Bradfordov zakon

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Bradfordov zakon je termin, kojeg je prvobitno opisao Samuel C. Bradford 1934. godine, koji procjenjuje eksponencijalno padanje prinosa za proširenje pretrage referenci u znanstvenim časopisima. Jedna formulacija je ta da ako su znanstveni časopisi svrstani u niz prema opadajućoj produktivnosti članaka o određenom predmetu, oni se mogu podijeliti na nukleus periodike prvenstveno posvećen tom predmetu i na nekoliko grupa ili zona što sadržavaju isti broj članaka kao i nukleus, a pritom će broj časopisa u nukleusu i u zonama što slijede biti u omjeru 1:n:n².

U mnogim disciplinama, ovaj termin se zove „Paretova distribucija“. Kao praktični primjer, pretpostavimo da istraživač ima 5 osnovnih znanstvenih časopisa za svoj predmet. Pretpostavimo da u mjesecu ima 12 relevantnih članaka u tim časopisima. Pretpostavimo nadalje da kako bi se našlo još jedan tucet relevantnih članaka, istraživač će morati naći dodatnih 10 časopisa. Istraživačev Bradford faktor bm je 2 (tj 10/5). Nakon pregleda u 5,10,20,40... časopisa, većina istraživača će brzo zaključiti da ima malo smisla tražiti dalje.

Različiti istraživači imaju različite brojeve ključnih časopisa i različite Bradfordove faktore. Termin se vrlo dobro drži kroz mnoge predmete i može biti osnovni termin za ljudske interakcije u društvenim sustavima. Kao Zipov zakon, na koji se odnosi, nema dobrog objašnjenja zašto funkcionira. Znajući da funkcionira je veoma korisno za knjižničare. Što znači da je za svaku specijalnost dovoljno da se identificiraju „temeljne publikacije“ na tom području i zaliha istih. Vrlo rijetko će istraživači trebati tražiti izvan tog seta koji je postavljen.

Međutim, učinak je daleko veći. Oružan idejom i ispiriran poznatim člankom Vannevara Busha, „As we may think“, Eugene Garfield je na institutu „ Institute for Scientific Information“ 1960-tih preuzeo razvoj sveobuhvatnog indeksa o tome kako propagirati znanstveno mišljenje. Stvaranje njegovog indeksa „Science Citation Index“ je imalo učinka u olakšavanju točnog identificiranja što su znanstvenici doprinjeli znanosti a da je imalo utjecaja i u kojim časopisima se ta znanost pojavila. Također je uzrokovano otkriće, koje neki nisu očekivali, da nekoliko časopisa kao što su „Nature“ i „ Znanost“ su postali temelj za „hard science“. Isti učinak nije se desio kod humanističkih i društvenih znanosti, moguće je zato jer je mnogo teže ustanoviti objektivnu istinu ili jer je upotreba literature u tim poljima više raširena sa manjim naglaskom na časopisima.

Rezultat ovoga je pritisak na znastvenike da sve objavljuju u najboljim časopisima i pritisak na sveučilišta da omoguće pristup temeljnom skupu časopisa.

Bradfordov zakon je također poznat kao Bradfordov zakon raspršenja i Bradfordova distribucija. Taj zakon ili distribucija u bibliometriji može biti primjijenjena na World Wide Webu.

Raspršenje[uredi VE | uredi]

Hjørland i Nicolaisen (2005, p. 103) su identificirali tri vrste raspršivanja:

1)Leksičko raspršivanje – raspršenje riječi u tekstu i u zbirkama tekstova.
2)Semantičko raspršivanje – raspršenje koncepata u tekstovima i u zbirkama tekstova
3)Subjektivno raspršivanje – raspršenje predmeta korisnog za zadane zadatke i probleme

Otkrili su da literatura za Bradfordov zakon (uključujući i Bradfordove vlastite članke) je nejasna u odnosu kako se raspršenje zapravo mjeri.


Povezani zakoni i distribucije[uredi VE | uredi]


Izvori[uredi VE | uredi]

1. ^ Black, Paul E. (2004-12-12). "Bradford's law, in Dictionary of Algorithms and Data Structures". U.S. National Institute of Standards and Technology. http://www.nist.gov/dads/HTML/bradfordsLaw.html. Retrieved on 2007-10-24.
2. ^ Turnbull, Don (1997). Bibliometrics and the World Wide Web. University of Toronto Technical Report. http://www.ischool.utexas.edu/~donturn/research/bibweb.html. Retrieved on 2007-07-05.
• Bradford, S.C. "Sources of Information on Specific Subjects". Engineering: An Illustrated Weekly Journal (London), 137, 1934 (26 January), pages 85-86. Reprinted as:
• Bradford, S.C. “Sources of information on specific subjects”. J. Information Science, 10:4, 1985 (October), pages 173 - 180.[1]
• Hjørland, B. & Nicolaisen, J. (2005). Bradford's law of scattering: ambiguities in the concept of "subject". Proceedings of the 5th International Conference on Conceptions of Library and Information Science: 96-106
• Nicolaisen, J. & Hjørland, B. (2007). Practical potentials of Bradford's law: A critical examination of the received view. Journal of Documentation, 63(3): 359-377. Available at: http://dlist.sir.arizona.edu/2123/