C-130 Hercules
Izvor: Wikipedija
|
|
|
|---|---|
 |
|
|
|
|
| Tip | Transportni zrakoplov |
| Proizvođač | Lockheed Corporation |
| Dizajn | Willis Hawkins |
| Probni let | 23.kolovoza 1954. |
| Uveden u uporabu | svibanj 1959. |
|
|
|
| Dužina | 29,8 m |
| Visina | 11,9 m |
| Raspon krila | 40,4 m |
| Površina krila | 162,12 |
| Težina zrakoplova | 38.000 kg |
| Maks. težina uzlijetanja | 70.300 kg |
| Motor | 4 turbo-prop motora od 3.210 kW svaki |
| Najveća brzina | 610 km/h |
| Ekonomska brzina | 540 km/h |
| Dolet | 3.800 km |
Portal: Zrakoplovstvo  |
|
C-130 Hercules je transportni zrakoplov s četiri turbo-prop motora. Izrađen je u više od 40 modela i inačica koje lete u više od 50 zemalja svijeta. Američke zračne snage koriste ga neprekidno više od 50 godina.
Sposoban je uzlijetati i slijetati na vrlo kratke i nepripremljene uzletno-sletne staze. Prvobitno je zamišljen za spašavanje ranjenika i kao transportni zrakoplov. Prilagodljivost konstrukcije trupa proširila je i mogućnosti upotrebe uključujući ugradnju mitraljeza, zračnu podršku (verzija Spectre), traženje i spašavanje, podršku znanstvenim istraživanjima, punjenje goriva tijekom leta (avion-cisterna) sve do inačice za gašenje požara.
Sadržaj |
[uredi] Razvoj
Prvi let prototipa pod oznakom YC-130 bio je 23. kolovoza 1954. godine u Lockheedovoj bazi u Kaliforniji. Nakon izgradnje dva prototipa proizvodnja seli u Mariettu u Georgiji gdje je izrađeno više od 2.000 aviona C-130.
Prvi avioni C-130A pokretani su turbo-prop motorima Allison T56 s tro-krakim propelerom. Isporuka aviona započela je u prosincu 1956. i trajala je do 1959. kada je izrađena nova inačica C-130B. Na C-130B ugrađena su nova krilca s većim potiskom. Na motore je ugrađen četvero-kraki propeler koja ostaje standard do kasnih 1990.-tih.
Neke redizajnirane A inačice (ugrađene su skije umjesto podvozja s kotačima i dodane rakete za uzlijetanje) označene su kao C-130D.
[uredi] Inačice
[uredi] C-130A
Prvi proizvedeni avioni C-130 dizajnirani kao A-model, bili su isporučeni Američkim zračnim snagama u Oklahomi i Tennessee. Šest dodatnih eskadrila raspoređeni su po bazama u Europi i na Dalekom istoku.
U nekoliko američkih baza dostavljeni su modificirani zrakoplovi namijenjeni za elektronsko praćenje, snimanje i izviđanje. Kada je C-130A počeo letjeti na zadacima taktičkog zračnog zapovjedništva (eng.: Tactical Air Command, (TAC)) pojavio se problem u malom radijusu kretanja te su na vanjskim ovjesima krila ugrađeni dodatni spremnici za gorivo. A-inačica prošla je kroz Vijetnamski rat izvršavajući razne vojne zadatke.
[uredi] C-130B
C-130B je dorađena prethodna A-inačica na koju su ugrađeni dodatni spremnici u predjelu centralnog dijela krila, novi AC električni sustav a trokraki propeler zamijenjen je s četverokrakim.
[uredi] C-130E
Produžena inačica C-130E ušla je u redovni servis 1962. godine. Dolet je produžen s dodatnim spremnicima za gorivo ovješenim ispod krila (5.150 l) i jačim Allision T-56-A-7A turbo-prop motorima. Na ovom modelu urađena su poboljšanja u konstrukciji i elektronici. S redizajnom zrakoplovu je povećana i maksimala težina uzlijetanja.
- Podinačica KC-130 (prvobitno C-130F) je avio cisterna izrađena za američku mornaricu. Opremljena je s odstranjivim spremnicima za gorivo kapaciteta 13.626 litara koji se nalaze unutar trupa zrakoplova. Krilni sustav za nadopunu goriva drugih zrakoplova tijekom leta mže isporućiti 19 litara goriva u sekundi istovremeno na dva zrakoplova.
[uredi] C-130K
[uredi] Vanjske poveznice
