Bulcsú László
Izvor: Wikipedija
 |
Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na wikipediji moraju biti pisani enciklopedijskim stilom. |
Bulcsú László (Čakovec, 9. listopada 1922.), hrvatski jezikoslovac i informatolog koji govori oko 40 jezika.
Poslije studija elektrotehnike u Budimpešti, na Sveučilištu u Zagrebu studirao je slavistiku i diplomiro 1952. godine. Kao učenik i asistent Stjepana Ivšića te poznavatelj mnogih jezika, od 1955. bio je zaposlen na Filozofskome fakultetu, gdje je do umirovljenja (1993.) i poslije, na različitim katedrama, predavao slavistiku, rusistiku, opće jezikoslovlje i informatologiju.
Doktorirao je 1986., a od 1964. do 1970. predavao je na sveučilištima u SAD-u. Bavio se algebarskom lingvistikom, bio jedan od pionira strojnoga prevođenja i inoviranja jezikoslovnih studija; na Zagrebačkom je sveučilištu zasnovao informatiku u humanističkim područjima i među prvima započeo računalnu obradbu hrvatskih tekstova. Među ostalim bavio se filološkim tumačenjem i jezikoslovnom raščlambom asirske klinopisne književnosti, pa je preveo s izvornika niz temeljnih spisa drevne mezopotamske književnosti. László je kao pokretačka snaga Zagrebačkoga lingvističkoga kruga presudno utjecao na oblik hrvatskoga jezikoslovlja.
Lászlóov doprinos oblikovanju hrvatskoga jezika teško je odrediva dosega. Lászlóovi radovi večinom izazivaju mješavinu užasa i poruge. Široj je javnosti Lászlóov rad koliko-toliko poznat po njegovom snažnom zagovoru morfonološkog (tvorbenoga) pravopisa i izgradnji hrvatskoga nazivlja, jer je veliku većinu tuđica (pa i onih grčkoga i latinskoga podrijetla) zamijenio novotvorenicama. Lászlóov je prijedlog za reformu hrvatskoga pravopisa na tragu Zagrebačke škole (te su propise rabili Bogoslav Šulek, Adolfo Veber Tkalčević, August Šenoa, Ante Kovačić, Eugen Kvaternik) - no, László je ortografske propise još strože ustrojio. Navest ćemo neke:
- nasilna jekavizacija u oblicima koje nije bilo ni u tekstovima Zagrebačke škole (vrieme/vrjemena; potrjeba/trjebati; prjedpostavka; prjepisati/priepis; prjenositi/prienos; napried/naprjedak; vrjelo; srjeća)
- ponešto drugačiji propisi u pojedinim slučajevima - npr. u superlativu: naj bolji, naj veći
U ostalim se rješenjima Lászlóov pravopis uglavnom poklapa sa zagrebačkim, od jata do neasimiliranja po zvučnosti (liepo, primjetba, razstaviti, izčupati...). Druga je odlika Lászlóova spisateljstva jezična čistoća - primjer su njegovi zanimljivi nazivi padeža: nazovnik, rodnik, datnik, tvornik, zovnik, mjestnik, orudnik.
Lászlóov je oblik pravopisnih propisa veoma težak, te praktički nije provediv na općenacionalnoj razini. Na području hrvatskoga strukovnoga nazivlja za informacijske znanosti i druga područja Lászlóov trud tek čeka na priznanje i primjenu. Lászlóov je rad utjecao i na Ladanovo jezikotvorstvo, dok ostali vidovi djelatnosti ovoga jezikoznanca, poglavito na polju pravopisanja i jezičnoga purizma, vjerojatno nikad neće ući u matricu hrvatskoga jezika.
