Branislav Ivanović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Branislav Ivanović
Branislav Ivanović.jpg
Osobne informacije
Puno ime Branislav Ivanović
Rođen 22. veljače 1984.
Visina 188 cm
Klub
Trenutačni klub Chelsea
Broj 2
Pozicija Desni bek
Centralni branič
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2001. - 2002.
2002. - 2003.
2003. - 2006.
2006. - 2008.
2008. -
Remont Čačak
Srem
OFK Beograd
Lokomotiv Moskva
Chelsea
0013 000(0)
0019 000(2)
0055 000(5)
0054 000(5)
0141 00(13)
Reprezentativna karijera
2003. - 2007.
2005. -
SiCG do 21
Flag of Serbia.svg Srbija
0038 000(4)
0061 000(7)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 4. srpnja 2013.

Branislav Ivanović (srp. Бранислав Ивановић; Srijemska Mitrovica, 22. veljače 1984.) srbijanski je nogometni reprezentativac i trenutačno igrač engleskog Chelsea. Igra na poziciji obrambenoga igrača gdje može igrati na više pozicija, a dobro se može snaći i kao povučeni vezni igrač.[1]

Počeci[uredi VE | uredi]

Branislavovi roditelji, Rade i Slavica također su nekad bili športaši, tako da se i on opredijelio za šport. Započeo je u omladinskom pogonu lokalnog FK "Srem", u kojem je i njegov otac također igrao. Kasnije Ivanović počinje igrati u seniorskoj momčadi kluba, kako u obrani tako i u veznom redu.

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Srbija[uredi VE | uredi]

Svoju profesionalnu karijeru, Branislav Ivanović započeo je u lokalnom FK Sremu i Remontu iz Čačka. U prosincu [2003.], tijekom zimskog transfernog roka, kupuje ga OFK Beograd.

Lokomotiv Moskva[uredi VE | uredi]

Nakon tri godine u srpskom prvenstvu, Ivanović u siječnju 2006. potpisuje za ruski Lokomotiv iz Moskve. Trener kluba bio je Ivanovićev sunarodnjak Slavoljub Muslin, te je zbog toga tada 22-godišnji igrač u prvoj sezoni nastupio u 28 prvenstvenih utakmica, postigavši pritom dva pogotka. Te sezone zaradio je i pet žutih kartona. Tijekom cijele sezone bio je zamijenjen svega dva puta. Bio je bitan čimbenik kluba koji se te sezone žestoko borio za naslov prvaka te je klub tek pred kraj prvenstva ispao iz igre. Međutim klub je 2007. osvojio ruski kup. Tijekom karijere u Rusiji izborio se za standardno mjesto u nacionalnoj reprezentaciji.

Chelsea[uredi VE | uredi]

Statistika[uredi VE | uredi]

Flag of England.svg Engleska
Sezona Utakmica Golova Žut. karton Crv. karton
2007./08. 1 0 0 0
2008./09. 16 0 2 0
2009./10. 28 1 6 0
2007./08.[uredi VE | uredi]

Dana 15. siječnja 2008. Chelsea potvrđuje dogovorene uvjete kupnje Branimira Ivanovića iz moskovskog Lokomotiva. Tako je Chelsea uspio dovesti igrača za kojeg su veoma zainteresirani bili Ajax, AC Milan, Inter Milan i Juventus.[2] Iako iznos transfera nije otkriven, špekulira se o iznosu od 9 mil. GBP.[3] Lokomotiv Moskva izjavio je da je vrijednost transfera bila 9,7 mil. GBP (13 mil. eura). Prema izvještaju kluba radi se o najvećem transferu u ruskoj nogometnoj povijesti.[4] Ivanović je sljedeći dan potpisao ugovor na 3,5 godine. Igraču je dan dres s brojem 2.[5]

Iako je doveden za velik novac, Ivanović nije nastupao za prvu momčad u sezoni 2007./08., dok je klub vodio Izraelac Avram Grant. Razlog tome bio je nedostatak igračeve fizičke spreme, budući da je rusko prvenstvo završilo nekoliko mjeseci prije Ivanovićeva potpisivanja ugovora za londonski klub. Međutim igrač je izborio jedan nastup za prvu i dva nastupa za rezervnu momčad.

2008./09.[uredi VE | uredi]

Tijekom ljetne stanke 2008. godine, Ivanovića se povezivalo s AC Milanom i Juventusom. Međutim novi trener, Brazilac Luiz Felipe Scolari, igraču je rekao da računa na njega te je Ivanović ostao u klubu.

Nakon više od osam mjeseci postao je standardni igrač Chelseaja. Prvu utakmicu kao standardni igrač odigrao je 24. rujna 2008. u utakmici Carling Cupa protiv Portsmoutha. U Premijer ligi je "debitirao" protiv Aston Ville, 5. listopada, gdje je Chelsea pobijedio s 2:0. U prvom dijelu sezone 2008./09. odigrao je 9 utakmica pod Scolarijevim vodstvom. Tijekom zimskog transfernog roka 2009., Ivanovića je htjela kupiti Fiorentina. 27. siječnja igračev agent Vlado Borozan potvrdio je da su u tijeku pregovori s klubom,[6] međutim 1. veljače igračev je menadžer Ernesto Broseti, rekao da je Chelsea spreman prodati igrača, no on će najvjerojatnije ostati u Londonu,[7] što se u konačnici i dogodilo.

Chelsea je smijenio postojećeg trenera, te doveo Nizozemca Guusa Hiddinka. Prvu je utakmicu pod njegovim vodstvom Ivanović odigrao 4. travnja protiv Newcastle Uniteda. To je bila prva Ivanovićeva prvenstvena utakmica nakon tri mjeseca. Vjerojatno je toj trenerovoj odluci "kumovao" Ivanovićev reprezentativni pogodak Rumunjskoj, u kvalifikacijama za Mundijal 2010., svega nekoliko dana ranije.

Prvi gol za Chelsea postigao je u prvoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka na gostavanju kod Liverpoola, na Anfield Roadu. Kasnije je postigao i drugi gol, koji je kao i prvi, postignut glavom iz kornera. Ta dva gola pokazala su se ključnim ne samo za 3:1 pobjedu, nego i za nastavak kluba u natjecanju. Također, ti zgodici Ivanoviću su osigurali kod Hiddinka startno mjesto u momčadi. Zbog toga je igrač ubrzo postao miljenik navijača, koji su mu dali nadimak Branislav "dva pogotka" Ivanović. Međutim, Hiddink je igrača ostavio na klupi do ostatka sezone, nakon prve utakmice polufinala Lige prvaka protiv Barcelona. Tako Ivanović nije igrao u kontroverznom uzvratu u Kataloniji.

2009./10.[uredi VE | uredi]

Na otvaranju prvenstva, Ivanović je nastupio u početnom sastavu koji se protiv tadašnjih prvaka Manchester Uniteda natjecao u finalu Community Shielda. Igrač je na poluvremenu zamijenjen, te umjesto njega u igru ulazi José Bosingwa. Chelsea je osvojio Community Shield, nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca (4:1).[8]

Sredinom kolovoza 2009., Ivanović je protiv Sunderlanda odigrao prvu prvenstvenu utakmicu u novoj sezoni. Utakmica je završena pobjedom Chelseaja od 3:1, a pogotke su postigli Michael Ballack, Frank Lampard i Deco.[9] U rujnu iste godine igrač je prvi puta u sezoni nastupio u Ligi prvaka, protiv Porta, kao zamjena za Joséa Bosingwu, koji je bio prvi izbor kluba na poziciji desnog beka. Prvi pogodak u novoj prvenstvenoj sezoni ostvario je iz jedanaesterca protiv Bolton Wanderersa, 31. listopada 2009. Chelsea je na toj gostujućoj utakmici pobijedio s 4:0. Budući da je njegov glavni konkurent u obrani, José Bosingwa ozlijedio koljeno u listopadu 2009. Ivanović se pokazao kao prvi izbor kluba u obrani.

Iako je za Chelsea igrao mnogo više neko proteklih sezona, Ivanovića se i dalje povezivalo s mnogim europskim momčadima. 22. prosinca 2009., tjedan dana prije nego što se otvorio zimski prijelaznni rok, visoko tiražne španjolske sportske novine MARCA objavile su kako Real Madrid želi dovesti Ivanovića kao zamjenu za ozlijeđenog centralnog braniča.[10] Ta vijest imala je veliku vjerodostojnost, budući da je MARCA usko povezana s Realom. Nastavkom sezone 2009./10., Ivanović je ostao u Chelseaju, odnosno u njegovoj prvoj momčadi. U nokaut fazi Lige prvaka protiv Inter Milana, Ivanović je asistirao suigraču Salomonu Kalou, koji je nakon toga postigao pogodak.

Kao veliku čast, igrač je završetkom sezone 2009./10. uvršten u idealnu momčad FA Premijer lige, na poziciji desnog beka.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

U21 sastav[uredi VE | uredi]

Ivanović je za U21 momčad tadašnje Srbije i Crne Gore debitirao 15. prosinca 2003. u Ohridu, na utakmici protiv vršnjaka iz Makedonije. Mladi reprezentativci SiCG pobijedili su s rezultatom od 4:1. U drugoj utakmici dva dana poslije, s istim protivnikom, Ivanović postiže pododak u 7:0 pobjedi.

S reprezentacijom je sudjelovao na Europskom prvenstvu 2006. u Portugalu. Na turniru je sudjelovao na četiri utakmice te je postigao jedan pogodak za SiCG. Na tom turniru, kao i na sljedećem turniru 2007., Ivanović je bio kapetan momčadi. Na turniru 2007. mlada reprezentacija Srbije i Crne Gore došla je do finala u kojem je poražena od Nizozemske.

U konačnici, igrač je za mladu reprezentaciju prikupio 38 nastupa te postigao 4 pogotka.

Seniorski sastav[uredi VE | uredi]

Prvu utakmicu za srbijansku reprezentaciju, igrač je odigrao 8. lipnja 2005. U prijateljskoj utakmici protiv Italije, u kanadskom Torontu, Ivanović je igrao do 77. minute kada je zamijenjen s tadašnjim klupskim suigračem, Markom Bašom.[11] Utakmica je odigrana neriješenim rezultatom, 1:1.

Prvi pogodak za reprezentaciju, Ivanović je postigao 12. rujna 2007. na gostovanju kod Portugala, u Lisabonu. Taj gol imao je veliku važnost, jer je Srbija do 88. minute gubila s 1:0. Nakon slobodnog udarca kojeg je izveo Dejan Stanković, Ivanović je izjednačio udarcem u protivničkom petercu. Bila je to utakmica kvalifikacija za EURO 2008. u Austriji i Švicarskoj.[12]

Unatoč tome što u to vrijeme nije imao standardno mjestu u Chelseaju, Ivanović je i dalje bio član početnog sastava u reprezentaciji. Tako je bilo tijekom cijelog kvalifikacijskog ciklusa za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010., kada je Srbiju vodio novi izbornik, Radomir Antić. 29. ožujka 2009., Ivanović je s tri pogotka za reprezentaciju u kvalifikacijama, bio najbolji strijelac u cijeloj kvalifikacijskoj skupini 7, u kojoj se nalazila Srbija.

U reprezentaciji igra na poziciji centralnog braniča zajedno sa Nemanjom Vidićem, igračem Manchester Uniteda.

Ivanović je sa srbijanskom reprezentacijom nastupio na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010., no Srbija je ispala već u skupini s Njemačkom, Ganom i Australijom.

Privatni život[uredi VE | uredi]

Po majčinoj je strani Branislav Ivanović u rodu s pok. srbijanskim nogometašem Crvene Zvezde, Đorđem Milovanovićem, poznatim pod nadimkom "Đoka Bomba". Milovanovićev sin Dejan, danas je također nogometaš te nastupa za francuski RC Lens.

Osvojeni trofeji[uredi VE | uredi]

Klupski trofeji[uredi VE | uredi]

Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija
Klub Natjecanje Sezona (godina)
Lokomotiv Moskva Ruski kup 2007.
Flag of England.svg Engleska
Chelsea FA Community Shield 2009.
Chelsea FA kup 2009.
Chelsea FA kup 2010.
Chelsea Englesko prvenstvo 2009./10.
Chelsea TOP 11 momčad FA Premijer lige 2010.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]