Branko Ištvančić
| Branko Ištvančić | |
![]() |
|
| Rođenje | 1967. |
|---|---|
| Zanimanje | redatelj |
| Portal o životopisima | |
Branko Ištvančić (Subotica, 1967.), hrvatski filmski redatelj, rodom iz Tavankuta.
Osnovnu školu završio u Tavankutu, a srednju u Subotici. Prije studija, radio je kao prometnik vlakova na željezničkoj postaji Tavankut (pruga Subotica - Sombor - Vinkovci). Potom je otišao studirati u Zagreb, gdje je diplomirao filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti 1999. godine. Snimivši prve, amaterske, dokumentarne filmove, uz prvog nastavnika filma Zoltána Siflisa, redatelja i pedagoga iz Subotice, u dobi od samo 15 godina, sustavno se bavi dokumentarnim filmom i za taj svoj rad dobiva najznačajnije domaće i strane nagrade. Sa 13 godina postaje prvak Jugoslavije na natjecanju iz kino tehnike. Do 18. godine već je osvojio desetak nagrada na domaćim i stranim festivalima amaterskog filma. Tijekom studija kratki igrani film Rastanak (1993.) First Film Foundation iz Londona uvrštava u program New Direction u izbor šest najzapaženijih filmova mladih europskih redatelja. Nagrađivan dva puta nagradom Oktavijan za najbolji dokumentarni film, Velikom nagradom za najbolji film, Zlatnom uljanicom i nagradom za najbolju režiju na Danima hrvatskog filma, te nagradama za najbolji dokumentarni film i nagradom za najbolju režiju na festivalima u inozemstvu. Duboko ukorijenjen u tradiciju hrvatskog dokumentarca naročitu pažnju posvećuje humanom, ali i humornom tretiranju ljudi kojima se bavi. Tako njegov film Bunarman (2003), jednostavnu priču o kopaču bunara, uzdiže na nivo univerzalne metafore, ali bez pretencioznosti toliko tipične za mnoge domaće dokumentarce. Dokumentarni film Plašitelj kormorana (1998.) kritika je uvrstila među najbolje dokumentarce devedesetih godina u Hrvatskoj. Debitantski dugometražni igrani film Duh u močvari (2006.) postigao je veliku gledanost u hrvatskim kinima (jedan od najgledanijih hrvatskih igranih filmova) i obilježio povratak prvog snimljenog igranog filma za djecu nakon 20 godina u Hrvatskoj. S kratkim igranim filmom Recikliranje sudjeluje u dugometražnom igranom omnibusu Zagrebačke priče (2009.). Objavio je knjigu o režiji dokumentarnog filma pod naslovom "Poetski dokumentarizam Zorana Tadića" 2011. godine u izdanju udruge Artizana u Zagrebu. Član je Društva hrvatskih filmskih redatelja.
Filmografija [uredi]
- Pokretne slike moga dide (1982.), dokumentarni
- Berber na biciklu (1983.), dokumentarni
- Križ mojih ruku (1991.), dokumentarni
- Autobiografija (1992.), dokumentarni
- Rastanak (1993.), kratki igrani, uvršten u izbor 6 najzapaženijih mladih europskih redatelja 1993. (First Film Foundation London)
- Slavonski žetveni običaji (1995.), dokumentarni, dobitnik nagrade Zlatna uljanica Glasa koncila za promicanje etičkih vrijednosti na filmu (Dani hrvatskog filma 1996.)
- Plašitelj kormorana (1998.), dokumentarni, Grand Prix (najbolji film festivala) Dani hrvatskog filma 1998. godine i Oktavijan nagrada Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji dokumentarni film u Hrvatskoj u 1998. godini
- Zamrznuti kadar (1999.), igrani (TV drama)
- Željeznicu već guta daljina (2000.), dokumentarni
- Čelični zagrljaj (2001.), dokumentarni, Specijalna nagrada žirija na festivalu u Lilleu u Francuskoj 2002. godine
- Teta Liza (2002.), dokumentarni
- Lovac na puhove (2002.), dokumentarni
- Bunarman (2003.), dokumentarni, Nagrada za najbolju režiju na Danima hrvatskog filma 2003. godine i Oktavijan, nagrada Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji dokumentarni film u Hrvatskoj u 2003. godini, nagrade za najbolju režiju i najbolji dokumentarni film po festivalima u inozemstvu, u selekciji festivala SILVERDOCS 2004. godine
- Izgubljeno blago (2005.), dokumentarni, nagrađivan na festivalima u inozemstvu
- Berač kamena (2005.), dokumentarni, nagrađivan na festivalima u inozemstvu
- Duh u močvari (film) (2006.), dugometražni igrani, jedan od najgledanijih hrvatskih igranih filmova, nagrada za najbolju režiju i sudjelovanje po brojnim festivalima u inozemstvu
- Recikliranje (u omnibusu Zagrebačke priče) (2009./2010.), kratki igrani, sudjelovanje na brojnim festivalima u inozemstvu
- Draga Gospa Ilačka (2010.), dokumentarni Grand Prix nagrada za najbolji film i Nagrada za najbolju glazbu na festivalu vjerskog filma u Trsatu (Rijeka) 2010. godine, Posebno priznanje na Međunarodnom festivalu turističkog filma 2011. u Splitu "za izuzetno kvalitetan autorski rad religijskog sadržaja u funkciji turizma" i POSEBNA NAGRADA ZA REŽIJU na 50. International Tourfilm Festivalu u gradu Lecceu u Italiji 2012.
- Album (2011.), dokumentarni, Alpe Adria film festival u Trstu u službenoj selekciji
- Od zrna do slike (2012.), dokumentarni, ZagrebDox 2012. u selekciji regionalnog filma i Nagrada publike na festivalu Fibula u Sisku 2012. godine
- Škverski kipar (2013.), dokumentarni
- Most na kraju svijeta (2013.), dugometražni igrani
- Ponoćno sivo (2013.), kratki igrani, uvršten u EUROCONNECTION 2013. koprodukcijski forum u okviru jednog od najvećih festivala kratkog igranog filma u Clermont Ferrandu u Francuskoj u 2013. godini
Knjige [uredi]
- Poetski dokumentarizam Zorana Tadića (2010.), izdavač Artizana Zagreb
Vanjske poveznice [uredi]
- Službene stranice redatelja Branka Ištvančića
- Hrvatska riječ Od ideje do filma
- Radio-Subotica Ištvančić nastavio snimanje filma o tavankutskim slamarkama, 15. srpnja 2008.
