Bruno Bjelinski

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Bruno Bjelinski (Trst, 1. studenog, 1909. - Zagreb, 3. rujna, 1992.), jedan od najznačajnih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća.

Rodio se 1. studenog, 1909. godine u židovskoj[1][2][3][4] obitelji u Trstu, a potom s obitelji seli u Zagreb gdje se i školuje. Kao dijete svirao je violinu, a potom i glasovir. Bjelinski najprije započinje studij prava, koje je i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu, ali se pravom bavi kratko vrijeme do rata. Upisuje i Muzičku akademiju u Zagrebu, koju završava 1935. u klasi istaknutih umjetnika i pedagoga Blagoja Bersa i Franje Dugana.

Već prije rata sklada nekoliko djela, nastaje niz sonata, tokata i suita, ali mu rat prekida stvaralaštvo. Tijekom II svj. rata zbog židovskog podrijetla bježi iz Zagreba u talijansku zonu na Vis, gdje ostaje do kraja rata. Kraće je vrijeme predavao u Splitu, ali 1945. seli u Zagreb gdje na Muzičkoj akademiji počinje predavati kontrapunkt i polifoniju (1945-77) te i ostavaruje svoju karijeru. Krajem pedesetih ženi se mladom i perspektivnom studenicom glasovira, Ljerkom Pleslić, koja i sama postaje istaknuta glazbena umjetnica, te s njom ima dvoje djece Deana i Alana Bjelinskog. Mlađi sin, Alan, postaje skladatelj i dirigent.

B. Bjelinski je skladao šest opera, tri baleta, 15 simfonija, te brojnu glazbu za glasovir, čelo, kao i komornu glazbu za glasovir, violinu, violu, fagot i piano duo.

Osobitim čarom piše za djecu, kojima posvećuje neka od svojim najbojih djela. U opusu za djecu (stvaran pedesetih) ističu se Sedam bagatela za klavir, opere Pčelica Maja na riječi Waldemara Bonselsa, Heraklo i Ružno pače, te baleti Pinokio, Petar Pan i Mačak u čizmama. U tim djelima istaknuta je njegova sklonost humoru i ironiji, koje koristi za zabavu i u animaciji mladih slušatelja.

U već odmaklom stvaralačkom zanosu nastaje opera Orfej XX. stoljeća, Koncert za Romea i Juliju te nekoliko simfornija. Skladao je glazbu i za film Plavi 9. Još za života njegova djela stekla su velika priznanja, a bio je i član Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti.

Umire u Zagrebu u nepunoj 83. godini života 3. rujna 1992., pokopan je u krugu obitelji na otoku Silbi.

Trajna crta djela Brune Bjelinskog je neoklasicistička forma i glazbeni izraz. Glazbeni opus Brune Bjelinskog je ritmička raznolikost i polifonost, odaje se vedrina i zaigranost. Njegov svježi pristup energično se predavao ozbiljnoj glazbi kao i dječjoj.

Sadržaj

Skladbe [uredi]

Vokalna glazba [uredi]

Kantate [uredi]

  • Svjetli grobovi za bariton i komorni orkestar (1944, Jovan Jovanović Zmaj)
  • Zore i vihori za mezosopran, mješoviti zbor i orkestar (1961., Vesna Parun)

Pjesme [uredi]

  • 7 partizanskih pjesama za bariton i orkestar (1944.)
  • Ciciban, ciklus za sopran i glasovir ili alt i gudački kvartet (1947., Oton Župančić), HGZ, 1950.
  • 2 pjesme za glas i glasovir (1954., Ivan Goran Kovačić)
  • Bez povratka, ciklus za mezosopran i glasovir/komorni orkestar (1953., Li Tai Po), HDS, 1971.
  • Pjesme za bezimenu, ciklus za tenor (sopran) i glasovir/orkestar (1953, Gustav Krklec)
  • Gitanjali, ciklus za alt i glasovir (1957., R. Tagore), HDS, 1975.
  • Šuma spava, ciklus za sopran, klarinet, vibrafon, gudački kvartet i tamburin (1965., Grigor Vitez)
  • Condomblé za sopran, glasovir, udaraljke, ili sopran i komorni orkestar (1952-72, vlastiti tekst), Gerig, 1975.
  • Figuli-faguli za glas i glsovir (1973., vlastiti tekst)
  • Dijalog za mezosoprano i glasovir (1975., Antun Branko Šimić), HDS, 1977.
  • Davidovi psalmi za dva soprano I klavirski trio (1988.)
  • Memories za sopran i glasovir (vlastiti tekst, 1990.)

Djela za pozornicu [uredi]

Opere [uredi]

  • Pčelica Maja (Matija Koletić prema Waldemar Bonsels), bajkovita opera u 2 dijela (1952.; 9. veljače 1963., Rijeka), Universal Edition, klavirski izvadak 1957, partitura 1970.
  • Heraklo (vlastiti libretto), komična opera u 1 činu za djecu, za bariton, recitatora i klavir (2. lipnja 1971., Osijek)
  • Močvara (vlastiti libretto), opera u 1 činu (26. lipnja 1972., Osijek)
  • Zvona (vlastiti libreto), opera za komorni orkestar, magnetofonsku vrpcu i soliste (7. prosinca 1975., Osijek)
  • Orfej XX. stoljeća (vlastiti libretto), opera u 2 čina (10. listopada 1981., Beograd)
  • Slavuj (vlastiti libretto prema H.C. Andersen), opera u 3 čina (15. studeni 1984., Sarajevo)

Lutkarske predstave [uredi]

  • Ružno pače (prema H.C. Andersen; 12. studenoga 1982., Zagreb)
  • Knjiga o džungli (prema R. Kipling; siječanj 1990., Zagreb)

Baleti [uredi]

  • Pinocchio (V. Fijan i Bjelinski prema C. Collodi), balet za djecu u 4 slike (15. travnja 1959, Zagreb), Gerig, 1967.
  • Petar Pan (vlastiti scenarij prema J.M. Barry), balet u 2 čina (26. studenoga 1966, Zagreb), Universal Edition 1969.
  • Karneval iluzija (prema Sinfonietta brasileira), balet (5. studenoga 1967, Zagreb)
  • Mačak u čizmama (scenario prema A. Mitterhuber i Braći Grimm), balet za djecu u 7 slika (17. prosinca 1977, Zagreb)

Filmska glazba [uredi]

  • Plavi 9 (1950).

Simfonijska glazba [uredi]

Simfonije [uredi]

  1. Simfonija ljeta, za orkestar (1954.)
  2. In memoriam poete, za orkestar i dječji zbor u trećem stavku (1960, R. Tagore), HDS, 1965.
  3. Muzika za prijatelje, za orkestar (1964.)
  4. Symphonia iubilans, za orkestar (1965.)
  5. Za Thaliju, za orkestar, muški zbor, ženski zbor i djelčji zbor (1969.)
  6. Symphonia vocalis, za ženski zbor, glasovir, orgulje i udaraljke (1974, tekst Bjelinski i narodna poezija Dalmacije)
  7. simfonija za orkestar i mezosopran (1980.)
  8. Di quatro gioie, za orkestar (1982.)
  9. Simfonija otoka za orkestar (1983.)
  10. Europa za orkestar (1984.)
  11. simfonija za orkestar (1985.)
  12. simfonija za orkestar (1986.)
  13. simfonija za orkestar (1986.)
  14. simfonija za baroton, recitatora i orkestar (1987.)
  15. simfonija za sorpan, alt, tenor, bariton i orkestar (1988.)

Simfonijska glazba [uredi]

  1. Mediteranska simfonijetta za orkestar (1958.), SOKOJ 1961.
  2. Sinfonietta brasiliera za ženski zbor i orkestar (1962, brazilska narodna poezija)
  3. Sinfonietta concertante za glasovir i orkestar (1967. = 3. klavirski koncert)
  4. Festivalska sinfonietta za orkestar harmonika, kontrabas, timpane i vojni bubanj(1980.)
  5. Sinfonietta za alto trombon i gudače/glasovir (1982.), Zumikon, M. Reift, 1988.
  6. Sinfonietta za saksofon, gudače i udaraljke (1985.)

Ostale skladbe za orkestar [uredi]

  • Scherzo za orkestar (1934.-35.)
  • Divertimento za komorni orkestar (1948.), SOKOJ, 1965.
  • Prélude za orkestar (1951.)
  • Svečana uvertira za orkestar (1951.)
  • Pet invencija za komorni orkestar (1965.), HDS, 1969.
  • Plaisanteries, suita za komorni orkestar (1948.-71.)
  • Bon voyage za gudače (1979.)
  • Dnevnik iz Italije, suita za komorni orkestar (1991.)
  • Die Musik ist unser Trost za gudače (1991.).

Koncerti za solo instrumente [uredi]

  • Koncert za violončelo i orkestar, br. 1 (1945., revidiran 1968.), klavirski izvadak 1968.
  • Koncert za glasovir i orkestar (1947.-48.; revidiran 1979.)
  • Koncert za fagot i orkestar (1950.), klavirski izvadak SOKOJ, 1965.
  • Koncert za violinu i orkestar (1952.), klavirski izvadak 1956.
  • Concertino za glasovir, gudače i udaraljke (1956.), klavirski izvadak HDS, 1972.
  • Koncert za klarinet i gudački orkestar (1952.), 1954.
  • Koncert za violončelo i udaraljke, broj 2 (1953.) klavirski izvadak 1956.
  • Koncert za obou i gudače (1954.), klavirski izvadak HDS, 1969.
  • Koncert za flautu i gudače (1955.), Universal Edition, 1956., 1967.
  • Koncert za violu i komorni orkestar (1956.)
  • Serenada za trubu, glasovir, gudače i udaraljke (1957.), klavirski izvadak Universal Edition, 1958., 1967.
  • Concertino za violinu i orkestar (1957.)
  • Petit concert za glasovir i komorni orkestar (1963.; =Koncert za malenog dječaka), klavirski izvod Gerig, 1977.
  • Concertino za rog, gudače, čelestu i udaraljke (1967.), Gerig, partitura 1967., klavirski izvadak 1969.
  • Musica tonalis za obou, fagot i gudače (1968.), Universal Edition 1973.
  • Promenadni koncert za puhački orkestar (1974.)
  • Musica per tromba za trubu i komorni orkestar (1975.)
  • Concertino za gitaru, gudače, čembalo i udaraljke (1977.)
  • Concertino primavera za violu, gudače i čembalo (1978.)
  • Poesis za glarinet i gudače (1987.)
  • Oboa iubilans za obou i gudač (1988.)
  • Flauto concertante za flautu i orkestar (1989.)
  • Concerto grosso (1990.)

Komorna glazba [uredi]

  • Klavirski trio broj 1 u G molu (1953.)
  • Klavirski trio broj 2 (Trio de collines; 1989.)
  • Trio za obou/flautu, violončelo, glasovir (1960.), 1975., također prerađen za violu, violončelo i glasovir, te za obou, fagot i glasovir (1979.)
  • Tri mušketira za 3 roga (1984.)
  • 1. gudački kvartet Lirski (1941.-43.), HDS, 1973.
  • 2. gudački kvartet (1951.) 1956.
  • 3. gudački kvartet (1985.)
  • Priča za kvartet saksofona (1992.)
  • Spielmusik za kvartet saksofona (1992.)
  • Scherzi di notte za kvartet drvenih puhača (1969.), Gerig, 1971.
  • Varijacije na pučku temu za puhački kvintet (1975.)
  • Poesis za 2 roga, 2 fagota i 2 klarineta (1979.)

Glazba za glasovir [uredi]

  • 3 sonate: 1. (1938., izgubljena); 2. Sonata s Visa u a molu (1944.), HDS 1973.; 3. (1960.).
  • 3 suite: 1. Mala Ruth jednoga dana (1938.); 2. (1938.); 3. (1939.), HDS, 1978.
  • Proljetne igre (1957.), HGZ, 1961
  • Na velikom brodu (1961.)
  • Proljetni rondo (1936.)
  • Toccata u fis molu (1938.)
  • Toccata u c molu (1946.), HGZ, 1951.
  • Preludium u C duru (1938.)
  • Muzika za djecu (1945.), 1955.
  • 7 bagatela (1950.), Ognjen Prica, 1952.
  • Partita (1954.)
  • Mala sonatina (1954.) Muzička naklada 1979.
  • Interludium (1969.)
  • Iz dječje glave (1967.)
  • Koncert za Romea i Juliju za 2 glasovira (1981.)
  • Cvijeće za Scarlattija (1983.)

Glazba za ostale solo instrumente [uredi]

  • 4 sonate za violinu i glasovir: 1. (1933., prerađena 1976.); 2. a mol (1937., prerađena 1946.-47.), HDS, 1974.; 3. (1960.); Sonata za rastanak
  • Sonatina za violinu i glasovir (1950.)
  • 6 invencija za violinu/violončelo i glasovir (1947.)
  • Aprilska sonatina za flautu i glasovir (1976.), Gerig, 1977.
  • Sonata za flautu i glasovir (Dona Cupidis, 1991.)
  • Sonatina za obou i glasovir (Laudate Joanem, 1980.)
  • Sonata za klarinet i glasovir (1966.), Gerig, 1967.
  • Dvije invencije za fagot i glasovir (1950.)
  • 3 epistole za orgulje (1975.)
  • Preludium, aria i rondo za fagot i glasovir (1981.)
  • Sonatina za rog i glasovir (1973.)
  • Musica per tromba za trubu i glasovir (1975.), HDS, 1977.
  • Tri biblijske legende za trombon i glasovir (1983.), HDS 1988.
  • 3 melodije malog Julijana (1988.) za flautu
  • Encore un printemps..., sonatina za violinu i glasovir (1991.)

Zanimljivosti [uredi]

  • Grad Zagreb je u godini 2008. u spomen na skladatelja imenovao ulicu u naselju Sopnica - Jelkovec (Sesvete).

Izvori [uredi]

  1. ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 107
  2. ↑ Ivo Goldstein, 2005, str. 288
  3. ↑ Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Djela hrvatskih skladatelja Židovskog podrijetla u Beču; stranica 38; broj 107, studeni / prosinac 2008.
  4. ↑ "'Židovska zajednica u Hrvatskoj'", www.croatian-jewish-network.com, Croatian Jewish network (Croatian)

Literatura [uredi]

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
  • Opća i nacionalna enciklopedija, sv. 3, Zagreb, 2007., str. 50-51, ISBN 953-7224-03-01
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bruno_Bjelinski&oldid=4079275"