Branko Jegić

Branko Jegić (Subotica, 13. travnja 1944.- Subotica, 2002.) je bački hrvatski književnik, iz Vojvodine. Pisao je pjesme, eseje, kritike, a pisao je po raznim časopisima, osobito onima kršćanske i hrvatske orijentacije. Djela je objavljivao kao Branko Jegić te pseudonimima Branimir, Stjepan Filipović, Krešimir Vranić.

Životopis

Rodio se u Subotici gdje je završio osnovnu školu. Srednje školovanje je imao u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu i u Gimnaziji Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu. Višu školu također je pohađao u Đakovu. To je bila Visoka bogoslovna škola koju je završio 1970., no nije se zaredio. Iako je ostao laik, ostao je vrlo odan Crkvi, u čijem je duhu djelovao. Zaposlio se u Subotici.

U kulturi je mnogo ostavio. Pjesme je objavljivao još od đačkih dana, u đačkim listovima. Otkad je objavio pjesme u književnom časopisu Rukoveti, javnost je doznala više o njemu. Osim ondje, objavio je radove u Subotičkoj Danici, Bačkom klasju, Godišnjaku Bunjevačkog kola te inima.

U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik.

Svojim djelima je ušla u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog) .

Vanjske poveznice

• Vijenac br.400/2009. Budi svoj - Izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva u Vojvodini (1990–2009)
• Radio Subotica, program na hrvatskom Iz tiska izašao XI. svezak «Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, SB/SJ, 17. srpnja 2012.

Nedovršeni članak Branko Jegić koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.