Campo San Polo

Izvor: Wikipedija
Campo San Polo

Campo San Polo, drugi po veličini trg u Veneciji nakon Trga svetog Marka (Piazza San Marco), koji se nalazi u sestieru San Polo.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Na tom zemljištu su u ranom srednjem vijeku bili usjevi i pašnjaci i crkva San Polo osnovana 837.[1] Nakon izgradnje prvih kuća campo je potpuno popločen 1493.[1] a u sredini je postavljena javna fontana. Nakon toga San Polo je postao mjesto za trgovanje, sajmove i velike skupove. Značenje mu je poraslo u 16. stoljeću kad je tu premješten buvljak s Trga svetog Marka - no značenje mu je bilo daleko manje od Rialta, gdje su dolazili trgovci iz čitavog svijeta.

Ploča na zidu crkve San Polo iz 10. kolovoza 1611., na kojoj piše da su igre i prodaja na trgu pod najstrožim kaznama zabranjene

Na San Polu su firentinski trgovci održali 14. veljače 1497., prvi karneval - koji se kasnije proširio kao običaj po cijelom gradu i postao venecijanska znamenitost.[1][2] San Polo je postao mjesto gradske sirotinje, trg na kojem su se odvijale grube igre loptama (palle) i borbe s bikovima, - i gdje su često izbijale tuče. Ta situacija je postala nepodnošljiva gradskim vlastima, te su one 1611., zabranile bilo koju vrst igara i prodaju robe na campu. Sve to svjedoči ploča sačuvana unutar crkve San Polo.

Na trgu je 1548. ubijen firentinski intelektualac Lorenzino de' Medici, koga su izboli noževima dva plaćenika u službi Cosima de' Medicija.[2]

Danas se Campo San Polo koristi kao pozornica za vrijeme Venecijanskog filmskog festivala i kao promenada za Venecijanskog karnevala.

Palazzo Soranzo na Campo San Polo

Znamenitosti San Pola[uredi | uredi kôd]

Trg je okružen brojnim palačama, poput najstarije gotičke Palazzo Soranzo podignute na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće, Palazzo Balbi, Palazzo Donà, Palazzo Maffetti (danas Tiepolo), Palazzo Corner Mocenigo, Palazzo Garzoni ... sve do najnovije gradnje na sjevernoj strani klasicističke Tipografie Tasso podignute 1840. Na trgu se nalazi i crkva San Polo po kojoj je trg dobio ime, koja je potpuno obnovljena u 19. stoljeću.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]