Branko Horvat
Branko Horvat (Petrinja, 24. srpnja 1928. – Zagreb, 18. prosinca 2003.)[1] bio je hrvatski ekonomist, pedagog i političar.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Horvat je rođen u obitelji kirurga Artura Horvata, židovskoga podrijetla[2] i njegove supruge Dolores, rođene Stöhr, profesorice glasovira. Izjašnjavao se Hrvatom,[3] a tako su ga poimali i u inozemstvu.[4] Zbog očeva posla preselio se u Požegu, gdje je završio osnovnu i srednju školu (gimnaziju). Tijekom srednjeg školovanja, 1944. godine, odlazi s ocem u partizane.[2] Nakon rata, studira ekonomiju koju diplomira 1952. godine. Oženio je Ranku Peašinović, sveučilišnu profesoricu. Ima dvije kćeri, Branku, profesoricu medicine u Francuskoj, i Olgu, koja je školovana umjetnica.
Prvi doktorat iz ekonomije stječe 1955. na temu naftne privrede. Godine 1959. brani drugi doktorat u Manchesteru, na temu teorije planskog gospodarstva. Unatoč svim svojim sposobnostima, nije dobio mjesto na Fakultetu u Zagrebu sve do 1975. godine. Na istome je radio do 1992., kada zbog političkih okolnosti status predavača nije produljen.
Bio je gost predavač na velikom broju sveučilišta, instituta i inih znanstvenih ustanova na svim kontinentima, u državama različitih gospodarskih sustava i gospodarske snage, od SAD-a do Sudana. Njegovo znanje nije ostalo ograničeno na akademsko stakleno zvono; bio je savjetnik vlada nekolicini država diljem svijeta.
Za svoju knjigu "Politička ekonomija socijalizma" Američko društvo ekonomista predložilo ga je za Nobelovu nagradu. Kao zanimljivost valja navesti da mu ta knjiga zbog njena oštra nepodilazećeg stava socijalističkim sustavima nije bila izdana prvo u Jugoslaviji, nego je svoje prvo izdanje imala na engleskom jeziku. Ista je bila proglašena knjigom godine u SAD-u.
Poznat je kao ekonomski teoretičar, posebice u području radničkog samoupravljanja i "triju vidova demokracije". Po njemu su ugledna ekonomska imena uvela izraz marksizam-horvatizam u ekonomsku teoriju. Ekonomski teoretičari su ocijenili, da bi ga Joseph Schumpeter, da je bio živ u Horvatovo vrijeme, sigurno naveo u svojim djelima kao jednog od utjecajnih imena ekonomske teorije.
Poslije 1989. godine[uredi | uredi kôd]
Horvat se politički angažirao pred raspad SFRJ, pokrenuvši UJDI, a početkom 1990-ih, utemeljuje Socijalno-demokratsku uniju. Bezgranično je i prenaivno vjerovao u moć ekonomije i njenog obuzdavanja ponašanja u doba velikih nacionalnih previranja, ne shvaćajući okrutnost zbilje. Stoga je njegovo nadobudno zalaganje za Balkansku ekonomsku uniju za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku bilo doživljeno kao nesuvisle i mahnite izjave ostarjelog političara, što je rezultiralo njegovim izgurivanjem na političku marginu u Hrvatskoj.
Na savjetovanju "Ekonomska politika Hrvatske 2002" u Opatiji u studenome 2001. godine održao je predavanje "Da li će Hrvatska ući u EU", na kome je tvrdio da Hrvatska nikada neće ući u EU te da to nije samo njegovo nego i mišljenje ljudi iz europskih političkih krugova. Obrazložio je to tako što Hrvatska ne bi mogla preživjeti u Europskoj uniji bez velikih subvencija, na što bi zemlje koje sada primaju subvencije EU poput Irske, Italije, Portugala, Španjolske i Grčke uložile veto. To pak govori da Hrvatska ni na koji način ne može ući u EU. Ako pak ostane sama i izolirana, onda to vodi u nastavak dosadašnje degradacije i osiromašenja.[5]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Kakvu državu imamo, a kakvu državu trebamo?, Prometej, Zagreb, 2002., ISBN 953-6460-29-7
- Dinamični gospodarski razvoj, Dom i svijet, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-238-021-7
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ www.index.hr, Prof. dr. sc. Branko Horvat rođen je u Petrinji 24. srpnja 1928., osnovnu i srednju školu pohađao je u Požegi, a kad je navršio 16 godina pridružio se partizanskom pokretu., objavljeno 19. prosinca 2003., pristupljeno 27. svibnja 2013.
- ↑ a b Jaša Romano, Jevreji Jugoslavije : 1941. – 1945. : žrtve genocida i učesnici NOR, Savez jevrejskih opština Jugoslavije, Beograd, 1980., (COBISS.SR), str. 392.
- ↑ Hrvoje Šošić, Hrvatski politički leksikon, Drugi dio : P – Ž, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 1127.
- ↑ Dennison Rusinow, The Yugoslav Experiment 1948–1974, Berkeley : University of California Press, 1. broširano izdanje, 1978., ISBN 0-520-03730-8, 76-20032, str. 123.
»The first was prepared by a group of economists associated with the sponsoring Federal Planning Institute and under the supervision of Branko Horvat, its director (since March 1962) and himself an outstanding but often controversial economist whose independent views, never clearly either centralist or liberal, were appropriately symbolised by his position as a Croat in charge of the federal planning agency.«(str. 123.) - ↑ Vjesnik Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. svibnja 2013. (Wayback Machine), Branko Horvat: Hrvatska nikada neće ući u EU, Ljiljana Pandža, objavljeno 23. studenoga 2001., pristupljeno 27. svibnja 2013.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Životopis Branka Horvata na mrežnom mjestu Znanstvenoga društva ekonomista, Zagreb Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. listopada 2013. (Wayback Machine) (.doc format)
- Arhivski fond Horvat Branko, signatura: HR-HDA-2003[neaktivna poveznica] (u Hrvatskome državnom arhivu)
Unutarnje poveznice[uredi | uredi kôd]
- unuk Antuna Stöhra, skladatelja
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Wikicitati imaju zbirke citata o temi Branko Horvat |