Branko Karačić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Branko Karačić
Osobne informacije
Puno ime Branko Karačić
Rođen 24. rujna 1960.
Pozicija trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1981. - 1987.
1987. - 1989.
1989. - 1993.
1993. - 1995.
1995. - 1996.
1996. - 1997.
NK Osijek
HNK Hajduk
Cercle Brugge
KAA Gent
FC Linz
Union SG
0086 00(20)
0040 00(10)
0121 00(44)


Trenerska karijera
1999. - 2000.
2002. - 2003.
2003. - 2004.
2004. - 2005.
2005. - 2006.
2007. - 2009.
2009. - 2010.
2010. - 2011.
2011. - 2012.
2013. -
NK Zagreb (pomoćni trener)
NK Marsonia
NK Osijek
NK Slaven Belupo
NK Cibalia
NK Slavonac CO
HNK Šibenik
NK Osijek
NK Široki Brijeg
HŠK Zrinjski Mostar
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 19. ožujka 2012.

Portal o životopisima
Portal o športu

Branko Karačić (Vinkovci, 24. rujna 1960.), bivši hrvatski nogometaš i sadašnji nogometni trener u mostarskom klubu Zrinjski.

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Za vrijeme nogometne karijere Branko Karačić bio je vezni igrač sa dobrim pregledom igre i majstorski dodavač lopti odlična udarca.

Rođen je u Slavoniji, točnije u hrvatskom gradu Vinkovci, gdje je i započeo svoj nogometni put. U mlađim danima nastupao je za NK Bedem Ivankovo do 1979. godine i za NK Mladost Vođinci.[1] Od 1981.godine, kada je postao profesionalac, do 1987. godine igrao je za NK Osijek, za koji je u tih šest sezona skupio preko 300 nastupa.

U posljednjim godinama svog obitavanja u Osijeku bio je i kapetan kluba, u kojem je tada već nastupao Davor Šuker, najpoznatiji i jedan od najboljih hrvatskih nogometaša uopće te trenutni predsjednik HNS-a. Šuker je pod Karačićevim kapetanstvom stasao u vrhunskog nogometaša koji je preko Dinama i Hrvatske nogometne reprezentacije stigao i do Real Madrida te zlatne kopačke na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine.

Nakon Osijeka Karačić je prešao u HNK Hajduk iz Splita u kojem je proveo dvije godine, od 1987. do 1989. Tamo je igrao uz mnoge tadašnje hrvatske reprezentativce i ponajbolje hrvatske nogometaše svih vremena, poput Aljoše Asanovića, Alena Bokšića, Roberta Jarnija i Igora Štimca.

Poslije Hajduka, odlučio se za odlazak u inozemstvo te je od 1989. godine do 1993. igrao za belgijski Cercle Brugge. U belgijskom klubu bio je jedan od trolista hrvatskih nogometaša: Jerko Tipurić - Branko Karačić - Josip Weber. Hrvati su tih godina bili najbolji igrači Cercle Bruggea te su tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća pisali povijest tog belgijskog nogometnog kluba. Branko Karačić je u tom klubu kasnije i izabran u najboljih 11 Cerclea svih vremena.

Godine 1993. Karačić je Cercle zamijenio svojim novim belgijskim klubom, Gentom, za koji je igrao do 1995. godine, nakon čega je otišao u Austriju, gdje je do 1996. nastupao za Linz, kojeg je tada vodio eminentni hrvatski nogometni igrač i tada već trener, Zlatko Kranjčar. U Linzu je Karačić proveo samo jednu sezonu, no dijelio je svlačionicu s poznatim meksičkim napadačem, Hugom Sanchezom.

Posljednji klub u igračkoj karijeri Branka Karačića bio je belgijski Union Saint Gilloise, u kojem je Karačić proveo svoju posljednju sezonu kao igrač, 1996./1997. U drugoj belgijskoj ligi Karačić je proveo samo pola sezone, a onda se umirovio.

Kao igrač bio je poznat kao vrhunski dodavač i asistent, te kao odličan izvođač slobodnih udaraca. Također, bio je tehničar te igrač prvog dodira. Bio je pravi veznjak s odličnom vizijom i pregledom igre, a pozicija mu je bila - klasični playmaker.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je jednom, i to u ekipi za Olimpijske igre, još dok je igrao za NK Osijek.

Statistika u Hajduku [2]
Natjecanje Nastupi Zgodici
Prvenstvo 40 10
Kup 3 0
Superkup 0 0
Međunarodne 2 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 45 10
Prijateljske 16 8
Sveukupno 61 18

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Po umirovljenju, 1997. godine postao je sportski direktor u "svom" NK Osijeku, a od 1998. godine je i vlasnik UEFA PRO trenerske licence, nakon čega se počeo baviti trenerskim poslom te trenirati brojne klubove iz Prve HNL.

Njegov prvi trenerski posao bio je posao pomoćnog trenera Ivu Šušku u NK Zagrebu, u sezoni 1999./2000. Sezonu kasnije je i sam preuzeo kormilo NK Zagreba te mu je angažman u tom klubu bio prvi samostalni trenerski posao. Ta prva trenerska sezona bila mu je izuzetno uspješna jer je sa Zagrebom uspio osvojiti četvrto mjesto u ligi te doći do polufinala hrvatskog Kupa. U sezoni 2002./2003. otišao je s kormila NK Zagreba te je počeo trenirati NK Marsoniju iz Slavonskog Broda. Tada je taj klub bio drugoligaš, no nakon samo jedne godine pod Karačićem, Marsonia je izborila Prvu ligu.

Godinu kasnije Karačić nije mogao odoljeti zovu svog Osijeka pa se prihvatio posla treniranja tog kluba. U sezoni 2003./2004. Karačić je s Osijekom napravio također velik uspjeh, osvojivši četvrto mjesto u 1. HNL te došavši do četvrtfinala hrvatskog Kupa. No, usprkos tome, sljedeće sezone nije ostao trenerom Osijeka, već je prešao u Slaven Belupo, koji ga je pozvao u svoje redove. U Slavenu se Karačić kao trener zadržao također jednu sezonu, ali je izborio šesto mjesto u Ligi te plasman u tadašnji Intertoto kup. Tada je sa Slavenom igrao i protiv španjolskog velikana - Deportivo La Corune. Karačiću je to bio prvi nastup s nekim klubom u europskim kupovima.

U sezonu 2005./2006. Karačić je ušao kao trener Cibalije, iz svojih rodnih Vinkovaca, a s njom je osovojio deveto mjesto u Prvoj HNL. Zatim je jednu sezonu pauzirao od treniranja, a trenerskom poslu vratio se 2007. godine kao strateg Slavonca iz Starih Perkovaca. Od 2007. do 2009. godine Karačić je trenirao Slavonac te s njim polučio povijesni uspjeh za taj klub - plasman u Prvu HNL. Međutim, Slavonac zbog financijskih razloga nikada nije zaigrao u najelitnijem razredu hrvatskog nogometa.

Godine 2009. Karačić odlazi iz Slavonca i preuzima klupu HNK Šibenika, s kojim je te sezone ostvario povijesni uspjeh za taj klub. U Ligi je završio na četvrtom mjestu, što je najbolji rezultat Šibenika u HNL-u uopće, a došao je i do finala Kupa, koji je Šibenik izgubio od Hajduka. Šibenik se te sezone kvalificirao u Europsku ligu, u kojoj je prošao prvo pretkolo. U drugom pretkolu Šibenik je "naletio" na tada vrlo jaki ciparski Anorthosis od kojeg je i ispao. Karačić se potom vratio u svoj Osijek, u kojem je odradio do kraja sezonu 2010./2011.

Na početku sljedeće sezone, Karačić je preuzeo hercegovačk klub, Široki Brijeg, s kojim se po prvi puta u karijeri okušao u BiH Premijer ligi. Avantura je trajala jednu sezonu, a Karačić je ponovno bio vrlo uspješan jer je došao do finala Kupa te je u Premijer ligi osvojio drugo mjesto. Na kraju te sezone, otišao je iz Širokog u Mostar te postao trenerom HŠK Zrinjskog, s kojim je ostvario svoje najveće uspjehe u dosadašnjoj trenerskoj karijeri.

Trener Zrinjskog je i danas, od 2012. godine, a u sezoni 2013./2014. uspio je s tim klubom osvojiti BiH Premijer ligu, ispred Željezničara i ostalih moćnijih i bogatijih bosanskohercegovačkih nogometnih klubova. Naslov prvaka s "autsajderom" Zrinjskim najveći je uspjeh trenerske karijere Branka Karačića. Sljedeće sezone, 2014./2015. Karačić je sa svojim Zrinjskim nastupio u kvalifikacijama za Uefinu Ligu prvaka te je ispao od slovenskog NK Maribora.

Kao trener, Branko Karačić je poznat po svom velikom znanju taktike, željeznoj disciplini i napadačkom stilu. Voli davati šansu mladim i nedokazanim igračima, a stoga je i poznat kao trener koji je prvi dao priliku nekima od danas vrlo eminentnih nogometaša poput Antonija Franje, Ognjena Vukojevića, Danijela Pranjića, Ermina Zeca, Marka Babića, ili Arijana Ademija.

Trenerski uspjesi[uredi VE | uredi]

Trenirajući HNK Šibenik izborio je plasman u završnicu Kupa 2010. godine ostvarivši do tada najveći uspjeh u povijesti kluba.[3] Šibenika zatim vodi u prvim europskim utakmicama u povijesti kluba.[4]

Prvi trenerski naslov prvaka države osvojio je sa Zrinjskim, osvojivši Premijer ligu BiH sezone 2013./2014.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]