pobune i dalje su postojali sukobi između Ilira i Rimljana širom Bosne, a zadnja je pobuna protiv rimskih osvajača bila ugušena 9. godine.
Tako za vrijeme cara Tiberija, sva ilirska područja konačno prelaze pod rimsku upravu. Rim je već tokom osvajanja na ovaj prostor doveo veliki broj vojnih jedinica. Za njima su došli trgovci, robovi, zanatlije i dr. Mnogi od njih su se ovdje nastanili, a o tome svjedoče brojni nadgrobni spomenici na kojima se skoro uvijek navodi etnička pripadnost umrlog. Tako saznajemo da su pored Ilira na ovom prostoru živjeli i Rimljani, Gali, Germani, Egipćani, Sirijci, Iranci i dr. Iliri su za vrijeme rimske okupacije uglavnom živjeli na selima i nisu se puno miješali sa došljacima. Mali broj Ilira je prihvatio rimsku civilizaciju. Cijelo područje Bosne biva čvrsto pod kontrolom Rimljana, koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrežu puteva širom Bosne. Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje, a i za prijevoz zlata, srebra i olova koji se vadili iz rudnika koje su Rimljani otvarali po cijeloj Bosni.
