Budva

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Budva
Будва
Budva
Grb
Grb Budve
Osnovni podaci
Osnovan 5. stoljeće pr. Kr.
Stanovništvo
 - grad
 - općina

10.918
15.909
Površina općine 122 km²
Koordinate 42°06′N 18°29′E / 42.10°N 18.48°E / 42.10; 18.48Koordinate: 42°06′N 18°29′E / 42.10°N 18.48°E / 42.10; 18.48
Pozivni broj +382 33
Registracijska oznaka BD
Gradonačelnik Rajko Kuljača
Službene stranice www.budva.me
Karta
Karta Budve

Budva (crnogor. ćiril. Будва, tal. Budua) je grad i općina na Crnogorskom primorju, Crna Gora.

Povijest[uredi VE | uredi]

Budva se smatra jednim od najstarijih naselja na Jadranu. Prema legendi, osnivač Budve bio je Kadmo, sin feničanskog kralja Agenona, vladar Tebe, muž Aresove i Afroditine kćeri Harmonije. U dubokoj starosti supružnici su bili prisiljeni napustiti grad. Na volovskoj zaprezi (otud naziv Butoe - volovi) došli su u zemlju Ilira i zagospodarili njome. Vjeruje se da se Kadmov i Harmonijin grob nalazi u blizini Epidamna, današnjeg Drača.

841. g. Saraceni su s mora napali i razrušili Budvu. Slijedi razdoblje bizantske vlasti, pa pripadanje Duklji. Krajem 12. stoljeća nemanjićka osvajanja dukljanskih krajeva zahvaćaju i Budvu. U tom vremenu Budva je dobila svoj gradski statut i samoupravu. Nakon propasti srpske države Budvom naizmjence vladaju feudalni gospodari Balšići, Crnojevići, Sandalj Hranić, Stevan Lazarević, Đurađ Branković. 1442. godine zauzela ju je Mletačka Republika pod čijom je vlašću ostala sve do njene propasti 1797. godine. Dva se događaja ističu iz tog vremena: veliko stradanje od Turaka 1571. i veliki potres 1667. godine. Padom Mletaka Budvom vlada Austrija sve do 1806. godine. Slijedi rusko-crnogorska uprava 1806-07. Napoleonove snage dolaze u Budvu kroz hrvatske krajeve i sve do 1813. Budva je pod francuskom vlašću. Sljedećih 100 godina Budvom su vladali Habsburzi. Početna desetljeća obilježila su Budvansku sudbinu teškim životom.[1] Kao i Kraljevina Dalmacija kojoj je pripadala, bila je gospodarski zaboravljeni kraj. Kao i cijela južna Dalmacija, trpila je zbog učestalih upada pljačkaša iz Crne Gore u kojoj knez nikako nije mogao uspostaviti čvrstu vlast. Mnogi stanovnici iselili su u Ameriku, Rusiju i Tursku. U prvom svjetskom ratu Budva se našla na strani Austro-Ugarske. Mnogi su bili prosrpski orijentirani pa se na strani savezničke - crnogorske i srpske vojske borilo više od tisuću boraca iz ovoga kraja.[2] Srpske snage koje su izdale svog saveznika Crnu Goru, okupirale su Crnu Goru. U Budvu su ušle 8. studenoga 1918.[3] U Kraljevinu SHS bila je dijelom Zetske banovine. U međuratnom razdoblju budi se turizam koji polako preuzima ulogu glavne gospodarske grane. Izgradnja ceste prema Cetinju 1931. povezala je Budvu sa zaleđem. U Drugom svjetskom ratu Budva je pripala Italiji. Talijanske snage okupirale su ju 17. travnja 1941., a nakon pada Italije, u nju je ušla Njemačka rujna 1943. Budvanski je kraj dao svoj prinos borbi protiv okupatora. Budvanski je kraj dao mnogo boraca u NOV, od kojih je više od dvjesta poginulo. Oslobođenje od njemačkih okupatora dočekala je 22. studenoga 1944. kad su u Budvu ušli pripadnici Prve Bokeške brigada NOR-a.[4] U Titovoj Jugoslaviji bila je dio Crne Gore. U vrijeme crnogorskog napada na Hrvatsku u Dubrovačkoj operaciji, jedinice teritorijalne obrane iz Budve bile su pod zapovjedništvom viceadmirala Jokića. [5] Nažalost u ovom sramnom pohodu, Odjeljenju za narodnu odbranu u Budvu javilo se preko 260 dobrovoljaca.[6] U Budvi, Tivtu i Baru završila su brojna privatna plovila koja su opljačkana sa sidrišta i marine Rijeke Dubrovačke. [7]

Turizam[uredi VE | uredi]

Usponi velikih sredozemnih kultura obilježili su duh ovog grada, koji se osjeća i danas, kada je Budva izrasla u jedinstveni turistički biser ovog dijela Jadrana. Kao turističko odredište ovaj grad je poznat odavno - prvi turisti ovdje su stigli još 1923. godine, a danas Budvu često nazivaju i "metropolom turizma" jer je najposjećenija destinacija u Crnoj Gori i jedna od najposjećenijih na Jadranu. Ono što privlači ljude i dovodi ih u Budvu je prije svega nešto što je priroda darovala ovom kraju, a darovala mu je neponovljivu ljepotu sunca, mora i nisku bisernih plaža u podnožju gorostasnih planina.

Panoramom budvanske rivijere rasprotranjeni su slikoviti, prirodnim ljepotama prožeti gradići koji ovom dijelu obale daju neponovljivu draž. Izdvajaju se

Kulturna i povijesna baština[uredi VE | uredi]

Velika vrijednost Budve je i njena kulturna i povijesna baština: brojni spomenici, iskopine, tvrđave, samostani i crkve. U Buvdi su tvrđave Citadela, Kastelo, Kosmač na Brajićima i Mogren.[8] Samostani (manastiri) u Budvi i okolici su: Podostrog, 2 km od Budve, Praskvica, iznda miločerske plaže, Reževići iznad uvale Perazićev Do, Duljevo, sjeveroistočno od Miločera, Podlastva, na sjeverozapadnom rubu budvanske općine, Gradište, na omanjem uzvišenju iznad magistralnog puta prema Baru i Stanjevići, u pitomom prisoju iznad Budve, u središtu jos četiri općine, nekadašnje Donje Zete (Maina, Pobora, Brajića i Grblja). Podostrog i Stanjevići bili su u vlasništvu Cetinjskog manastira. [9] Crkve su Sv. Trojice, Sv. Save Osvećenog, Sv. Petke, katolička crkva Sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika Budve iz 1200., kraj sjedišta biskupije, benediktinski samostan i crkva Santa Maria in punta, ostaci ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća i crkva Svete Marije u Citadeli (Budva), Bogorodičina crkva u Podostrogu, sv. Save i sv. Nikole (manastir Gradište), sv. Nikole i sv. Trojice (manastir Praskvica), crkve u manastiru Reževići (sv. Uspenja), crkva sv. Tome (Bečići), Sv. Ilije (Petrovac), Sv. Nedjelje (otok Katič ispred Petrovca), Sv. Nikola (otok sv. Nikole), Sv. Krsta (Novoselje), Sv. Stefan, Sv. Preobraženja i Sv. Aleksandra Nevskog (Sv. Stefan).[10][11]

U benediktinskom samostanu Sv. Marije in Punta polovicom 9. stoljeća osnovana je prva škola u Budvi. Prvo športsko društvo 1910., a prvo turističko 1922. godine.[12]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2003. godine, općina Budva imala je 15.909 stanovnika, raspoređenih u 33 naseljena mjesta.[13]

Nacionalni sastav:

  • Crnogorci - 7.211 (45,32)
  • Srbi - 6.502 (40,86)
  • Hrvati - 178 (1,11)
  • nacionalno neopredijeljeni - 1.116 (7,01)
  • ostali - 902 (5,70)

Vjerski sastav:

  • pravoslavci - 14.142 (88,89)
  • katolici - 423 (2,65)
  • ostali - 394 (2,47)
  • neopredijeljeni - 553 (3,47)
  • ne vjeruju - 267 (1,67)
  • nepoznato - 130 (0,85)

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Bečići, Blizikuće, Boreti, Brajići, Brda, Budva, Buljarica, Čami Do, Čelobrdo, Čučuke, Drobnići, Đenaši, Ilino Brdo, Kaluderac, Katun Reževići, Krstac, Kuljače, Lapčići, Markovići, Novoselje, Petrovac na Moru, Pobori, Podbabac, Podostrog, Prijevor, Pržno, Rađenovići, Rijeka Reževići, Sveti Stefan, Stanišići, Tudorovići, Viti Do, Zukovica,

Nacionalni sastav po naseljenim mjestima, 2003.[uredi VE | uredi]

Apsolutna etnička većina:

██ Srbi

██ Crnogorci

Relativna etnička većina:

██ Srbi

██ Crnogorci

Nacionalni sastav stanovništva općine Budva, po naseljenim mjestima, prema popisu iz 2003.
naseljeno mjesto ukupno Crnogorci Srbi Hrvati neopredijeljeni ostali
Bečići 771 264 405 12 51 39
Blizikuće 0 - - - - -
Boreti 231 139 73 2 14 3
Brajići 30 13 16 1
Brda 0 - - - - -
Budva 10,918 5,260 4,177 134 784 563
Buljarica 160 113 40 1 6
Drobnići 22 4 16 2
Viti Do 197 41 121 31 4
Čami Do 9 9
Čelobrdo 5 3 1 1
Čučuke 0 - - - - -
Đenaši - uk.3, Srbi - 3 3 3
Ilino Brdo 0 - - - - -
Kaluderac 247 109 98 24 16
Katun Reževići 45 19 24 2
Krstac 18 13 3 2
Kuljače 13 12 1
Lapčići 35 12 17
Markovići 94 33 24 1 36
Novoselje - uk.1, Srbi - 1 1 1
Petrovac na Moru 1,485 624 633 17 113 88
Pobori 29 22 6 1
Podbabac 4 2 2
Podostrog 364 152 167 1 27 17
Pržno 310 109 155 24 22
Prijevor 449 139 234 4 23 49
Rađenovići 0 - - - - -
Rijeka Reževići 41 20 9 8 4
Sveti Stefan 411 109 256 11 29
Stanišići 5 2 2 1
Tudorovići 4 4
Zukovica 8 3 3 2
ukupno 15,909 7,211
(45.32%)
6,502
(40.86%)
178
(1.11%)
1,116
(7.01%)
902
(5,70%)

Jezici[uredi VE | uredi]

Znameniti[uredi VE | uredi]

Znameniti Budvani:[14]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Budva – kroz vjekove, budva.travel, Miroslav Luketić
  2. Budva – kroz vjekove, budva.travel, Miroslav Luketić
  3. Budva – kroz vjekove, budva.travel, Miroslav Luketić
  4. Budva – kroz vjekove, budva.travel, Miroslav Luketić
  5. Opsada Dubrovnika – rat za mir[1, Srđa Pavlović 04/07/2009, Peščanik ]
  6. 16.10.2009 Dosije: 18 godina od napada JNA na Dubrovnik (7) Rat, opijum za narod Pripremio: Branko Vojičić
  7. [http://www.montenegro.org.au/kapetanuhagu.html Svjedočenje u Hagu - Prikaz agresije JNA na Dubrovnik 1991. Svjedočenje Nikole J. Samardžića, ministra vanjskih poslova Crne Gore od 16. veljače 1991. god. do 31. srpnja 1992. godine
  8. Tvrđave u Budvi
  9. Manastiri u Budvi
  10. Crkva Svetog Ivana u Starom gradu u Budvi - Moja Crna Gora
  11. Crkve u Budvi
  12. Istorija Budve
  13. http://www.monstat.org/Popis/Popis01a.zip
  14. Istorija Budve
  15. Vlado Đ. Duletić – Budvanska plemićka porodica Bubić _ Montenegrina.net
  16. Vlado Đ. Duletić – Budvanska plemićka porodica Bubić _ Montenegrina.net
  17. Lovorka Čoralić – Maja Katušić: Od afričke obale do dalmatinske prijestolnice – mletački general Marko Antun Bubić 1735-1802, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, Zagreb, 2010
  18. Vlado Đ. Duletić – Budvanska plemićka porodica Bubić _ Montenegrina.net
  19. [1]
  20. [2]
  21. Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  22. Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  23. [3]
  24. Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  25. Budva – kroz vjekove, budva.travel
  26. [4]
  27. [5]
  28. [6]
  29. [7]
  30. [8]
  31. [9]
  32. [10]
  33. [11]
  34. [12]
  35. [13]
  36. [14]
  37. Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Flag of Montenegro.svg Nedovršeni članak Budva koji govori o gradu u Crnoj Gori treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.